Uoči Olimpijskih igara 1960. Bikila je bio gotovo nepoznat van Etiopije. Na maratonu u Rimu trčao je bosonog po kamenim pločnicima antičkog puta Via Appia. Veći dio trke bio je rame uz rame s vodećima, a u posljednjem kilometru se odvojio i kroz cilj kod Konstantinovog luka prošao za 2 sata, 15 minuta i 16,2 sekunde.
Sport rađa i oblikuje atlete, takmičare, šampione, u svakom društvu i u svakom vremenu. Najbolji među njima postanu svjetski poznati i popularni, ali mako vrijeme prolazi najčešće budu potisnuti jer drugi zauzmu njihovo mjesto.
Međutim, samo poneki šampion postane historijski sportski velikan poput, naprimjer Muhameda Alija, Pelea, Michaela Schumahera ili Michaela Jordana, koji svojom harizmom i posebnošću dobiju epitet svevremenske sportske ikone.
Jedan od takvih je Abebe Bikila, afrički maratonac koji je svjetski rekord postavio trčeći bos, zbog čega je izazvao veliko poštovanje u svijetu, posebno u zemljama koje danas nazivamo “globalnim jugom”.
Bikila je rođen 7. augusta 1932. u Jatu u Etiopiji, a preminuo je 25. oktobra 1973. u Adis Abebi. Bio je etiopski maratonac koji je osvojio zlatnu medalju i postavio svjetski rekord trčeći bos na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu. Četiri godine kasnije nadmašio je vlastiti rekord na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine. Bikila je bio prvi sportista koji je osvojio dvije zlatne medalje u olimpijskom maratonu i prvi koji je Etiopiji donio olimpijsko zlato.
Sin pastira, Bikila je rođen u ruralnom selu Jato, a kao tinejdžer se preselio u Adis Abebu. Bio je pripadnik carske garde cara Hailea Selasija i dogurao je do čina kapetana. Trčanjem se počeo baviti s 24 godine.
Uoči Olimpijskih igara 1960. Bikila je bio gotovo nepoznat van Etiopije. Na maratonu u Rimu trčao je bosonog po kamenim pločnicima antičkog puta Via Appia. Veći dio trke bio je rame uz rame s vodećima, a u posljednjem kilometru se odvojio i kroz cilj kod Konstantinovog luka prošao za 2 sata, 15 minuta i 16,2 sekunde.
Četiri godine kasnije, iako je samo 40 dana prije Olimpijade u Tokiju imao operaciju slijepog crijeva, Bikila je ponovo pobijedio – ovog puta u patikama – s vremenom od 2 sata, 12 minuta i 11,2 sekunde.
Na Igrama 1968. u Meksiku pokušao je učestvovati po treći put, ali je zbog povrede noge morao odustati nakon 16 kilometara. Već 1969. godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću koja ga je ostavila paraliziranim od vrata nadolje. Vremenom je povratio pokretljivost ruku i počeo se baviti sportovima za osobe s invaliditetom, poput stonog tenisa i streličarstva.
Godine 1970. nastupio je u streličarstvu na Igrama u Stoke Mandevilleu u Londonu, koje su prethodile Paraolimpijskim igrama. Sljedeće godine je u Norveškoj osvojio zlato u takmičenju u vožnji sankama za osobe s invaliditetom.
U njegovu čast 2013. godine osnovana je nagrada “Bikila Award”, koja odaje priznanje uspjesima etiopskih studenata, profesionalaca i volontera širom svijeta.
