Javnosti malo poznate činjenice o dešavanjima u Srebrenici tokom Drugog svjetskog rata pokazuju da su primjeri međunacionalne solidarnosti i požrtvovanosti bili ne slučajnost ili heroizam jednog čovjeka nego opredjeljenost zajednice da se suprotstavi politici ustaških zločina.
U okviru obilježavanja 114. godišnjice Udruženja Ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u Gazi Husrev-begovoj biblioteci otvorena je izložba „Alija-ef. Klančević – Refleksija bošnjačkog antifašizma“, autora Emira Šehića i Mehe Manjge.
Izložbu je otvorio zamjenik reisu-l-uleme dr. Enes-ef. Ljevaković, koji je istakao da ona osvjetljava ličnost i djelovanje rahmetli Alije-ef. Klančevića, ali i afirmira antifašističko opredjeljenje ovog imama, Islamske zajednice i bošnjačkog naroda.
“Ova izložba ne samo da osvjetljava nego i afirmira antifašističko opredjeljenje rahmetli Alije-ef. Klančevića, ali i antifašističko opredjeljenje naše uleme i našeg naroda”, kazao je Ljevaković.
Javnosti malo poznate činjenice o dešavanjima u Srebrenici tokom Drugog svjetskog rata pokazuju da su primjeri međunacionalne solidarnosti i požrtvovanosti bili ne slučajnost ili heroizam jednog čovjeka nego opredjeljenost zajednice da se suprotstavi politici ustaških zločina.
Teror Crne legije
Zenit NDH politike zločina, usmjerene prema srpskom stanovništvu u Srebrenici, srebreničkom srezu i ostalim mjestima uz rijeku Drinu doseže s dolaskom Jure Francetića na to područje, objašnjava historičarka Senija Milišić i upravo se u suprotstavljanju njegovim aktivnostima otkrilo pravo lice bošnjačke zajednice tog prostora. Teror Crne legije, koja je operirala na području srebreničkog sreza, vrhunac je trebao doseći pogromom srebreničkih Srba, koji je, zalaganjem Bošnjaka bio osujećen.
Naime, početkom aprila 1942. Srebrenicu je zauzela Crna legija, pod vodstvom Jure Francetića. Ustaški teror je dostigao vrhunac u ljeto 1942. a naređenje za pokolj Srba tog područja izdao je natporučnik Kurelac. Sakupljeno je oko 3.500 Srba, muškaraca, žena i djece sa područja srebreničkog sreza i zatvoreno u barake, a jame za njihovo ubijanje bile su spremne, ali zahvaljujući komšijama muslimanima nije došlo do toga.
Sretna okolnost htjela je da jedan ustaški oficir plan povjeri jednom srebreničkom uglednom Bošnjaku, koji nije oklijevao da o tome obavijesti viđenije sugrađane, a zatim zajedno s njima krene u operaciju osujećivanja ustaškog plana istrebljenja Srba.
Najodgovorniji čovjek za uzbunjivanje srebreničkih Bošnjaka i organizovanje spašavanje zarobljenih Srba bio je Alija-ef Klančević, u ono vrijeme ugledni srebrenički imam i matičar.
Prema onome što je ispričao Alijin unuk, Jusuf za Al Jazeeru Balkans, Alija efendija je skupio ljude, Bošnjake, i otišli su dole u Srebrenicu. Ti okupljeni ljudi rekli su „prvo pobite nas pa onda pobite njih“. I onda je javljeno to za Tuzlu i poslije tri, četiri dana ljudi su pušteni i vratili su se svojim kućama“. Osim Alije-ef. Klančevića bili su još neki uspješni Srebreničani poput Siručić Hakije, Siručić Avde, Mehmedović Sulje i Sulejman-bega Hafizbegovića.
Četnički zločini
Da bi se shvatile razmjere ovog čina moraju se pojasniti i okolnosti koje su prethodile a koje su se dešavale još na početku Drugog svjetskog rata. Naime, odmah sa izbijanjem ratnih dejstava na području Jugoslavije i istočne Bosne u Srebrenici su četnici počinili svirep zločin u kojem je na brutalan način pobijeno dosta srebreničkih Bošnjaka.
To su bili četnici koji su dolazili iz sela oko Vlasenice, Milića i Bratunca. Među njima je bio i neki Rajko Ćelonja i taj Rajko je došao u Srebrenicu i opljačkao je sve dućane i tada je on ubio možda par ljudi.
Zanimljivo je, da se o tim događajima u Srebrenici, nakon oslobođenja 1945. nikada nije javno govorilo.
U proteklom ratu, na žalost, nije bilo takvih primjera i mnogi članovi porodice Alije-ef Klančevića ubijeni su u genocide koji su počinili Srbi nad srebreničkim Bošnjacima. Nije bilo “srpskog Alije-efendije”.
Za Oskara Schindlera zna cijeli svijet, napisala je na jednom mjestu historičarka Senija Milišić, ali za ljude koji su spasili od pokolja 3 500 ljudi danas jedva da se nešto zna. A još je veća nepravda što se ime Alije-ef. Klančevića u dokumentima nigdje i ne pominje. Možda je došlo vrijeme da se o Aliji-ef Klančeviću iz Srebrenice počne govoriti kao bosanskom Oskaru Schindleru.
Izložba u Gazi Husrev-begovoj biblioteci stoga nastoji rasvijetliti ovu prešućivanu epizodu i ukazati na značaj građanskog i humanitarnog otpora fašizmu.
