U hladno oktobarsko jutro stajala je pred streljačkim vodom, dostojanstveno odbijajući povez za oči. Neki kažu da je svojim dželatima slala poljupce neposredno pred smaknuće.

Rođena 1876. godine u holandskom gradu Leeuwardenu, Margaretha Zelle odrasla je u imućnoj porodici koja se raspala kad je njen otac izgubio bogatstvo. Rani život obilježili su gubitak, siromaštvo i bijeg iz rigidnog društva. U želji za boljim životom, udala se za Rudolpha MacLeoda, holandskog oficira, s kojim je živjela u kolonijama na indonezijskim otocima Javi i Sumatri. Brak je bio buran, pun nasilja, bolesti i tragedije — njihov sin je umro pod sumnjivim okolnostima, a kćerka joj je oduzeta nakon razvoda.

Bez sredstava i izbora, Margaretha se seli u Pariz i započinje novi život pod imenom Mata Hari, što na malajskom znači “oko dana” — Sunce. Ubrzo postaje senzacija pariške umjetničke i društvene scene. Nastupi u kojima je poluobnažena i nadahnuta orijentalnim plesovima donose joj slavu, ali i pažnju evropskih elita. Njeni brojni ljubavnici — među kojima su bili i vojni oficiri — kasnije će je povezati s navodnim špijunskim aktivnostima.

Dok je Prvi svjetski rat razdirao Evropu, Mata Hari se našla u vrtlogu obavještajnih igara. Navodno je prihvatila novac od njemačkog konzula u Hagu 1915. godine, a kasnije se ponudila i Francuzima da špijunira za njih. Ono što ostaje nejasno jeste da li je bila svjesna dvostruke igre, ili samo plesačica uhvaćena u političkoj mreži velikih sila.

Francuske su je vlasti optužile da je svojim djelovanjem uzrokovala smrt 50.000 vojnika, iako za to nikada nisu predočeni konkretni dokazi. Suđenje je bilo kratko i zatvoreno za javnost, a atmosfera vojnog poraza i traženja krivca nesumnjivo je odigrala presudnu ulogu.

Na smrt je osuđena na današnji dan – 25. jula, a strijeljana 15. oktobra 1917. u Vincennesu, blizu Pariza. Navodno je odbila povez za oči i dostojanstveno gledala smrti u lice. Kasnija istraživanja, uključujući objavljene francuske arhive iz 2017. godine, sugeriraju da je Mata Hari bila više simbol nego špijun — žrtva vlastitog mita i vremena koje nije opraštalo ženama koje krše društvene norme.

U godinama nakon njene smrti, Mata Hari je postala legenda — inspiracija za filmove, knjige i teorije. Njena istinska uloga ostaje predmet rasprava, ali jedno je sigurno: život Margarethe Zelle bio je sve samo ne običan.