Ljubljana priprema drastično pooštravanje Zakona o strancima koje spajanje porodica i stalni boravak čini gotovo nemogućim za većinu stranih radnika, dok opozicija i nevladin sektor upozoravaju da će ove mjere Sloveniju pretvoriti u zemlju izolovanih jeftinih radnika i gurnuti hiljade ljudi na marginu društva

Slovenija šalje duboko kontradiktorne signale radnoj snazi iz trećih zemalja. Dok privreda i poslovni sektori glasno apeliraju na useljavanje kako bi se popunile rastuće praznine na tržištu rada, vlasti u Ljubljani istovremeno pripremaju zakonske izmjene koje boravak i društvenu integraciju stranaca čine neuporedivo težim, skupljim i neizvjesnijim. Najavljene reforme Zakona o strancima i Zakona o zapošljavanju stranaca izazvale su oštru reakciju opozicije, sindikata i nevladinog sektora, koji upozoravaju na pogubne socioekonomske posljedice po čitavo slovensko društvo.

Odluka vladajuće koalicije, koju čine Pokret Sloboda, Ljevica i Socijalni demokrati, da u Državnom zboru blokira parlamentarnu raspravu o sistemskim uticajima ovih zakona naišla je na ogorčenje javnosti. Opozicija i civilno društvo insistirali su da se detaljno preispitaju uslovi u kojima žive i rade strani radnici, sa naglaskom na njihovo ljudsko dostojanstvo, pravni status i doprinos razvoju privrede. Međutim, vladajuća većina preglasavanjem je odbila tu inicijativu, uz obrazloženje da konačni tekstovi zakonskih akata još nisu u potpunosti usaglašeni i uobličeni. Ipak, nacrti koji su procurili u javnost jasno pokazuju da drastično pooštravanje uslova više nije samo teorijska mogućnost, već zvanično usmjerena državna politika.

Jedna od najspornijih odredbi odnosi se na spajanje porodica stranih radnika. Prema važećem zakonodavstvu, strani radnik mogao je podnijeti zahtjev za dolazak supružnika i djece nakon godinu dana neprekidnog boravka u Sloveniji. Prema novom prijedlogu, taj period se trostruko produžava, pa će radnik na spajanje porodice morati čekati pune tri godine.

Osim vremenske barijere, dramatično se podiže i finansijski prag. Umjesto dosadašnjeg uslova posjedovanja sredstava u visini minimalnog dohotka od 507 eura, radnik će morati dokazati da raspolaže iznosom od 913 eura mjesečno, što predstavlja 1,8 puta viši iznos od osnovne socijalne pomoći. Za prosječnog radnika u građevinarstvu, ugostiteljstvu ili proizvodnji, ovakav finansijski uslov izgrađuje nepremostivu prepreku.

Pooštravanje se ne zaustavlja na finansijama. Značajne promjene obuhvataju i jezičke uslove za dobijanje i produženje boravišnih dozvola. Dosadašnja praksa u kojoj je država u potpunosti finansirala kurseve slovenske jezičke integracije odlazi u prošlost. Država planira pokrivati svega 60 odsto troškova nastave, dok će ostatak morati snositi sami polaznici.

Istovremeno, kriteriji poznavanja jezika znatno se podižu: za produženje privremenog boravka radi spajanja porodice zahtijevaće se nivo A2, dok će za dobijanje stalnog boravka biti neophodno položiti ispit na nivou B1 Zajedničkog evropskog referentnog okvira za jezike. Stručnjaci za lingvistiku i integraciju upozoravaju da su navedeni nivoi izuzetno visoki za ljude koji paralelno rade fizički zahtjevne poslove sa radom u smjenama, te da će kombinacija skupljih kurseva i strožih kriterija masovno gurnuti strance u ilegalu i na same margine društva.

S druge strane, izmjene Zakona o zapošljavanju, samozapošljavanju i radu stranaca, koje se još nalaze u međuresornoj koordinaciji, izazivaju zabrinutost zbog potpunog ukidanja zaštitnih mehanizama i deregulacije radničkih prava. Prijedlog predviđa da strani radnik tokom prvih šest mjeseci boravka ne može promijeniti poslodavca, čime se stvara direktna zavisnost i povećava rizik od radne eksploatacije.

Ukidaju se i dosadašnja ograničenja vezana za zapošljavanje putem agencija za ustupanje radnika, dok se sankcioniranje poslodavaca koji krše radna prava odlaže tek nakon druge pravosnažno izrečene kazne u periodu od dvije godine. Kako prekršajni postupci u pravosudnom sistemu traju godinama, neodgovorni poslodavci moći će bez ikakvih smetnji i dalje uvoziti i eksploatisati novu radnu snagu.

Građanske organizacije i analitičari upozoravaju na opasne sociološke trendove koji će proizaći iz ovih mjera. Slovenija time neće smanjiti potrebu za stranom radnom snagom, jer je demografska slika neumoljiva, ali će promijeniti strukturu doseljenika. Umjesto porodica koje se trajno nastanjuju, troše zaradu u lokalnoj ekonomiji i integrišu svoju djecu u obrazovni sistem, Slovenija će postati privlačna isključivo za samce. To će pretežno biti muškarci koji dolaze nakratko, žive u prenatrpanim kolektivnim smještajima, rade maksimalan broj prekovremenih sati i kompletnu zaradu šalju u matične zemlje. Time se direktno podstiče stvaranje paralelnih, izolovanih i marginaliziranih društvenih zajednica, što dugoročno šteti i lokalnom stanovništvu i samim radnicima.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Slovenije odlučno brane predložena rješenja. Na upite o razlozima za drastično podizanje finansijskog cenzusa, iz ministarstva poručuju da je osnovni cilj osigurati ekonomsku samostalnost stranaca. Njihov stav je jasna poruka: stranci moraju imati dovoljno sopstvenih sredstava kako ne bi postali teret slovenskom socijalnom i zdravstvenom sistemu. Prema njihovom viđenju, doseljavanje čitavih porodica predstavlja direktno finansijsko opterećenje za slovenske poreske obveznike kroz pravo na socijalne transfere i zdravstveno osiguranje, iako isto ministarstvo priznaje da ne raspolaže preciznim analitičkim podacima o tome koliko stranaca stvarno koristi javne fondove.

Na kritike da produženje roka za spajanje porodice na tri godine krši evropske direktive i pravne standarde Evropske unije, iz ministarstva odgovaraju da je to neophodan probni period tokom kojeg država može utvrditi da li se strani državljanin prilagodio i da li u potpunosti poštuje pravni poredak Republike Slovenije. Povodom poskupljenja kurseva jezika i uvođenja participacije, iz Vladine kancelarije za podršku i integraciju migranata navode da je odluka donesena na osnovu terenskih izvještaja koji ukazuju na nisku motivaciju radnika i neredovno pohađanje besplatnih časova. Nadležni vjeruju da će finansijsko učešće povećati ličnu odgovornost polaznika, ali i osigurati održivost sistema koji je u 2025. godini koštao 5,3 miliona eura, od čega je tri četvrtine finansirano iz evropskog AMIF fonda.

Ukrštanje striktnih finansijskih restrikcija i birokratskih barijera stvara atmosferu u kojoj se strani radnici posmatraju isključivo kao privremena oruđa za rad, a ne kao ljudska bića i budući ravnopravni članovi društva. Dok privreda vapi za stabilnim kadrovima, državna politika svesrdno gradi zidove koji Sloveniju pretvaraju u tranzitnu stanicu za obespravljenu radnu snagu.

IZVOR: Bosna.hr, Delo