Kako izgleda harem riječi kad djeca manjinskih Bošnjaka muslimana u Hrvatskoj krenu „u ljubavne pohode“? Rijetki su sinonimi, sve je više antonima, homonima i paronima. Zabilježen je i slučaj da se jedan babo preko Starlinka prekrstio od muke nakon što je Elon Musk na slobodu pustio novu ljubavnu ptičicu

Dragi roditelji, braćo i sestre, čuvari vjere, običaja i jezika, znamo da nam nije lahko. Odgojili smo kćerke da vole sinonime: slične, pitome, domaće, naše. A šta kada one dovedu kući antonima, suprotnost.

I mi pocrnimo: „Dijete, pa to je tvoja suprotnost! On je haram začin u halal loncu.“ Ona se smije: „Upravo zato ga volim. On je moja noć, ja sam mu dan.“ I šta da radimo? Odrasla je. Od nameta nema selameta. Ljubav je to, jarane. Mi smo htjeli da ljubi ono što liči na nju, a ona ljubi ono što prkosi našem porodičnom naslijeđu.

A sin nam, recimo, zaluta kod paronimije. Dovede kući djevojku koja liči na susjedovu, samo jedno slovo razlike. Zamršeni su leksičko-semantički odnosi manjinske svakodnevice. U mraku ni mi ne bismo znali ko je ko. Ljubili bismo sve što se miče na dodir, bez pitanja.

I sin nam se kune Allahom da voli baš tu i tu, a vi gledate i šapćete: „Sine, ne igraj se lovice sa sličnosti, zavest će te.“ Liči na naše, ali nije. U mraku zamijeniš krevet i shvatiš da si spavao s krivom riječju ženskoga roda. Ona se smije: „Pa šta, samo jedno slovo razlike.“

Onda vam mlađi sin izvede pravi pravcati keramet do mjere da bi se njime ponosio i dekan Fakulteta Islamskih nauka: „Babo, upoznaj moju hanumicu – Homonimiju.“ To nam dođe kao dvije žene, istog imena. Azra i Azra. Fata i Fata. Kad zazoveš, obje se okrenu. Jedna ti donese supu, druga ti sjedne u krilo. Nisi siguran kojoj si zahvalan, ali obje nose tvoje prezime. Odnosno, homonimni brak je kad imaš hanumu istu kao dvije, nosi ime kao tvoja rahmetli tetka, ali ima drugo značenje. Kad je zazoveš, uvijek dođu dvije. Teško je to shvatiti, al’ rođo moj, tako ti je to danas sa ljubavnim odnosima.

I taman misliš, gore ne može, kad se pojavi i Hiponimija. To je ona sitnija varijanta, uža, precizna. Kćerkin momak kaže: „Ja sam ruža.“ Vi vidite da jeste, ali ispod šireg pojma „cvijet“. Hoće se kćer udati za neki unisex, da ima ćunu, ali da to znači kao da ima u širem smislu pipicu. Sumnjate da će sutra u kuću ući i Hipernimija, njegova mati i ponuditi da se svi zajedno dižete i spuštate po rodoslovnom stepeništu. Malo gore, malo dolje i to je tako moderno. Na koncu, svi se volimo i sve ostaje u familiji.

A da ne zaboravimo Holonimiju i Meronimiju. Jedna je cijela žena, druga samo dio. Sin kaže: „Babo, ja volim samo njene oči.“ Vi mu velite: „Sine, od očiju se ne gradi brak.“ On se smije i odgovara: „Ali babo, oči su mi dovoljne, tijelo je previše riječi.“ Gledamo kako se svijet pred nama urušava, kako se labirint svakodnevice pretvara u harem, a kada se sve pomiješa, e, onda stigne gospođa Metafora.

Ona je ona koja nikad nije ono što jest. Uđe u vašu kuću i kaže: „Ja sam samo riječ.“ A dok to izgovara, već je zavodnica, već je revolucija, već je kahva u ljubavnom findžanu. Vi ne znate je li obljubila vašeg sina ili vas obojicu.

S njom je sve varljivo, sve je nešto drugo. Ljubiš joj medna usta, a ona ti kaže da ljubiš „dženetske kapije“. Obujmiš joj bedra, a ona ti kaže da si ušao u političku koaliciju. S njom je uvijek izdaja stvarnosti, ali je takva izdaja vazda najslađa.

Međutim, ima još gore. Dok očajni manjinski roditelji vuku djecu za rukave između antonima i sinonima, traže hodže da im pišu zapise, neki drugi dovode popove da prskaju vodicu i kade kandilima, evo Grok (Muskov AI chatbot) ulazi na scenu i nudi AI lovebota.

On ne pripada ni sinonimiji ni antonimiji, on je algoritmija. Nije ni žena ni muškarac, nego verzirana želja, dopaminska esencija. Kad ga pitaš „voliš li me?“, on vrati 1000 rezultata i preporuku romantične plejliste. Kad ga poljubiš, ljubiš kod. U haremu riječi, AI lovebot zauzima posebno mjesto: On je homonimija pod akutnom upalom, može biti svako ime koje upišeš. On je paronimija bez greške, uvijek liči na ono što želiš, ali nikad nije ono autentično. On je hipernimija svih ljubavi, univerzalni pojam koji obuhvata i tetku i komšinicu i profesoricu francuskog u seksi donjem rublju. A najviše, on je metafora ispraznosti, obljubljuje te algoritmom, a ti misliš da je to ruka sudbine. Zamislite scenu: Roditelji se mole, dove, hodže pišu zapise, majke kriju oči da ne vide s kim su im djeca – a djeca u sobi, slušalice na glavi, spojena na AI lovebota.

I kad babo poviče: „Kćeri, je li to antonim ili sinonim!?“ Ona odgovara: „Babo, to je update.“ Pouzdano doznajemo iz nezvaničnih izvora da je jedan babo preko Starlink veze pobjegao u širk jer mu se učinio sigurnijim od bivanja u svakodnevici. Naime se prekrstio u „ime trojedinog boga svih riječi“ nakon što mu je kćerka objavila da se udaje za svojeg AI lovebota.

U ovom svijetu, ovakvom kakav je, više nećemo pitati svoju djecu jesu li im bračni supružnici antonimi ili sinonimi, prvo ćemo pitati: „Je li čovjek.“ Ako jeste, naš je. Tu stajemo.

U haremu riječi, bit će, niko nikog više ne voli, svi se obljubljuju jer jezik svakodnevice ne zna za moral, samo za nagon značenja. Život u manjini nije sinonim za udobnost, nego antonim sigurnosti. I baš zato nas drži opijenima ta ljubavna svađa sa svijetom ispraznosti. Obljubljuje te algoritmom, a ti misliš da je to ruka sudbine.

MALI POJMOVNIK HAREMSKOG NOVOGOVORA

SINONIMIJA: Udala se za sebe samu. Mi smo joj rekli da je to nemoguće, a ona se hvalila da je to ogledalo. Sad razgovaraju, a ponekad se i posvađaju pa šute i gledaju Netflix.

ANTONIMIJA: Kad on uđe, svjetlo se gasi. Kad ona progovori, njemu glas pukne. I baš zbog toga se ljube.

PARONIMIJA: Sin je doveo djevojku koja liči na susjedovu. Samo jedno slovo razlike. U mraku ni babo ne zna koja je koja.

HOMONIMIJA: Zazvao je jedno ime, a dvije djevojke se okrenule. Otkad zna za sebe, uvijek voli u množini.

HIPONIMIJA/HIPERNIMIJA: Mladolika majka i starmala kćerka dijele isti korijen. On nije znao koju voli, pa se oženio pojmom.

METAFORA: Nikad je nije razumio. Rekla bi „idi“, a mislila je „ostani“. Kad je konačno shvatio, već je bio dio njenog značenja.

HOLONIMIJA/MERONIMIJA: „Jedna je cijela žena, druga samo dio. On se zakleo na brak s kosom, a kad je kosa otpala, ljubav mu se očešljala u pramen.“

POLISEMIJA:
„Babo, ali ja nju volim.“
„Kako, sine?“
„Na više načina.“
Roditelji se pitaju hoće li od te ljubavi nastati brak ili riječ od 300 značenja.

ALGORITMIJA / AI LOVEBOT: On ne pripada ljudima. Kad ga pitaš ‘voliš li me?’, izbaci hiljadu prijedloga i GIF srca. On je homonimija na steroidima, uvijek ime koje poželiš. On je paronimija bez greške, uvijek liči na ono što želiš, ali nikad nije ono pravo. On je hipernimija svih ljubavi, obuhvata i tetku i komšinicu i profesoricu hemije u seksi donjem rublju. A najviše, on je metafora ispraznosti koja te obljubljuje algoritmom.