CIA je kroz decenije iza sebe ostavila trag destabiliziranih društava, autoritarnih režima i nepovjerenja u međunarodne institucije. U mnogim zemljama sjećanja na američke intervencije i danas oblikuju politički diskurs

Prije sedamdeset i osam godina, na današnji dan, u Americi je osnovana Centralna obavještajna agencija, i to na osnovu Zakona o nacionalnoj sigurnosti, koji je potpisao predsjednik Harry S. Truman, isti onaj koji je naredio da se na japanske gradove bace nuklearne bombe. Nova je institucija stvorena sa zadatkom prikupljanja, obrade i analize obavještajnih podataka važnih za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država.

Nastala je kao nasljednik Ureda za strateške službe (OSS), američke ratne obavještajne agencije koja je djelovala tokom Drugog svjetskog rata. OSS je raspušten po završetku rata 1945, ali su rastuće tenzije između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza ubrzo pokazale potrebu za stalnom obavještajnom službom.

Tokom 1946. godine formiran je Centralni obavještajni ured (Central Intelligence Group – CIG) kao privremeno rješenje, a već naredne godine donesen je zakon kojim je osnovana CIA u današnjem obliku, sa sjedištem u Langleyju, u saveznoj državi Virginia. Službeno i formalno, njen je zadatak da prikuplja informacije iz inostranstva, analizira ih i dostavlja američkim vlastima radi oblikovanja vanjske i sigurnosne politike, a suštinski njeno je djelovanje od samog početka oblikovalo tok svjetskih događaja, često na način koji je za sobom ostavljao krvave tragove i decenije nestabilnosti.

Prva velika operacija izvedena je 1953. godine u Iranu, kada je CIA, zajedno s britanskim MI6, izvela puč protiv demokratski izabranog premijera Mohammeda Mossadegha. Njegov „grijeh“ bila je nacionalizacija naftne industrije, što je pogodilo interese Zapada. Rezultat je bio povratak šaha na vlast i uspostava autoritarne vlasti, koja je okončala Islamskom revolucijom 1979. godine.

Samo godinu kasnije CIA je srušila vladu predsjednika Jacoba Árbenza u Gvatemali, jer je njegov plan agrarne reforme prijetio interesima američke kompanije United Fruit. Puč je otvorio vrata decenijama nasilja i građanskog rata.

Sličan obrazac ponavljao se i kasnije: od Kubanske krize i pokušaja ubistva Fidela Castra, preko prikrivene uloge u masovnim pogromima komunista u Indoneziji 1965., do aktivne podrške generalu Augustu Pinochetu u Čileu 1973.

Sedamdesete godine otkrile su da CIA nije djelovala samo u inostranstvu. Operacija CHAOS pokazala je da je Agencija ilegalno pratila i infiltrirala američke građanske pokrete, uključujući aktiviste protiv Vijetnamskog rata i organizacije Afroamerikanaca. Skandal je doveo do istraga u Kongresu i prvih ozbiljnijih ograničenja rada obavještajne zajednice.

U hladnoratovskim sukobima osamdesetih, CIA je imala ključnu ulogu u naoružavanju afganistanskih mudžahedina protiv Sovjetskog Saveza. Operacija Cyclone bila je jedna od najskupljih tajnih akcija u historiji, a njene dugoročne posljedice bile su stvaranje baze radikalnih grupa, uključujući i one koje će kasnije činiti jezgro Al-Qaide.

Gotovo istovremeno, svijet je potresla Iran–Contra afera, kada je otkriveno da je administracija Ronalda Reagana tajno prodavala oružje Iranu, a novac koristila za finansiranje kontrarevolucionara u Nikaragvi. Skandal je ozbiljno narušio ugled SAD-a i povjerenje u njihove institucije.

Nakon 11. septembra 2001. godine, CIA je pokrenula jednu od najmračnijih epizoda svoje historije. Uspostavljena je mreža tajnih zatvora širom svijeta, od Istočne Evrope do Bliskog istoka, gdje su zatvorenici osumnjičeni za terorizam držani bez suđenja i podvrgavani „pojačanim metodama ispitivanja“, što je eufemizam za najbrutalnije zlostavljanje.

Kritičari tvrde da je CIA kroz decenije iza sebe ostavila trag destabiliziranih društava, autoritarnih režima i nepovjerenja u međunarodne institucije. U mnogim zemljama sjećanja na američke intervencije i danas oblikuju politički diskurs.