Italijanska pravnica i specijalna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese u samo nekoliko sedmica prešla je put od relativno nepoznate stručnjakinje do jedne od najkontroverznijih političkih figura u Evropi. Nakon izvještaja u kojem je optužila velike korporacije za saučesništvo u ratu u Gazi, postala je meta američkih sankcija koje su joj praktično izbrisale svakodnevni život: zamrznuti računi, zabrana ulaska u SAD i potpuna izolacija iz međunarodnog bankarskog sistema. Dok italijanska desnica traži njenu političku likvidaciju, a Evropska unija šuti, Albanese živi bez kartica, bez računa i pod stalnim pritiskom, kao simbol sudara prava, politike i globalne moći

Život italijanske pravnice Francesce Albanese, specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih nacija za stanje ljudskih prava Palestinaca od 2022. godine, počeo se dramatično mijenjati ovog ljeta, onog dana kada je predstavila svoj izvještaj „Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida“, u kojem je velike korporacije optužila za saučesništvo u izraelskoj ofanzivi na Gazu.

Prijetnje je dobijala već nakon martovskog izvještaja „Anatomija genocida“, ali ovaj put situacija je bila drugačija. Šest dana kasnije, 9. jula, američki državni sekretar Marco Rubio objavio je da će Albanese biti obuhvaćena sankcijama koje su već u februaru uvedene sudijama i tužiocima Međunarodnog krivičnog suda zbog izdavanja naloga za hapšenje izraelskog premijera Benjamin Netanyahu i ministra odbrane Yoav Gallant. Optužba protiv nje bila je da sarađuje s Međunarodnim krivičnim sudom i da predstavlja „prijetnju globalnoj ekonomiji“.

Albanese (48) bila je već poznata u stručnim krugovima kao jedan od najjasnijih i najsnažnijih glasova u denunciranju kršenja ljudskih prava u Gazi, ali ne i široj italijanskoj javnosti. Od tog trenutka, poklapajući se s inicijativom Globalne humanitarne flotile Sumud, koja je u Italiji uživala veliku podršku, njena popularnost naglo je porasla. Svakodnevno se pojavljivala na televiziji i javnim skupovima, ali je istovremeno njen privatni život postao nepodnošljiv.

Viza joj je ukinuta i zabranjen joj je ulazak u Sjedinjene Američke Države, što znači da, na primjer, ne može prisustvovati sjednicama UN-a u New Yorku na kojima se predstavlja jedan od njena dva godišnja izvještaja; drugi se podnosi u Ženevi. Prije svega, zamrznuta joj je sva imovina, uključujući bankovni račun i stan u Sjedinjenim Državama, iako danas živi u Tunisu.

Pored toga, stavljena je na crnu listu koja je isključuje iz čitavog međunarodnog bankarskog sistema, kao da je riječ o teroristkinji ili narko-dilerici. Uvedene su i kazne za svakog američkog državljanina koji s njom ostvari bilo kakvu ekonomsku ili robnu razmjenu. To se odnosi i na njenog supruga, zaposlenog u Svjetskoj banci, kao i na njihovu kćerku. „U teoriji, oni mi ne mogu ni kafu platiti, jer bi mogli biti kažnjeni s do milijardu dolara ili osuđeni na 20 godina zatvora“, objasnila je u septembru u italijanskom Zastupničkom domu, što je kasnije ponavljala i u intervjuima.

El Pais je kontaktirao Albanese kako bi saznao kako izgleda njena svakodnevica, ali nakon mjeseci intenzivne medijske izloženosti odgovorila je da mora zastati, udahnuti i posvetiti se porodici. Kada je govorila u parlamentu, to je bilo na skupu koji je organizovala opozicija, tražeći od italijanske vlade i Evropske unije da intervenišu i pomognu joj. Do danas se, međutim, nije dogodilo ništa. Vlada krajnje desnice premijerke Giorgia Meloni, evropske liderice najbliže Donald Trump, prema Albanese ne pokazuje naročitu naklonost.

Albanese je postala jedna od ključnih figura italijanske ljevice, ali i sve neugodnija, jer zahtijeva drastične mjere protiv Izraela. Njena stalna javna izloženost ostavila je posljedice. Imala je i gafova i kontroverznih izjava, za neke se kasnije i izvinila, koje su izazvale kritike i s desnice i s ljevice. Tako je, primjerice, prošlog mjeseca, nakon što su propalestinski demonstranti upali u redakciju lista La Stampa, osudila taj čin, ali dodala da bi on trebao poslužiti kao „upozorenje“ novinarima o tome kako rade svoj posao. Sukobila se i s 95-godišnjom doživotnom senatorkom Lilianom Segre, preživjelom Holokausta i gotovo institucionalnom figurom u Italiji, jer je Segre kritikovala upotrebu pojma genocid za Gazu.

Uprkos svemu, za italijansku desnicu Albanese je postala simbol koji treba poraziti. Lično je napada premijerka Meloni, a ministar obrazovanja Giuseppe Valditara ove sedmice je poslao inspektore u četiri škole u kojima je Albanese održala predavanja, kako bi ispitali da li je pokušala „indoktrinirati“ učenike.

Ipak, to su danas njeni manji problemi. Posljedice američkih sankcija po Albanese su ogromne. Prisiljena je živjeti isključivo s gotovinom: ne može primati bankovne transfere, donacije, platu, niti čak kupiti avionsku kartu putem interneta. „Led se zatvorio oko mene. U Sjedinjenim Državama sam sarađivala s univerzitetima, profesorima, nevladinim organizacijama… ali sada se niko ne usuđuje imati ikakav kontakt sa mnom. Ne zato što me ne podržavaju, nego zato što je američka administracija trenutno takva prijetnja da se niko ne osjeća sigurno“, sažela je.

Ne može otvoriti račun ni u jednoj banci na svijetu, niti imati kreditnu karticu, jer je uvrštena na listu Ureda za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija,  Office of Foreign Assets Control, koji se bavi borbom protiv pranja novca i terorizma. OFAC zabranjuje svakoj finansijskoj instituciji da ima klijenta koji se nalazi na toj listi. Banke koje to prekrše gube mogućnost poslovanja u dolarima, suočavaju se s višemilionskim kaznama i isključenjem iz međunarodnih platnih sistema.

„Zvali su nas da pitaju da li bismo mogli otvoriti račun, ali nakon što smo proučili zakonodavstvo, shvatili smo da to ne možemo učiniti; riskirali bismo da više ne možemo obavljati svoj posao“, izjavio je za El País Nazzareno Gabrielli, direktor Banca Etica, institucije posvećene podršci društvenim i humanitarnim projektima. „Duboko smo pogođeni, jer se radi o potpuno proizvoljnoj sankciji jedne države koja pogađa i druge zemlje“, dodao je. Banca Etica, Amnesty International i druge organizacije uputile su pisma italijanskoj vladi tražeći intervenciju.

Sjedinjene Države time krše pravila Ujedinjenih nacija koja garantuju imunitet zvaničnicima te organizacije. Međutim, ignorisanje pravila Bijele kuće nije bez posljedica, što dobro znaju i evropske banke. Prema pisanju italijanskih medija, banka UniCredit je 2019. godine pristala da američkom Ministarstvu finansija plati 1,3 milijarde dolara zbog transakcija s državama pod embargom.

Evropska unija, međutim, imala bi puno pravo da se usprotivi primjeni zakona druge države na vlastitom teritoriju. Domenico Gallo, bivši sudija italijanskog Vrhovnog suda, podsjeća da je EU još 1996. godine, suočena s problemima koje su izazivale američke sankcije prema Kubi, Libiji i Iranu, usvojila tzv. blokirajuću uredbu, kojom se suspendiraju eksteritorijalni učinci mjera trećih država. Ta uredba posljednji put je ažurirana 2008. godine.

„EU može naložiti državama članicama da ne poštuju američke sankcije. Kada su sankcije protiv Međunarodnog krivičnog suda najavljene, Ursula von der Leyen, Kaja Kallas i António Costa su ih kritizirali… ali samo verbalno; nakon toga nije bilo nikakve reakcije. To je međunarodni skandal“, smatra Gallo. Po njegovom mišljenju, ove mjere nemaju pravnu osnovu i predstavljaju izopačenje izvorne svrhe propisa, koji se sada koriste za politički progon stranih državljana.

Sedamdeset i devet od 125 država potpisnica Rimskog statuta, kojim je osnovan Međunarodni krivični sud, također je američku odluku proglasilo nezakonitom. Unutar EU, tri zemlje, Italija, Mađarska i Češka, nisu se pridružile pravnom osporavanju. Gallo podsjeća i na pravni presedan iz 2002. godine, kada je jednoj osobi SAD zamrznuo imovinu, a ona se potom obratila Sudu pravde Evropske unije. Riječ je o poznatom slučaju Kadi, nazvanom po saudijskom državljaninu Yassin Abdullah Kadi, u čiju je korist 2013. donesena presuda. Sudije su tada utvrdile da su mu povrijeđena prava na djelotvornu sudsku zaštitu i odbranu, jer su mjere donesene bez prethodnog suđenja.

Drugim riječima, Francesca Albanese i druge osobe koje su Sjedinjene Države sankcionirale mogle bi se obratiti evropskim sudovima, ukoliko Evropska unija nastavi da ne čini ništa.

IZVOR: El Pais