Ko je bio u prilici slušati snažno razlijeganje nekog zvuka na otvorenom prostoru, mogao je svjedočiti činjenici da se neka recimo pjesma hori, a mogla se i zahoriti. Istina, neko će čuti i da pjesma ori pa i da se zaorila. Šta je zapravo sporno s ovim oblicima glagola?
U bosanskim jezičkim izvorima općenito se mogu evidentirati oba oblika – i oriti se i horiti se, što bi moglo implicirati zaključak da obje lekseme imaju upotrebnu vrijednost u leksičkom sistemu, iako, prema većini bosanskih normativa, prednost ipak ima oblik tipa horiti se. Kad je posrijedi porijeklo, moglo bi biti da je oblik bez h- etimološki „ispravan“ pa ga i Skok spominje u obliku oriti se, što ima uporednicu prema ruskom oratь, što znači vikati, a što u bosanskom odgovara razlijeganju zvuka. Zanimljivo je da Skok ovu leksemu dovodi u vezu s drugim, izvedenim leksemama, kao što je oboriti, razoriti i sl.
Slovenski etimolog F. Bezlaj također govori o praslavenskom obliku osnove *or-, što ima veze i s latinskim orare sa značenjem govorenja, kričanja, moljenja. Oblik s protetskim h- analoški je ovjeren u bosanskoj jezičkoj praksi, što ne znači da je apsolutno dosljedan u jezičkoj praksi jer se mogu registrirati oblici i oriti se i horiti se, ali se u bosanskim normativima nalazi u apsolutnoj premoći oblici s protetskim h-, tj. horiti se (gdje je konsultirano šest izvora bosanske norme), dok samo Institutov Rječnik daje oblik oriti se. Očekivano, u aktuelnim srpskim i hrvatskim izvorima daje se etimološki oblik oriti se.
U zavisnosti od intencije bosanske norme, kao i jezičke prakse, može se očekivati da će se u dogledno vrijeme (iako je kategorija hronologije u jeziku relativna) ustabiliti neki od spomenutih oblika. Imajući u vidu komšijske i susjedske utjecaje, može se očekivati snažan utjecaj oblika bez analoškog h-, mada bosanski jezički priručnici generalno daju prednost oblicima horiti se, horenje i sl.
P.S. Zanimljiv slučaj u vezi s upotrebom ovog glagola zabilježen je tako u starim čitankama, u kojima se navode dva oblika – oriti se i horiti se, s tim da je upotreba oblika zavisila od društveno-političke stvarnosti, pa je u Drugoj Čitanci iz 1917. (u vrijeme austrougarske uprave) registriran oblik horiti se, dok je u novom i prerađenom izdanju istog udžbenika iz 1920. (u vrijeme Kraljevine SHS), zabilježen oblik oriti se, što na svoj način pokazuje sociolingvističke prilike ondašnje jezičke politike.
A šta će biti, hajde znaj: do svijesti je govornika, kao i do jezičke prakse!
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
