U Gunji se, kažu domaći, politika najbolje može ocijeniti po tome koliko je spremna sići s govornice (isprazne retorike) u životnu avliju. Uoči zajedničkog iftara u Društvenom domu Gunja, saborski zastupnik Armin Hodžić proveo je dan u razgovoru s Bošnjacima Gunje, posebno starijima, obilazeći kuće i slušajući stvarne, svakodnevne probleme koji se ne rješavaju „lijepim riječima“, nego upornošću, procedurom i pritiskom na nadležne.

Iftar jeste simbolika zajedništva, ali obilazak prije iftara bio je radni, a Gunja je po mnogo čemu specifična. Snažna tradicija suživota, miješane porodice i svakodnevica različitosti. Na lokalnoj razini često se ponavlja rečenica da ovdje ljudi ne „uče toleranciju“, nego je žive kroz komšiluk, prijateljstva i običaje. U jednoj od takvih poruka, koja dobro opisuje mentalitet mjesta, kaže se upravo da „Gunja ne treba suživot, Gunja živi život“, jer su odnosi „prirodni“ i ne „deklariraju se“.

Ali isti taj „život“ donosi i probleme koji se ne mogu prešutjeti. I upravo su ti problemi bili okosnica Hodžićevih razgovora s ljudima. Ono što je bilo primjetno reporterima časopisa “Bosna” na terenu u razgovorima se stalno vraćaju iste teme i nije slučajno da se ponavljaju godinama, jer su to pitanja elementarne sigurnosti i dostojanstva.

Među najčešćim zahtjevima je borba za dostupnije zdravstvene usluge i jači lokalni zdravstveni punkt, uz naglasak da je osnovna zdravstvena njega temeljno pravo.

Možda najteže pitanje, jer dira u emocije, jeste dugogodišnji problem mezarja. Problem traje oko dvije decenije, a groblje je popunjeno do te mjere da „ljudi doslovno nemaju gdje biti pokopani“. Zbog toga je u komunikaciji Gunje ta tema često simbol svega što se odgađa.

Gunja je mjesto u kojem se najbolje vidi šta znači kad mladi odlaze, prazne kuće, zatvoreni pogoni, sve tanja mreža života. Zato se stalno vraća tema industrijske zone i zapošljavanja. U tim razgovorima ljudi ne traže „spasitelja“, nego jasnu strategiju i odgovor na pitanje kako povezati lokalnu inicijativu, općinu, županiju i državu tako da posao postane realna opcija, a ne prazna riječ.

Kad se govori o infrastrukturnim problemima, često se to veže uz osjećaj da se „godinama priča, a malo pomjera“. To je primjer vrtića koji se obećava od 2014., uz usporedbu sa susjednim mjestima koja su u kratkom roku realizirala projekt, dok su neki roditelji bili primorani tražiti rješenja preko granice (npr. u Brčkom). To je ujedno bolno pitanje, i svodi se na to ostaje li mlada obitelj ili odlazi.

Upravo je, u praksi, spoznaja o širini problema bio smisao Hodžićevog dolaska prije iftara, da razgovor ne ostane na svečanosti i protokolu, nego da se kroz konkretne teme vidi gdje saborski mandat može pomoći.

Takav model je važan posebno za manjinske zajednice, jer manjinska politika treba biti mehanizam rješavanja problema, od institucija do terena.

Navečer, na iftaru u Društvenom domu, okupljeni su potvrdili ono što Gunju čini prepoznatljivom, to da zajednica se drži susreta i kontinuiteta. Iftar je održan u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj „Bošnjaci zajedno“, uz suorganizaciju Udruge Bošnjaka Vukovarsko-srijemske županije, uz prisustvo predstavnika lokalne i regionalne vlasti.

U fokusu večeri bila je i poruka župana Vukovarsko-srijemske županije Ivana Bosančića, koji je Gunju istaknuo kao primjer suživota i to „diljem županije“, naglašavajući da je bogatstvo različitosti nešto što se ne može „kupiti“ niti izgraditi preko noći, nego se gradi odnosima, povjerenjem i ulaganjem u ljude.

Posebno snažan moment (i politički i ljudski) bila je njegova rečenica da mu je čak i sama riječ „manjine“ tijesna, jer, kako poručuje, manjine nisu „nekakav dodatak“ nego prijatelji i braća s kojima se živi i gradi županija. Taj naglasak na manjinu kao ravnopravan dio zajednice, bitan je za svaku buduću politiku prema Gunji.

Bosančić je također rekao da se s Hodžićem čuje i razgovara, te da mu je važno što Hodžić pokazuje interes ne samo za bošnjačka pitanja, nego i za širi život županije – što je, u ovakvim sredinama, često presudno, jer rješenja se ne nalaze u „odvojenim ladicama“ nego u zajedničkim projektima.

S druge strane, Hodžić je u svom obraćanju istaknuo kontinuitet ovakvih susreta i naglasio ono što je već pokazao tijekom dana, da se zajednica mora povezivati, razgovarati i rješavati konkretne izazove – zbog budućnosti djece i ostanka ljudi.

Fotografije: časopis Bosna / Stipe Majić