Odluka Apelacionog suda u Briselu da ponovo otvori postupak protiv belgijske države zbog propusta u sprečavanju genocida u Gazi predstavlja presedan koji bi mogao iz temelja promijeniti odgovornost evropskih vlada pred međunarodnim pravom. Sudije su u svom obrazloženju prvi put jasno konstatovale da Belgija nije reagovala na vrijeme niti poduzela sve dostupne mjere kako bi spriječila transfer naoružanja i kršenje Ženevskih konvencija, čime se otvara prostor za slične tužbe protiv drugih potpisnica širom svijeta

Odluka Apelacionog suda u Briselu da ponovo otvori postupak protiv belgijske države zbog „nečinjenja pred licem genocida i ratnih zločina“ u Pojasu Gaze predstavlja prekretnicu koja nadilazi granice nacionalnog pravosuđa. Iako je samo ročište, zakazano za danas, ograničeno na specifičan dio prvobitne tužbe, pravna argumentacija sudija već je odjeknula u međunarodnim krugovima. Sudije su, naime, ne samo proglasile nadležnost za analizu postupaka države, već su eksplicitno konstatovale da Belgija nije reagovala na vrijeme kako bi ispunila svoje međunarodne obaveze.

Tužbu je prije gotovo devet mjeseci podnijela koalicija nevladinih organizacija, uključujući kolektiv pravnika i profesora „Law for Gaza“, Belgijsko-palestinsko udruženje i Nacionalnu koordinaciju akcije za mir i demokratiju. Njihov cilj bio je jasan: prisiliti državu da djeluje u skladu s potpisanim konvencijama nakon izraelske vojne ofanzive pokrenute kao odgovor na napad Hamasa u oktobru 2023. godine. Sada, s novim vjetrom u leđa, ovi akteri vjeruju da bi briselski proces mogao poslužiti kao model za tužbe protiv drugih država potpisnica Ženevskih konvencija koje su podbacile u zaustavljanju stradanja civila.

Suština odluke o ponovnom otvaranju slučaja leži u obrazloženju donesenom sredinom marta, koje je javnosti postalo dostupno tek uoči novog ročišta. Sudije podsjećaju na imperativ Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Hagu, koji je još 26. januara 2024. naredio Izraelu poduzimanje hitnih mjera kako bi se osiguralo da njegova vojska ne krši Konvenciju o genocidu. Uprkos toj jasnoj uputi s najviše pravne instance na svijetu, belgijske vlasti su, prema ocjeni briselskog suda, pokazale nedopustivu tromost.

U sudskom rješenju se navodi da je Belgiji trebalo više od godinu dana da uopšte sazove prvi sastanak na kojem bi se analiziralo pitanje izvoza oružja i vojne opreme Izraelu. Do trenutka kada je tužba nevladinih organizacija stigla do nižeg suda u septembru prošle godine, država nije usvojila nijednu obavezujuću mjeru.

Zaključak vijeća je rigorozan: belgijska država nije učinila sve što je u njenoj moći da spriječi transfer naoružanja koje bi moglo biti korišteno za činjenje genocida, zločina protiv čovječnosti i teških kršenja Ženevskih konvencija. Time je, prema mišljenju sudija, Belgija direktno podbacila u ispunjavanju svojih međunarodnih pravnih obaveza.

„Ova historijska odluka uspostavlja mogućnost da nacionalni sudija osudi vlastitu državu zbog nepoštovanja obaveze sprečavanja najtežih zločina“, ističu tužitelji u zajedničkom saopštenju. Anne-Laure Losseau iz kolektiva „Law for Gaza“ naglašava da je princip primjenjiv na sve zemlje potpisnice konvencija, što bi moglo inspirisati sudije širom Evrope i svijeta da preispitaju pasivnost svojih vlada.

Slučaj vuče korijene iz prošlog ljeta, perioda kada je Pojas Gaze bio pogođen ekstremnom krizom gladi uzrokovanom potpunom blokadom humanitarne pomoći. Frustrirane pasivnošću vlade Barta de Wevera, organizacije civilnog društva zatražile su radikalne korake: potpuno zatvaranje kopnenog i vazdušnog prostora za transport vojne opreme Izraelu, zabranu trgovine s ilegalnim naseljima na okupiranim teritorijama, te uvoz proizvoda koji iz njih potiču.

Posebno osjetljivo pitanje bilo je zahtijevanje raskida Sporazuma o pridruživanju između Evropske unije i Izraela. Iako su izvještaji Evropske službe za vanjske poslove (EEAS) ukazivali na to da Izrael vjerovatno krši član 2. tog sporazuma, koji se odnosi na poštovanje ljudskih prava, proces suspenzije ostao je blokiran u Briselu zbog neslaganja država članica.

Tužba je u prvom stepenu odbačena krajem septembra, ali je tadašnji politički pritisak unutar belgijske koalicije počeo davati rezultate. Potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Maxime Prévot zaprijetio je ozbiljnom krizom vlasti ako se ne poduzmu konkretni koraci protiv kabineta Benjamina Netanyahua. Rezultat je bio niz obećanja: najava priznanja države Palestine, ograničavanje konzularne pomoći Belgijancima u ilegalnim naseljima i zabrana preleta aviona s oružjem.

Ipak, implementacija je ostala spora i selektivna. Amnesty International je početkom marta, na šestomjesečnu godišnjicu vladinih obećanja, uputio oštre kritike zbog neispunjenih obaveza. Iako je kraljevskim dekretom zabranjen tranzit vojnog materijala namijenjenog izraelskim snagama, belgijska vlada je iz te zabrane izostavila materijal „dvostruke namjene“ (civilne i vojne). Upravo je ovaj nedostatak objašnjenja za takvo izuzeće postao ključni razlog zbog kojeg je Apelacioni sud odlučio ponovo otvoriti predmet.

Bez obzira na konačan ishod današnjeg ročišta, pravni presedan je već stvoren. Dokumentovana sudska ocjena da država „nije učinila sve u svojoj moći“ da spriječi potencijalni genocid otvara novo poglavlje u odgovornosti nacionalnih vlada pred međunarodnim pravom. Za aktiviste i pravnike, ovo nije samo lokalni spor, već početak globalnog procesa u kojem se diplomatija više ne može koristiti kao štit za izbjegavanje obaveza definisanih nakon Drugog svjetskog rata.

IZVOR: El Pais