Koordinirane kampanje dezinformacija, orkestrirane iz inostranstva, potresaju kosovske institucije i civilno društvo u jeku najveće političke krize od proglašenja nezavisnosti

Danas će građani Kosova, najmlađe države Evrope, izaći na birališta po četvrti put u samo dvanaest mjeseci. Nakon parlamentarnih izbora u februaru, koji su rezultirali blokiranim parlamentom, te dva kruga lokalnih izbora u oktobru i novembru, zemlju sada očekuje ponavljanje izbora, uz realna očekivanja da će rezultat biti sličan onom od prije deset mjeseci i da će se politička paraliza nastaviti.

„Kosovsko društvo nije bilo ovako duboko podijeljeno od kraja rata“, upozorava Emir Abrashi, analitičar i istraživač organizacije Democracy Plus, jedne od najutjecajnijih nevladinih organizacija u zemlji. „Vlada klima nepovjerenja koja otežava pregovore i onemogućava postizanje dogovora.“

Ovaj „superizborni“ period obilježen je nizom kampanja dezinformacija koje su ozbiljno testirale otpornost kosovskih institucija i civilnog sektora. Kosovo je posebno ranjivo na ovakve pokušaje destabilizacije: zemlja je još djelimično pod međunarodnim tutorstvom Ujedinjenih nacija i Evropske unije, nema punu međunarodnu afirmaciju i suočava se s trajno napetim odnosima između albanske većine i srpske manjine, koncentrirane prije svega u sjevernim dijelovima zemlje.

U svom Digital Rights Violations Annual Reportu za 2025. godinu, koji je objavila mreža Balkan Investigative Reporting Network (BIRN), posebno se ističe porast dezinformacija i govora mržnje na Kosovu.

Slične zaključke donose i druga nedavna istraživanja, koja ukazuju na direktnu ili indirektnu umiješanost stranih aktera, prije svega Rusije, koja, kako se navodi, djeluje preko Srbije kao svojevrsnog posrednika u regionu. „Vulnerability Index of Disinformation in Kosovo“, studija koju je izradio Democracy Plus, upozorava na „ozbiljnu prijetnju sigurnosti“ koju predstavljaju koordinirane kampanje dezinformacija, naročito zbog njihovog potencijala da „pojačaju tenzije sa Srbijom, pa čak i podstaknu nasilje“.

Slične nalaze donosi i izvještaj „Tackling ‘TikTokcracy’ in the Balkans“, koji je pripremila Balkan Free Media Initiative, naglašavajući srpsko i rusko porijeklo operacija „usmjerenih direktno protiv sigurnosnih institucija Kosova“, uz upozorenje da one mogu „produbiti etničko nepovjerenje, potkopati kredibilitet demokratskih institucija i proizvesti tenzije u stvarnom životu“.

Prema ovim analizama, „agenti haosa“ povezani s Kremljom vode oblik kognitivnog rata čiji je cilj „fragmentiranje istine, slabljenje društvene otpornosti i erozija kolektivnog identiteta država saveznica NATO-a“. Riječ je o strategiji koja nastoji podijeliti društva iznutra, stvoriti suprotstavljene grupe i dugoročno oslabiti njihove „kognitivne odbrane“. U zemlji koja još uvijek nosi duboke ratne traume, ovaj model se pokazuje posebno učinkovit.

Iryna Synelnyk, ukrajinska novinarka koja je utočište pronašla u Prištini ubrzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, često ima osjećaj déjà vua. Danas sarađuje s Octopus Institute for Hybrid Warfare Studies, istražujući paralele između ruske informacijske ofanzive protiv Ukrajine i propagandnih metoda koje Srbija primjenjuje prema Kosovu. „Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić doslovno kopira metode Vladimir Putin“, kaže Synelnyk. „Gradi narativ gotovo identičan onome koji je ruska propaganda koristila protiv Ukrajine.“

Prema njenim riječima, propaganda je tek prva faza šireg lanca neprijateljskih aktivnosti. „Rusija ne priznaje Ukrajinu kao suverenu državu, baš kao što Srbija Kosovo smatra umjetnom tvorevinom. Kosovo je za Vučića ono što su Donjeck i Lugansk za Putina, teritorija koja im, u njihovoj percepciji, legitimno pripada, koju im je NATO ‘oteo’, ali koju će jednog dana vratiti.“

Istovremeno, objašnjava Arben Fetoshi, predsjednik Octopusa i profesor na Univerzitetu u Prištini, cilj je plasirati poruku da „Srbi na Kosovu nisu sigurni, da institucije ne štite njihova prava i ne poštuju njihov identitet“. Mitrovica, grad na sjeveru zemlje u kojem je koncentrirana velika srpska zajednica, služi kao idealan poligon za testiranje ove „doktrine napetosti“.

Rijeka Ibar presijeca Mitrovicu na dva dijela: na jednoj obali većinski žive Albanci, na drugoj Srbi, dok most koji ih povezuje 24 sata dnevno nadzire patrola NATO-a. Ovaj grad predstavlja čvorište političkog zastoja koji paralizira Kosovo i istovremeno najranjiviju tačku za dezinformacije. Dok se u drugim općinama sa srpskom većinom, poput Gračanice, desetak kilometara od Prištine, mogu vidjeti plakati različitih političkih stranaka, u srpskom dijelu Mitrovice gotovo isključivo dominira Lista Srbija, stranka blisko povezana s vlastima u Beogradu i njihovim iredentističkim stavovima prema Kosovu.

Abrashi objašnjava da je jedan od ključnih razloga parlamentarne blokade činjenica da nijedan politički blok ne može formirati stabilnu većinu bez zastupnika Liste Srbija. „To je izuzetno osjetljivo pitanje. Ostale stranke izbjegavaju saradnju s njima jer bi im to moglo nanijeti političku štetu na budućim izborima.“ Na lokalnim izborima u oktobru kandidat Liste Srbija osvojio je mjesto gradonačelnika Sjeverne Mitrovice sa oko 60 posto glasova, dok je na parlamentarnim izborima u februaru stranka osvojila devet od deset mandata koje kosovski ustav garantira srpskim predstavnicima.

Srpska populacija u Mitrovici glavni je cilj ovih kampanja hibridnog rata, kako ih bez zadrške naziva Fetoshi. „Riječ je o izuzetno intenzivnoj propagandi čiji je cilj stvoriti uvjerenje da Srbi trpe sistematska kršenja ljudskih prava, kako bi se ta zajednica mobilizirala protiv kosovskih institucija i spriječila njena integracija u politički sistem. Rezultat je trajna nestabilnost.“

Među temama koje se stalno ponavljaju u sadržajima koji se šire, prije svega putem Telegrama, nalaze se navodna pristrasnost i korumpiranost kosovskog pravosuđa, tvrdnje o napadima na pravoslavnu vjersku baštinu, kao i revizionistička tumačenja pojedinih događaja iz posljednjeg rata.

„Ovaj revizionizam ozbiljno produbljuje etničku polarizaciju“, upozorava Ramadan Ilazi, šef istraživanja u Kosovar Centre for Security Studies, organizaciji posvećenoj jačanju demokratije i međuetničkog povjerenja. „On onemogućava stvaranje zajedničkog narativa. Postoji, na primjer, snažna kampanja negiranja masakra u Račku, koja koristi iste argumente kao ruska propaganda kada negira zločine u Buči u Ukrajini.“ Ilazi zaključuje da je „dezinformacija usmjerena na etnopolitičku radikalizaciju bez sumnje najveći rizik za stabilnost Kosova“, naglašavajući da se radi o „pažljivo tempiranoj strategiji, aktiviranoj u trenucima političkih kriza, s ciljem da se obje zajednice drže u stanju straha i međusobne sumnje“.

Fitim Gashi, novinar portala SBunker, koji se od osnivanja 2016. godine specijalizirao za praćenje i istraživanje dezinformacija, upozorava da je institucionalni odgovor i dalje slab. „Iako su novinari i dio civilnog društva odavno svjesni problema, vlada još uvijek nije učinila gotovo ništa da mu se sistemski suprotstavi. A situacija se može dodatno pogoršati.“ Prema Gashiju, jedan od ključnih ciljeva dezinformacijskih kampanja jeste sabotiranje evropskog puta Kosova. Zemlja koja je tradicionalno važila za jednu od najproevropskijih u regionu, upozorava on, mogla bi s vremenom početi mijenjati svoje geopolitičko usmjerenje.

U tom kontekstu, ponovljeni izlazak na izbore 28. decembra ne predstavlja samo pokušaj razrješenja institucionalne blokade, nego i test otpornosti kosovskog društva na koordinirane pokušaje destabilizacije. Kako zaključuje Emir Abrashi, bez obnove povjerenja i snažnijeg odgovora na informacijski rat koji se vodi izvan granica zemlje, Kosovo bi moglo ostati zarobljeno u začaranom krugu političke krize i dubokih društvenih podjela.

IZVOR: El Confidencial