Američki zračni napad na položaje tzv. Islamske države u Nigeriji, objavljen lično od strane Donalda Trumpa na Božić, predstavljen je kao odgovor na masovna ubistva kršćana. No, iza bombastičnih poruka i ratne retorike krije se daleko složenija stvarnost jedne od najnestabilnijih država Afrike. Nigerija već godinama tone u nasilje u kojem stradaju i muslimani i kršćani, dok se vjerske podjele često prepliću s borbom za zemlju, resurse i opstanak

Američki zračni napad na položaje tzv. Islamske države u sjeverozapadnoj Nigeriji, objavljen lično od strane predsjednika Donald Trump na Božić, otvorio je novo poglavlje u već decenijama dugoj tragediji najmnogoljudnije afričke države. Iako je napad predstavljen kao odgovor na ubistva kršćana i kao dio globalne borbe protiv „radikalnog islamskog terorizma“, stvarnost nigerijskog nasilja, kao i odnosa između muslimana i kršćana, daleko je složenija od poruke koja se tog jutra širila putem društvenih mreža.

Trump je saopćio da su Sjedinjene Američke Države izvele „moćan i smrtonosan napad“ na pripadnike Islamske države u sjeverozapadnoj Nigeriji, tvrdeći da su mete odgovorne za masovna ubistva „prije svega nevinih kršćana“. Operacija je, prema američkim izvorima, izvedena u saradnji s nigerijskom vojskom i uz saglasnost vlasti u Abudži. Ipak, izostali su konkretni podaci o obimu udara, broju poginulih i dugoročnim ciljevima ove intervencije

Nigerija je država u kojoj živi oko 220 miliona ljudi, gotovo ravnomjerno podijeljenih između muslimana i kršćana. Muslimani čine većinu na sjeveru zemlje, dok su kršćani dominantni na jugu. Na prvi pogled, to je jasna vjerska podjela. U praksi, međutim, nasilje koje potresa Nigeriju rijetko je isključivo religijsko.

U sjeveroistočnim dijelovima zemlje već više od petnaest godina djeluje Boko Haram, džihadistička grupa koja je kasnije iznjedrila i ogranak tzv. Islamske države, Islamsku državu Zapadne Afrike (ISWAP). Ove organizacije su odgovorne za desetine hiljada ubijenih civila, ali njihovi napadi nisu bili usmjereni samo na kršćane. Muslimani koji odbijaju njihovu ideologiju, lokalni imami, plemenski lideri i civili često su jednako brutalno stradavali.

S druge strane, centralni i sjeverozapadni dijelovi Nigerije pogođeni su drugačijom vrstom nasilja: sukobima između stočara i zemljoradnika, banditizmom, otmicama radi otkupnine i borbom za kontrolu nad zemljom i resursima. Ti sukobi često poprimaju vjersku dimenziju, jer su stočari najčešće muslimanski Fulani, a zemljoradnici često kršćani, ali njihovi uzroci leže u klimatskim promjenama, siromaštvu, slabosti države i širenju ilegalnog oružja.

Upravo u toj kompleksnoj stvarnosti pojavio se narativ o „genocidu nad kršćanima u Nigeriji“, koji godinama promoviraju pojedine evangelističke i konzervativne grupe u SAD-u, uz snažnu podršku političara poput Teda Cruza. Prema tim tvrdnjama, desetine hiljada kršćana ubijene su isključivo zbog svoje vjere, dok nigerijska država navodno to nijemo posmatra ili čak omogućava.

Nigerijske vlasti takve optužbe odbacuju. Predsjednik Bola Ahmed Tinubu insistira da Nigerija ostaje sekularna država s ustavnim jamstvima vjerskih sloboda i da su žrtve nasilja i muslimani i kršćani. Nezavisne organizacije, uključujući Amnesty International, potvrđuju razmjere nasilja – više od 10.000 ubijenih u posljednje dvije godine ali istovremeno upozoravaju da se radi o višeslojnom konfliktu u kojem religija nije jedini, pa često ni glavni uzrok.

Američki napad, kako su prenijeli izvori bliski Pentagonu, pogodio je kampove Islamske države u saveznoj državi Sokoto, regiji koja je inače poznatija po banditskom nasilju i otmicama nego po klasičnoj džihadističkoj pobuni. To je otvorilo pitanje da li je ciljano prava meta i da li je vojna sila uopće adekvatan odgovor.

Američki vojni analitičari, pa čak i neki zvaničnici, priznaju da zračni udari mogu imati ograničen efekat. Jihadističke i kriminalne mreže u Nigeriji duboko su ukorijenjene u lokalne zajednice, koriste slabost institucija i često se brzo prilagođavaju vojnim pritiscima. Bez rješavanja osnovnih problema, siromaštva, korupcije, neravnomjernog razvoja i nefunkcionalne sigurnosne države, svaki napad iz zraka ostaje kratkotrajan simbol moći, ali ne i rješenje.

Važno je naglasiti da Nigerija, uprkos svemu, nije zemlja trajnog vjerskog rata. Milioni muslimana i kršćana decenijama žive jedni pored drugih, rade zajedno i dijele iste strahove. Vjerski lideri s obje strane često su meta ekstremista upravo zato što zagovaraju suživot.

No, kada međunarodni akteri, posebno velike sile, nasilje u Nigeriji reduciraju na jednostavnu priču o „islamskom terorizmu protiv kršćana“, posljedice mogu biti opasne. Takav diskurs jača nepovjerenje, hrani radikalne narative i gura obične ljude u logiku kolektivne krivice.

Ne treba zanemariti ni unutrašnji politički kontekst u SAD-u. Trumpova objava napada, tempirana na Božić i popraćena retorikom religijskog rata, savršeno se uklapa u političku mobilizaciju konzervativne baze. Proglašenje Nigerije „zemljom od posebne zabrinutosti“ zbog vjerskih sloboda i prijetnje obustavom pomoći dodatno pojačavaju pritisak, ali i pokazuju kako se složeni afrički konflikti često instrumentaliziraju u američkim kulturnim ratovima.