U nekim četvrtima se već pojavljuje i model zaštite koji podsjeća na mafijaške strukture – ljudi su spremni plaćati za sigurnost. Riccardo Scognamiglio osnovao je firmu koja organizira noćne straže u kvartovima, a za to traži oko 9.000 eura mjesečno, raspoređeno na 300 porodica koje plaćaju po 30 eura
Grupa ekstremne desnice koja je prošlog vikenda izazvala nerede i lov na migranta u španskom gradu Torre-Pacheco nije djelovala sama niti bez prethodne inspiracije. Njihove metode, retorika i ciljevi direktno su nadahnuti radikalnom italijanskom grupom poznatom pod imenom Articolo 52, koja je operisala pod plaštom “patrola protiv kriminala”, a zapravo sprovodila nasilje nad migrantima i mladima stranog porijekla.
Naziv Articolo 52 dolazi iz 52. člana italijanskog Ustava, koji kaže da je „odbrana domovine sveta dužnost svakog građanina“. Međutim, pripadnici ove grupe tu odredbu tumače izopačeno, koristeći je kao izgovor za progon, linč i nasilje nad onima koje vide kao „unutrašnje neprijatelje“ – prvenstveno nad migrantima i mladima koji su označeni kao kriminalci samo zbog svog porijekla.
Grupa djeluje pod raznim imenima: Kontrola susjedstva, Patriotska mreža, Rinascimento (Preporod), ali cilj je uvijek isti – organizirati „patrole“ koje „štite“ italijanske gradove, prvenstveno Milano, od takozvanih maranza, termina koji se koristi za mlade ljude – često strance ili djecu migranata – koje se optužuje za sitni kriminal ili antisocijalno ponašanje.
Italijanski medij Panorama piše da su ovakve grupe sve popularnije zbog „rastućeg osjećaja nesigurnosti u društvu“, dok Tag 24 otkriva da se u grupi nalaze muškarci starosti od 18 do 30 godina, većinom studenti, radnici na određeno ili nezaposleni, neki i sa dosjeima, ali i poneki pripadnici policije. Svi oni, iako nisu formalno povezani sa neofašističkim partijama, na društvenim mrežama jasno iskazuju simpatije prema radikalno desničarskim ideologijama.
Na društvenim mrežama, posebno putem Telegrama, koordinirali su napade i objavljivali snimke nasilja – poput 51-sekundnog videa iz marta, u kojem grupa mladića tuče muškarca sjevernoafričkog porijekla na milanskom šetalištu Darsena. Snimak je objavljen s naslovom „Uhvaćen je maranza“, uz poruke mržnje prema pravosuđu i državi koja „ne radi ništa“.
Sve to je bilo praćeno i apelima za donacije – pozivali su ljude da šalju novac na račun u Litvaniji, kako bi pokrili troškove suđenja i kupili „opremu“ poput suzavaca i radio-veza.
Italijansko javno tužilaštvo pokrenulo je postupak zbog udruživanja radi vršenja krivičnih djela i poticanja na rasni zločin. Istraga je identificirala devet ključnih članova grupe koji su osumnjičeni za organiziranje napada, upravljanje društvenim mrežama, prikupljanje sredstava i logističku koordinaciju. Slične grupe djeluju i u drugim gradovima, uključujući Torino.
Tužilaštvo ističe da je njihova strategija bazirana na viralnim objavama i pozivima na „odbranu domovine“, koje sadrže snažnu identitetsku i rasističku komponentu. Mnogi su prethodno učestvovali u protestima krajnje desnice, poput onih koje organizira Forza Nuova – pokret koji otvoreno zagovara fašističke stavove.
Fenomen nije ograničen samo na Milano. U Rimu su se pojavili „zaštitnici“ koji patroliraju metroom i objavljuju snimke na društvenim mrežama. Bivši bokser i youtuber Simone Cicalone tvrdi da samo „dokumentuje stvarnost“, dok se drugi, poput Simonea Carabelle, hvale kako prskaju beskućnike i džeparoše suzavcem – sve to, naravno, snimaju i objavljuju kao sadržaj koji se brzo širi internetom.
Giuseppe Basile, koji sam sebe naziva „osmi kralj Rima“, postao je poznat po tome što je „uhapsio“ kubanskog mladića koji je opljačkao staricu – opet sve snimljeno, sa narativom u kojem se predstavio kao narodni heroj.
U nekim četvrtima se već pojavljuje i model zaštite koji podsjeća na mafijaške strukture – ljudi su spremni plaćati za sigurnost. Riccardo Scognamiglio osnovao je firmu koja organizira noćne straže u kvartovima, a za to traži oko 9.000 eura mjesečno, raspoređeno na 300 porodica koje plaćaju po 30 eura.
Ovaj italijanski model vigilantskog nasilja poslužilo je kao jasan uzor za ekstremiste koji su izazvali nerede u španskom Torre-Pachecu. Španski istražitelji su potvrdili da su organizatori nereda bili u kontaktu s grupama poput Articolo 52, te da je retorika i taktika gotovo identična: lov na migrante, objavljivanje snimaka napada, i mobilizacija mladih radikaliziranih muškaraca kroz digitalne mreže.
