Nizozemski dirigent i violinist prodaje više ulaznica nego Madonna ili Paul McCartney, a klasičnu muziku pretvara u globalni praznik emocija i nostalgije. Njegovi koncerti liče na putovanje kroz bajke, palače i balove prošlih epoha, dok sam Rieu uporno odbija etiketu genija, želeći ostati zapamćen tek kao čovjek koji je publiku širom svijeta činio sretnijom
U svijetu u kojem se koncerti mjere spektaklom, produkcijom i viralnim trenucima, André Rieu već decenijama radi nešto naizgled staromodno: izlazi pred publiku s violinom, orkestrom i repertorom koji miriše na prošla stoljeća. I pritom prodaje više ulaznica nego Madonna ili Paul McCartney. Mnogi ga smatraju genijem, ali on za sebe kaže da bi volio biti zapamćen tek kao „jedan gospodin iz Maastrichta koji je volio usrećivati ljude“.
Prisustvovati koncertu Andréa Rieua znači provesti gotovo dva i po sata u nekoj vrsti vremenskog tunela. To je iskustvo koje briše granice između sadašnjosti i prošlosti, stvarajući osjećaj teleportacije. Možete ući u dvoranu u trenerci, umorni i bez posebnog raspoloženja, ali već s prvim taktovima “Entry of the Gladiators” tribine nestaju, a nad glavama publike ukazuje se cirkuska šatra. U trenu, sve postaje elegantno.
Ta slika se, međutim, brzo mijenja kada se na sceni pojavi njegov orkestar od šezdeset muzičara. Flautistice podsjećaju na Rapunzel, pjevačice na Snjeguljicu i Pepeljugu, dok su muški članovi ansambla, umjesto oklopa, „naoružani“ trombonima. Rieu ne dirigira samo notama, nego i slikama, mirisima i uspomenama.
Jedan trenutak publika se osjeća kao u tišini samostana, već sljedeći Libiamo vodi misli u italijansku trattoriju. Vilja Lied otvara vrata palača Romanovih, a Na lijepom plavom Dunavu prenosi maštu u Salzburg, u salone porodice Von Trapp. Rieu slika zvukom, stvara mirise muzikom i bez napora seli publiku s Bečkog bala ruža na vrevu andaluzijskog sajma.
Prema podacima ugledne koncertne industrije i časopisa Pollstar, André Rieu je prodao više od 40 miliona albuma i svrstava se među najuspješnije izvođače milenija. Billboard ga je proglasio komercijalno najuspješnijim interpretatorom klasične muzike u historiji. Sa više od 90 koncerata godišnje, nadmašio je i neke od najvećih imena popularne muzike.
Kako je to postigao? Odgovor, kažu stručnjaci, leži u njegovoj sposobnosti da klasičnu muziku približi generacijama koje su odrasle uz pop i trap. Sin dirigenta Simfonijskog orkestra Limburga, violinu je počeo svirati s pet godina, ali strogi akademizam mu nikada nije bio blizak. Smatrao ga je previše rigidnim i lišenim humora. Zato je odlučio klasičnu muziku učiniti pristupačnijom, bez dociranja i bez poziranja u ulozi muzičkog propovjednika.
Privatni život Andréa Rieua gotovo jednako podsjeća na bajku. Sa suprugom Marjorie Koch, s kojom je u braku više od četiri decenije i ima dvoje djece, živi u dvorcu iz 15. stoljeća. Kupovina dvorca, priznaje, bila je dječački san, inspiriran stripovima o Tintinu, u kojima kapetan Haddock postaje vlasnik vlastitog zamka.
Ipak, uprkos bogatstvu i svjetskoj slavi, Rieu odbacuje etiketu genija. Ne razmišlja o tome hoće li ga se spominjati za stotinu godina. Važnije mu je da publika izađe s koncerata sretnija nego što je ušla. Sa 76 godina i dalje planira turneje, njeguje discipliniran način života, puno spava, redovno vježba i ne pije alkohol. „To je moja najbolja medicina“, kaže, s osmijehom čovjeka koji je od klasične muzike napravio globalni praznik radosti.
