Britanska vlada uplela se u spornu situaciju oko navodnog neregularnog finansiranja Manchester Cityja pod pritiskom prinčeva iz Abu Dhabija

Činilo se da je riječ tek o pravnom tumačenju pravilnika najbogatije fudbalske lige na svijetu. Ništa više od toga. Međutim, potezi britanskog premijera otkrili su razmjere političkog i ekonomskog ledenog brijega u koji je Engleska upravo udarila. Kada se prošle srijede Andy Burnham obratio medijima putem BBC-ja po završetku godišnje konferencije Laburističke partije, stavio je naglasak na nešto što njegovi birači vjerovatno nisu očekivali. Izjavio je koliko ga brine mogućnost da bi eventualna sankcija Manchester Cityju mogla na kraju protjerati vlasnike kluba, prinčeve iz Abu Dhabija. “Zaista bi me brinulo da ih izgubimo”, rekao je. “Bili su gigantski partner u izgradnji grada Manchestera. Zapravo sam zahvalan City Football Groupu i njegovim vlasnicima na novcu koji su uložili u Etihad Stadion i okolni kampus, kao i u sam grad.”

Burnham nije okolišao. Otkako je nezavisna komisija Premier lige prošle sedmice objavila da je City ozbiljno prekršio pravila finansijskog fer-pleja, u krugovima političke i ekonomske moći u Engleskoj proširila se glasina da bi oštra kazna mogla izazvati lančanu reakciju. To bi na kraju moglo zatvoriti pipu investicija i trgovinske razmjene koju prinčevi iz Emirata ostvaruju s Ujedinjenim Kraljevstvom, što je list Financial Times procijenio na oko 30 milijardi funti godišnje.

Komisija nezavisnih stručnjaka koju je angažovalo rukovodstvo engleskog fudbala bila je izričita. Prema presudi, između 2009. i 2018. godine City je potpisivao fiktivne sponzorske ugovore kako bi vještački napumpao svoje prihode. Od 1,118 milijardi eura zabilježenih kao sponzorski prihodi od kompanija iz Abu Dhabija, na čelu s aviokompanijom Emirates, koje su direktno ili indirektno povezane s vlasnicima kluba, sponzori su stvarno uplatili svega oko 150 miliona eura.

Preostalih 900 miliona ubrizgala je direktno kompanija Abu Dhabi United Group for Development and Investment (ADUG). Riječ je o fondu rizičnog kapitala koji je poslužio kao sredstvo za kupovinu kluba, a čiji je vlasnik šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan, član kraljevske porodice Emirata i potpredsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Klubovi iz Premier lige optužuju City da je putem ovih fiktivnih ugovora ostvario prekomjeran i neopravdan uspjeh na terenu. U periodu od 2009. do 2018. godine, City je nezakonito profitirao od priliva novca koji mu je omogućio sticanje takmičarskih prednosti nedostižnih za ostale. Tokom tih godina, City je osvojio tri titule Premier lige (2011/12. s Mancinijem, 2013/14. s Pellegrinijem i 2017/18. s Guardiolom) te bio klub koji je najviše uložio u dovođenje fudbalera na svijetu. Ukupno 1,190 milijardi eura neto troškova na pojačanja, prema podacima Transfermarkta, a pratila ga je Barcelona sa 612 miliona.

Izvori iz Arsenala, Chelseaja i Liverpoola tvrde da su svi klubovi u Premier ligi očekivali osuđujuću odluku. Isto tako napominju da sada niko ne zna kakve će posljedice to imati. Rukovodioci kluba iz Manchestera u potpunosti odbacuju presudu. Predsjednik Khaldoon Al-Mubarak i generalni direktor Ferran Soriano uložili su žalbu nezavisnoj apelacionoj komisiji Premier lige. Njom predsjedava Sir Gary Hickinbottom, bivši sudija Vrhovnog suda, a odluka se očekuje u narednih 12 sedmica.

Ovo nije prvi put da se City žali na sličnu presudu. UEFA ga je 2020. godine kaznila dvogodišnjom zabranom učešća u evropskim takmičenjima i novčanom kaznom od 30 miliona eura, ali se klub žalio Sportskom arbitražnom sudu (CAS) u Laussani. CAS je zaključio da optužbe o finansiranju putem prenapuhanih sponzorskih ugovora izvan tržišnih cijena nisu bile dovoljno dokazane, pa je kaznu smanjio na 10 miliona eura.

Ukoliko se apelaciona komisija složi s prvostepenom presudom, Član W.64 pravilnika Premier lige ovlašćuje disciplinsku komisiju da izriče sankcije po sopstvenom nahođenju. Od neograničenih novčanih kazni do oduzimanja bodova,  ništa nije isključeno. Pravilo sadrži i opštu klauzulu koja Ligi omogućava primjenu “kazne koju smatra prikladnom”. Pojedini pravnici smatraju da ova širina daje mogućnost Premier ligi da Cityju oduzme historijske titule.

Međutim, to je scenario koji vrlo malo ljudi očekuje. Komercijalna privlačnost Cityja ne služi samo za povećanje vrijednosti TV prava Lige. Prema revizorskim kućama, najveću korist od toga imali su upravo njegovi tradicionalni rivali, posebno Manchester United.

Sada se pravni sukob prelio u političku krizu. “Još uvijek ima mnogo onih koji žele podriti ovaj sjajan trenutak kroz koji naš klub prolazi”, napisao je Khaldoon Al-Mubarak ove subote u pismu upućenom navijačima. “Nećemo im dati tu priliku.” Al-Mubarak nije samo predsjednik Cityja. On je najmoćniji čovjek bez plemićke titule u Emiratima i ne može mu se suditi u Ujedinjenom Kraljevstvu jer uživa diplomatski imunitet. Djeluje kao ministar vanjskih poslova Emirata iz sjene i kao izvršni direktor Mubadale, državnog investicionog fonda Abu Dhabija koji upravlja sa 400 milijardi eura, zbog čega je ključni kanal za veliki dio investicija svoje zemlje širom svijeta.

List The Telegraph objavio je da je Al-Mubarak prije dvije sedmice posjetio Downing Street kako bi se sastao s ministrom trgovine Jonathanom Reynoldsom. Isti list je upozorio da su Emirati zaprijetili povlačenjem investicija vrijednih milijarde eura iz tehnološkog koridora Oxford-Cambridge ukoliko Premier liga kazni City. Premijer Andy Burnham, koji je do juna obnašao dužnost gradonačelnika Manchestera, upućeniji je u situaciju od bilo koga drugog. ADUG i Gradska uprava Manchestera osnovali su zajedničku nekretninsku kompaniju s više od milijardu eura fondova za razvoj zemljišta i izgradnju stambenih objekata u siromašnijim dijelovima grada.

ADUG je kupio City za oko 200 miliona eura 2008. godine. Danas klub vrijedi oko 4,5 milijardi, a Premier liga, navijači, političari i mediji pitaju se da li sistem vlasništva koji je proizveo ovako naglo bogatstvo treba i dalje sam sebe nadzirati ili mu je potrebna radikalna reforma.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais