Posjetom roditeljima Šefika Pezerovića, prvog Bošnjaka poginulog u Domovinskom ratu, Armin Hodžić i Bermin Meškić još jednom su podsjetili na žrtvu mladića koji je 1991. godine dao život braneći Hrvatsku. Priča o Šefiku Pezeroviću ostaje snažan simbol hrabrosti, lojalnosti i doprinosa bošnjačke zajednice u najtežim trenucima stvaranja hrvatske države
Sjećanje na Šefika Pezerovića, prvog Bošnjaka poginulog u Domovinskom ratu, ne blijedi ni nakon više od tri decenije. Zato su roditelje ovog stradalog hrvatskog redarstvenika posjetili Armin Hodžić, zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, i Bermin Meškić, predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj „Bošnjaci zajedno!“. Posjeta je protekla u znaku poštovanja, pijeteta i zahvalnosti porodici koja je u najtežim trenucima hrvatske historije podnijela nenadoknadiv gubitak.
Roditelji poginulog branitelja, Abdulah i Halima Pezerović, danas žive s teretom bola koji ne blijedi. Njihov sin Šefik Pezerović ubijen je nakon zarobljavanja 26. jula 1991. godine u selu Kuljani na Banovini, u dobi od samo 23 godine. Kao hrvatski redarstvenik bošnjačke nacionalnosti, Šefik je stradao pokušavajući izvući ranjene saborce s prve linije fronta, čime je njegova sudbina postala simbol nesebične žrtve i moralne jasnoće u prvim danima rata.
Rođen 1968. godine u Palanki kod Brčkog, Šefik Pezerović odrastao je u Zagrebu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Već u ljeto 1990. godine dobrovoljno se prijavio na obuku za specijalne postrojbe, a potom je primljen u djelatni sastav Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, raspoređen u Policijsku postaju Črnomerec. Bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, među prvima je stao u odbranu hrvatske nezavisnosti, svjesno i odlučno.
U julu 1991. godine dragovoljno je upućen na područje Pounja, gdje je tokom borbenih djelovanja teško ranjen. Nakon zarobljavanja, izložen je višednevnom mučenju i na kraju ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek devet godina kasnije, a ukopan je 2002. godine uz najviše vojne počasti na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji branitelja.
Tokom posjete, Hodžić i Meškić istakli su važnost institucionalnog i društvenog čuvanja sjećanja na bošnjačke branitelje koji su dali nemjerljiv doprinos odbrani Hrvatske. Podsjetili su i na „Memorijalne dane Šefika Pezerovića i poginulih Bošnjaka branitelja“, koji se već godinama održavaju u Zagrebu, kao i na spomenik podignut na mjestu njegove pogibije u Kuljanima.
Posjeta roditeljima Šefika Pezerovića bila je više od protokolarne geste: bila je to potvrda da žrtva njihovog sina nije zaboravljena i da njegovo ime i dalje zauzima važno mjesto u kolektivnom pamćenju bošnjačke zajednice i hrvatskog društva u cjelini.
U Domovinskom ratu više od 1.187 Bošnjaka položilo je živote za Hrvatsku, a njihova imena su uklesana u spomenik na Borovju kod zagrebačkog Islamskog centra. Za tijelima njih 80 se još traga a među poginulima je i devet žena.
