U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu ove će se nedjelje, 15. novembra, s početkom nakon podne-namaza, održati svečana ceremonija dodjele menšure novoizabranom reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Nedžadu-ef. Grabusu. Ovim centralnim činoma uvođenja u dužnost, koji predstavlja svojevrsnu duhovnu inventuru, Grabus će polaganjem zakletve i zvanično preuzeti mandat poglavara i najvišeg vjerskog autoriteta Islamske zajednice za period od 2026. do 2033. godine.

Menšura, čiji naziv potječe od arapske riječi koja označava potvrdu, ukaz ili diplomu o imenovanju, pismeno potvrđuje saglasnost i volju muslimana iskazanu kroz slobodan i autonoman izbor njihovog vjerskog poglavara. Kako je uoči svečanosti pojasnio dr. Ekrem Tucaković, ovaj jedinstveni postupak simbolizira savez vjernika i njihovog duhovnog lidera, potvrđujući zakonitost izbora, šerijatska ovlaštenja i pravo na samostalno upravljanje vjerskim poslovima bez vanjskih utjecaja ili nametanja sa strane.

Svečanosti u Sarajevu prisustvovat će visoki predstavnici državnih institucija, diplomatskog kora, međunarodnih islamskih institucija, članovi izbornog tijela, vjerski velikodostojnici i druge istaknute ličnosti iz javnog i kulturnog života. Izravan televizijski prijenos događaja od 11:50 sati osigurat će BHRT i BIR televizija.

Biografija i vizija vođenja zajednice

Prof. dr. Nedžad-ef. Grabus rođen je 1968. godine. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, uz završen i postdiplomski studij filozofije. Tokom svoje bogate karijere obnašao je dužnost ljubljanskog muftije i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji, gdje je uspješno vodio historijski projekt izgradnje Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani, za što je odlikovan i Srebrnim redom za doprinos međureligijskom dijalogu od strane predsjednika Slovenije Boruta Pahora. Prije izbora za reisul-ulemu obnašao je dužnost sarajevskog muftije i redovnog profesora na Fakultetu islamskih nauka.

Na poziciji reisul-uleme Grabus nasljeđuje Huseina-ef. Kavazovića, kojem je istekao drugi mandat. Zanimljivo je simbolično podudaranje da je Grabus prije četrnaest godina, tačno 15. novembra 2012. godine, bio član Odbora za dodjelu menšure Huseinu-ef. Kavazoviću u istoj sarajevskoj džamiji, na čijem će se mjestu ove nedjelje sam naći u ulozi novog poglavara.

Nakon svečane ceremonije u Gazi Husrev-begovoj džamiji, u poslijepodnevnim satima bit će upriličen prigodan prijem za zvanice, čime će Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini zakoračiti u novo poglavlje svog institucionalnog i duhovnog razvoja pod vođstvom novog reisul-uleme.

Kako smo već napomenuli, menšura je temeljni dokument vjerskog i institucionalnog legitimiteta poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kojim se potvrđuje zakonitost njegovog izbora i prenose šerijatska ovlaštenja za vođenje muslimana. Kroz više od jednog stoljeća, način njenog izdavanja pratio je burne historijske promjene i borbu Bošnjaka muslimana za očuvanje vlastite vjerske autonomije.

Etimologija i osmanski korijeni

Naziv potječe od arapske riječi menšūr (منشور), što doslovno znači raširen, objavljen, a u administrativnom smislu označava povelju, ukaz, diplomu ili dekret o imenovanju. U islamskoj pravnoj tradiciji, menšura je bila akt kojim vrhovni vjerski ili svjetovni autoritet dodjeljuje nekome ovlaštenje za obavljanje određene javne ili vjerske funkcije.

U bosansku islamsku praksu ovaj institut ulazi preko osmanske državne i vjerske uprave. Tokom osmanskog perioda menšure su se izdavale ne samo vjerskim službenicima, već i kadijama (sudijama), muderisima (profesorima), muftijama pa čak i upraviteljima pokrajina. Za muslimane u Bosni, menšura je oduvijek predstavljala garanciju da se vjerska služba obavlja u skladu sa šerijatskim propisima i u okviru legitimnog lanca vjerskog autoriteta.

Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, bosanski muslimani našli su se pod vlašću nemuslimanske monarhije. U tim okolnostima očuvanje duhovne i pravne veze sa sjedištem hilafeta i Mešihata (ureda vrhovnog vjerskog poglavara – šejhul-islama) u Istanbulu postalo je ključno pitanje vjerskog opstanka.

Godine 1882. austrougarske vlasti imenuju Mustafu Hilmi-ef. Hadžiomerovića za prvog reisul-ulemu, a šejhul-islam iz Istanbula mu šalje menšuru, čime se uspostavlja kompromis između nove državne vlasti i tradicionalnog vjerskog centra u Istanbulu.

Nakon dugogodišnje borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju, 1909. godine usvojen je Štatut kojim je precizno definisano da muslimani sami biraju kandidate za reisul-ulemu, dok se menšura i dalje traži od šejhul-islama u Istanbulu.

Međutim, reformama Mustafe Kemala Atatürka u Turskoj 1924. ukinuti su hilafet i institucija šejhul-islama, čime je prekinut dotadašnji izvor izdavanja menšure za bosanskohercegovačkog reisul-ulemu.

Pitanje izdavanja menšure trajno je riješeno 1930. tako što je ta nadležnost prenesena na posebno domaće tijelo sastavljeno od najuglednijih muslimanskih autoriteta i predstavnika Zajednice.

Savremeni postupak i duhovni značaj

Danas se menšura u Bosni i Hercegovini dodjeljuje na osnovu Ustava Islamske zajednice i posebnog pravilnika. Tekst menšure piše se na bosanskom i arapskom jeziku, a uručuje je poseban Odbor za dodjelu menšure koji imenuje Sabor Islamske zajednice.

Njena suštinska važnost ogleda se u tri ključne dimenzije.

Potvrda volje zajednice (Bejat): U islamskoj tradiciji legitimitet vođe proizlazi iz slobodnog izbora i prisege (bejata) zajednice. Menšura predstavlja pisani i svečani pečat tog “saveza” između vjernika, koji kroz Izborno tijelo biraju svog poglavara, i reisul-uleme, koji preuzima emanet (povjerenje) vođenja zajednice.

Prijenos šerijatskih ovlaštenja: Tek uručenjem menšure novoizabrani reisul-ulema stiče puno šerijatsko ovlaštenje da tumači vjeru, izdaje fetve i, što je institucionalno najvažnije, da drugim vjerskim službenicima (muftijama, glavnim imamima, imamima i hatibima) izdaje murasele – pismena ovlaštenja bez kojih ne mogu valjano predvoditi džemat i obavljati vjerske obrede.

Simbol autonomije i kontinuiteta: Za razliku od mnogih zemalja u svijetu gdje vjerske poglavare direktno imenuje država ili ministarstvo, menšura u Bosni i Hercegovini svjedoči o više od stoljeća dugoj tradiciji samostalnog upravljanja vjerskim poslovima, neovisno od dnevnopolitičkih promjena i državnih okvira.

Sama povijest institucije reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja ove godine obilježava 144 godine postojanja od svog osnivanja 1882., izuzetno je bogata i dinamična. Od austrougarske uprave do savremenog doba, na čelu Islamske zajednice izmijenilo se petnaest poglavara, čiji su mandati obilježili ključne preokrete u društvenom i vjerskom životu Bošnjaka.

Institucija je uspostavljena 1882. godine u specifičnim okolnostima austrougarske okupacije, kada je za prvog reisul-ulemu postavljen Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović (1882–1893). Njegov zadatak bio je da kroz kompromis sa novom vlasti postavi temelje institucionalnog odvajanja od Istanbula. Naslijedio ga je Mehmed Teufik-ef. Azabagić (1893–1909), zapamćen po historijskoj Risali o hidžri kojom je mudro i odlučno odvraćao muslimane od masovnog iseljavanja u Tursku. Prvi reisul-ulema izabran na osnovu Štatuta za autonomnu upravu bio je hafiz Sulejman-ef. Šarac (1910–1912).

Jedan od najvećih reformatora u historiji ove institucije nesumnjivo je bio Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević (1914–1930). Njegov dugi i izazovni mandat obilježila su Prva svjetska ratna stradanja, propadanje carstava, ali i hrabre borbe za modernizaciju vjerskog obrazovanja, uvođenje arebice i zaštitu prava muslimana u Kraljevini SHS. Nakon što je tadašnji režim ukinuo vjersku autonomiju i premjestio sjedište Zajednice u Beograd, na čelo dolazi hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić (1930–1936). S dolaskom Fehima-ef. Spahe (1938–1942) sjedište reisul-uleme vraćeno je u Sarajevo, no pred njim su bile teške godine predvečerja Drugog svjetskog rata. U ratnom i neposrednom poslijeratnom periodu (1942–1947), funkciju vršioca dužnosti (naiba) obnašao je Salih Safvet-ef. Bašić, koji je svojim integritetom odbio pritiske ustaških vlasti i sačuvao samostalnost institucije.

Dolaskom socijalističke Jugoslavije, Zajednicu su vodili Ibrahim-ef. Fejić (1947–1957) i dugogodišnji reisul-ulema Sulejman-ef. Kemura (1957–1975). Kemurin mandat donio je stabilizaciju rada Zajednice, pokretanje utjecajnog lista Preporod te obnovu i izgradnju brojnih džamija i medresa. Njegov nasljednik Naim-ef. Hadžiabdić (1975–1987) ostao je upamćen po historijskom iskoraku – otvaranju Islamskog teološkog fakulteta (današnjeg FIN-a) u Sarajevu 1977. godine. Nakon kratkog mandata hafiza Husein-ef. Mujića (1987–1989), na čelo Islamske zajednice u osvit demokratskih promjena i početka raspada SFRJ dolazi Jakub-ef. Selimoski (1991–1993), inače porijeklom iz Sjeverne Makedonije.

Najveće ispite u modernoj povijesti Islamska zajednica položila je pod vodstvom dr. Mustafe-ef. Cerića (1993–2012). Njegov dvadesetogodišnji mandat obuhvatio je ratnu agresiju, stradanja, ali i poslijeratnu obnovu te snažno međunarodno pozicioniranje Islamske zajednice i bošnjačkog naroda. Njega je naslijedio Husein-ef. Kavazović (2012–2026), koji je uspješno iznio dva puna mandata fokusirana na institucionalno jačanje, očuvanje stabilnosti i brigu o dijaspori.

Krug se zatvara izborom prof. dr. Nedžada-ef. Grabusa 2026. godine, čija svečana dodjela menšure u nedjelju, 15. novembra, otvara novo poglavlje u stoljetnoj tradiciji vođenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.