Apokalipsa i Antikrist kao pojmovi ponovo ulaze u javni prostor, ovaj put kroz predavanja američkog milijardera Petera Thiela. U svojim neobičnim tumačenjima, on spaja biblijske motive, filozofiju i savremene strahove od globalne regulacije, klimatskih promjena i tehnološke kontrole. Austrijski teolog Wolfgang Palaver, koji godinama poznaje Thiela, upozorava da se apokalipsa ne smije prepustiti ni fundamentalistima ni političkim manipulacijama
U vrijeme Božića, čak i oni koji, poput većine ljudi u Austriji i šire, u crkvu ulaze tek „svakih svetih vremena“, ponovo se susreću s osobitom estetikom kršćanskih simbola i pojmova. Taj svijet obilježen je jezikom ljubavi, nade i mira. No, kršćanska tradicija ima i svoju tamniju, rjeđe isticanu stranu, onu koja govori o apokalipsi, kraju svijeta i Antikristu. Upravo ta dimenzija, iako marginalizirana u savremenim vjerskim praksama, zadržala je snažnu, teško objašnjivu privlačnost, čak i među onima koji se ne smatraju vjernicima.
Zato nije čudno što je ove godine veliku pažnju izazvala vijest da je američki milijarder Peter Thiel najavio seriju predavanja o Antikristu i apokalipsi. Thiel, suosnivač PayPala i ključna figura kompanije Palantir Technologies, nema teološko obrazovanje. Ipak, tokom jeseni je u San Franciscu, u okviru zatvorene četverodijelne serije predavanja, pred plaćenom publikom izlagao vlastita razmišljanja o biblijskim i eshatološkim temama. Ono što je iz tih predavanja dospjelo u javnost, mnogima je djelovalo neobično, pa i bizarno: mješavina biblijskih motiva, filozofije, historije i teorija zavjere.
U Thielovoj interpretaciji, apokalipsa se pokreće kroz figuru ili koncept Antikrista, koji navodno koristi savremene egzistencijalne strahove, poput klimatskih promjena, kako bi ovladao društvima. Njegove tvrdnje često su kontradiktorne, a tradicionalne vrijednosti gube se u nizu slobodnih i često radikalnih asocijacija. Ipak, Thiel ne djeluje kao usamljeni ekscentrik. Njegove ideje imaju intelektualne izvore i sagovornike.
Jedan od rijetkih ljudi koji dubinski poznaje ovu misaonu konstrukciju jeste emeritirani austrijski teolog Wolfgang Palaver s Univerziteta u Innsbrucku. Palaver i Thiel se poznaju decenijama i godinama su vodili rasprave o teološkim pitanjima, ponekad i na Thielov poziv u njegovoj privatnoj rezidenciji. Upravo Palaver je ove godine ugostio Thiela u Tirolu, gdje je američki milijarder pred zatvorenim krugom teologa iznio svoja razmišljanja i tražio povratne reakcije. Ta zatvorenost za javnost izazvala je i kritike.
Palaver, međutim, podsjeća da apokalipsa sama po sebi nije nikakva egzotična devijacija, već sastavni dio kršćanske tradicije. Sama riječ znači „otkrivenje“ i neposredno je vezana za Otkrivenje Ivanovo, posljednju knjigu Novog zavjeta. Riječ je o razotkrivanju onoga što jest i onoga što može doći. Antikrist je, nasuprot tome, znatno neodređeniji pojam. U Svetom pismu se pojavljuje tek na nekoliko mjesta, prije svega u Ivanovim poslanicama, dok su kasnije teološke interpretacije često bile rezultat historijskog konteksta i političkih strahova.
Centralnu ulogu u Thielovom razmišljanju ima francusko-američki antropolog René Girard, čije je posljednje djelo u prijevodu naslovljeno “U suočenju s apokalipsom”. Girard je kršćansku objavu tumačio kao radikalno stajanje na stranu žrtava nasilja. No, upozoravao je da se ta solidarnost može izopačiti: Antikrist se, prema Girardu, pojavljuje kao progon u ime zaštite žrtava. Palaver podsjeća da su mnoge terorističke grupe upravo tako opravdavale vlastito nasilje.
Takva interpretacija, međutim, često se koristi kao kritika ljevice, dok se slični obrasci na desnici zanemaruju. Time je, smatra Palaver, otvoren prostor konzervativnim i desnim krugovima u SAD-u, a Thiel upravo tim putem ide dalje. Uz Girarda, važan izvor inspiracije mu je i njemački pravnik i politički teoretičar Carl Schmitt, poznat i po svojoj kompromitirajućoj ulozi u nacističkom režimu. Schmitt je strahovao od „svjetske jedinstvenosti“, globalne vlasti koja bi ukinula sukobe među državama i time, po njegovom shvatanju, samu politiku. Takav poredak za njega je bio oličenje Antikrista.
U središtu svega nalazi se duboka sumnja prema regulaciji i nadnacionalnim pravilima. Palaver tumači da Thiel pod Antikristom vidi svijet prekomjerne kontrole, u kojem propisi guše naučni i tehnološki napredak zbog straha od rizika. Iako Palaver ne dijeli Thielovu viziju neposredne prijetnje, upozorava da pitanja apokalipse ne treba olako odbaciti. Stvarna opasnost, kaže on, danas je prije svega mogućnost nuklearnog rata, prijetnja o kojoj se rijetko govori s dovoljnom ozbiljnošću.
Palaver kritizira i činjenicu da se apokalipsa u savremenoj teologiji često zanemaruje, čime se prostor prepušta fundamentalistima i političkim interpretacijama. Nakon Drugog vatikanskog koncila, Crkva se svjesno okrenula poruci ljubavi i bliskosti s ljudima, ali je pritom zapostavila teme koje su ranije bile centralne, iako su često bile zloupotrebljavane.
Ostaje pitanje vjeruje li Thiel u ono što govori. Palaver smatra da, u osnovi, da i da se Thiel može smatrati evangelikalnim kršćaninom koji neke tekstove tumači previše doslovno. Istovremeno, ta teologija savršeno se uklapa u njegove ekonomske interese i libertarijanski svjetonazor. Posebno problematičnim Palaver vidi Thielove političke stavove, poput bezrezervne podrške konzervativnim političarima ili demonizacije klimatskih aktivista, uključujući Gretu Thunberg, koju Thiel opisuje kao simbol Antikrista.
Na kraju, Palaver postavlja ključno pitanje: gdje je u svemu tome povjerenje u Boga i sposobnost smirenosti pred neizvjesnošću svijeta? Kao odgovor na apokaliptične strahove i ekstremne ideološke konstrukcije, on se vraća jednostavnoj, ali snažnoj misli Martina Luthera: čak i kada bismo znali da se svijet sutra završava, danas bismo još uvijek trebali posaditi jedno malo drvo. U toj slici, daleko od teorija zavjere i političkih manipulacija, Palaver vidi autentičan kršćanski odgovor na strahove savremenog doba.
IZVOR: Der Standard
