Ahmo Hasić je u Potočarima, gdje se sklonio nakon pada Srebrenice, odvojen od svoje porodice, četvero unučadi, žene, kćerke i snahe, i zatočen u jednoj “kući u blizini”. Trinaestog jula je s ostalim zatočenicima iz te kuće, “u koloni od sedam autobusa”, prebačen u OŠ “Vuk Karadžić” u Bratuncu
Ahmo Hasić preživio je 16. jula 1995. godine strijeljanje više od 2.000 Bošnjaka na farmi Branjevo. Iza njega je ostalo jedno od najpotresnijih svjedočanstava o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici
Bio je svjedok pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na suđenju protiv srpskih ratnih zločinaca Radislava Krstića, Vidoja Blagojevća, Dragana Jokića, Vujadina Popovića i drugih. Svjedočio je o tome šta je preživio nakon ulaska VRS-a u Srebrenicu 11. jula pa sve do 24. decembra 1995. godine kada je razmijenjen.
Ahmo Hasić je u Potočarima, gdje se sklonio nakon pada Srebrenice, odvojen od svoje porodice, četvero unučadi, žene, kćerke i snahe, i zatočen u jednoj “kući u blizini”. Trinaestog jula je s ostalim zatočenicima iz te kuće, “u koloni od sedam autobusa”, prebačen u OŠ “Vuk Karadžić” u Bratuncu.
Bio je jedan od trojice Bošnjaka koji su preživjeli strijeljanje na farmi Branjevo kod sela Pilica nakon pada Srebrenice. Nakon preživljenog strijeljanja desetak dana tumarao je okolnim brdima, a onda je ponovo pao u ruke VRS-a i 26. jula 1995. s grupom od tridesetak zarobljenih Bošnjaka, u pratnji Crvenog krsta, prebačen u logor u Batkoviću. Razmijenjen je “u posljednjoj turi” 24. decembra 1995. godine, nakon pet mjeseci zatočeništva.
Godine nakon rata Ahmo je proveo u Špionici kod Srebrenika. Ahmo je na bolji svijet preselio 21. septembra 2019. godine, u 82. godini.
Ahmi Hasiću su u genocidu u Srebrenici ubijena dva sina i dva brata. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici u Pilici i ukopani na groblju u Potočarima.
Ovo je njegovo svjedočenje u Haagu.
