Escobar je odlučio ostati u Medellínu uprkos upozorenjima. Te večeri, nakon izlaska iz noćnog kluba, prišao mu je muškarac, navodno pod utjecajem alkohola i bijesa, te mu u lice dobacio: “Gracias por el autogol” (Hvala za autogol) – potom je pucao.

U noći 2. jula 1994. godine, na medelinskom parkingu ispred noćnog kluba, ispaljeno je šest hitaca koji su okončali život Andrésa Escobara, kolumbijskog fudbalera poznatog po svojoj smirenosti, dostojanstvu i izuzetnoj sportskoj etici. Imao je samo 27 godina. Njegova smrt bila je direktno povezana s autogolom koji je postigao deset dana ranije na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama – autogolom koji je Kolumbiju izbacio iz takmičenja i izazvao val bijesa u domovini.

Andrés Escobar rođen je 1967. u Medellínu, u vremenu kada je grad bio sinonim za nasilje, drogu i korupciju. Uprkos tome, odrastao je u porodici koja je cijenila obrazovanje i sport. Bio je poznat kao „El Caballero del Fútbol“ (Vitez fudbala), zbog svog poštenog ponašanja na terenu i van njega. Bio je stup odbrane Atlético Nacionala i ključni igrač kolumbijske reprezentacije.

Upravo uoči Svjetskog prvenstva 1994, Kolumbija je bila jedan od favorita. Tim predvođen Carlosom Valderramom i Faustinom Asprillom imao je iza sebe impresivne kvalifikacije, uključujući pobjedu nad Argentinom od 5:0 u Buenos Airesu. Međutim, euforija se brzo pretvorila u tragediju.

U utakmici protiv domaćina SAD-a, Escobar je pokušao presjeći centaršut u kaznenom prostoru, ali je lopta završila u njegovoj mreži. Kolumbija je izgubila 2:1 i ispala u grupnoj fazi. U zemlji pogođenoj nasiljem, gdje su kriminalni karteli imali utjecaj čak i na sport, poraz nije bio samo sportski neuspjeh – bio je to udarac na ulog novca u kladionicama i na ponos nacije.

Deset dana kasnije, Escobar je odlučio ostati u Medellínu uprkos upozorenjima. Te večeri, nakon izlaska iz noćnog kluba, prišao mu je muškarac, navodno pod utjecajem alkohola i bijesa, te mu u lice dobacio: “Gracias por el autogol” (Hvala za autogol) – potom je pucao.

Kao ubica identificiran je Humberto Muñoz Castro, tjelohranitelj povezan s porodicom Gallón, poznatom po vezama s narko-kartelima. Osuđen je na 43 godine zatvora, ali je pušten nakon samo 11 godina. Do danas, postoje sumnje da su veći igrači iz sjene ostali nekažnjeni, a ubistvo Escobara ostaje simbol tamne strane miješanja kriminala u sport.

Smrt Andrésa Escobara izazvala je šok i tugu širom svijeta. Na hiljade ljudi prisustvovalo je njegovoj sahrani, a FIFA, klubovi i reprezentacije odali su mu počast. Njegova smrt promijenila je način na koji se u Kolumbiji razmišlja o fudbalu – više nije bilo mjesta za smrtonosne posljedice zbog grešaka u igri.

Danas, više od tri decenije kasnije, Andrés Escobar se pamti ne kao igrač koji je dao autogol, već kao simbol dostojanstva i žrtva sistema u kojem je sport bio podređen interesima mafije. Njegove riječi u posljednjem javnom članku ostaju urezane u pamćenje:

„Život ne završava ovdje. Moramo ustati. Život ide dalje.“