Vučić je na svečanost stigao u pratnji supruge Tamare, koja je privukla medijsku pažnju elegantnom ružičastom haljinom, no fotografija jasno svjedoči: u Pekingu se strogo zna ko pripada centru moći, a ko je tek dio protokola
Velika vojna parada održana u Pekingu povodom 80. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata okupila je 26 svjetskih lidera i postala politički spektakl čija je simbolika odjeknula daleko šire od samog vojnog defilea. Zvanična fotografija svih uzvanika otkrila je suštinu kineske vizije novog svjetskog poretka. Jasno je ko su privilegovani partneri, a ko gurnut na marginu.
U prvom redu, uz domaćina, predsjednika Kine Xija Jinpinga, stajali su ruski predsjednik Vladimir Putin i sjevernokorejski lider Kim Jong Un. Njihovo mjesto uz samog domaćina snažna je poruka o tome koliko Peking cijeni ove saveznike u geopolitičkoj konstelaciji koja se sve više suprotstavlja Zapadu.
Na drugoj strani, evropski lideri, njih tek dvojica, smješteni su daleko od centra pažnje. Premijer Slovačke Robert Fico i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, jedini predstavnici kontinenta koji su došli u Peking, završili su gotovo na rubu crvenog tepiha. U protokolu, gdje se sve mjeri i šalje kao jasna poruka, njihova pozicija otkriva odnos Kine prema statusu i važnosti ovih država. Vučić je na svečanost stigao u pratnji supruge Tamare, koja je privukla medijsku pažnju elegantnom ružičastom haljinom, no fotografija jasno svjedoči: u Pekingu se strogo zna ko pripada centru moći, a ko je tek dio protokola.
Srbija je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, ali Vučić posljednjih godina njeguje izrazito bliske odnose s Kinom i Rusijom. Ekonomske veze s Pekingom, naročito kroz infrastrukturne projekte i investicije, postale su stub srpske politike, dok se prema Moskvi zadržava formalna „neutralnost“ iako Beograd nikada nije uveo sankcije protiv Rusije. Upravo zbog toga Vučićevo prisustvo u Pekingu može se tumačiti kao nastavak politike balansiranja: pokušaj da se zadrže veze sa Zapadom, ali i da se Srbija pozicionira kao nezaobilazan partner Istoka na Balkanu.
Međutim, raspored na zvaničnoj fotografiji jasno pokazuje granice tog kursa. Iako Vučić želi prikazati Srbiju kao važnog aktera, u Pekingu se šalje drugačija poruka. Beograd jeste prisutan, ali nije među onima koji oblikuju novu globalnu arhitekturu.
Robert Fico, premijer Slovačke, ima sasvim drugačiji položaj. Iako je njegova zemlja članica i Evropske unije i NATO-a, on je posljednjih mjeseci otvoreno zagovarao normalizaciju odnosa s Rusijom i kritizirao sankcije Moskvi. U Pekingu se sastao s Putinom i pritom naglasio da „dok se formira novi svjetski poredak, Evropa pravi grešku ostajući po strani“.
Za razliku od Vučića, koji balansira između evropskog puta i veza sa Kinom i Rusijom, Fico je otvoreno izazvao ljutnju svojih evropskih partnera. Portparolka Evropske komisije izričito je naglasila da on „ne predstavlja EU u Pekingu“, ističući da je Kina ključni saveznik Rusije u njenom agresivnom ratu protiv Ukrajine.

Kineska parada nije bila samo demonstracija vojne moći. Ona je bila vizuelni prikaz novog rasporeda snaga u svijetu. Putin i Kim rame uz rame s Xi Jinpingom simboliziraju osovinu koja nastoji osporiti dominaciju Zapada, dok Vučić i Fico, iako prisutni, jasno stoje na margini.
Za Srbiju, ovo je dvostruka poruka: Vučić se na međunarodnoj sceni pojavljuje kao saveznik Pekinga i Moskve, ali u očima Kine ostaje tek manji partner, bez presudnog uticaja. S druge strane, u EU i na Zapadu njegovo prisustvo u Pekingu dodatno podgrijava sumnje u iskrenost evropskog puta Srbije.
Jedna fotografija, čini se, govori više od hiljadu riječi. Ona pokazuje kako Kina vidi svijet: u centru su Xi, Putin i Kim, dok se evropski lideri poput Fica i Vučića guraju na marginu. Time se vizualno ogolila realnost nove globalne podjele između onih koji kreiraju pravila i onih koji se tek uklapaju u protokol.
Za Vučića, koji već godinama gradi imidž regionalnog lidera na Balkanu, to je podsjetnik da u Pekingu i Moskvi postoje saveznici ali ne i jednakopravni partneri. Srbija je tu, ali ne i na mjestu gdje se donose ključne odluke o „novom svjetskom poretku“.









