B, najveća tajna Freddieja Mercuryja

Muzička novinarka Lesley-Ann Jones u novoj biografiji otkriva dotad nepoznatu stranu života frontmena grupe Queen, zasnovanu na tajnim dnevnicima koje joj je ustupila njegova nedavno preminula kćerka B. Sadržaj ovih spisa razotkriva teške traume i zlostavljanja iz djetinjstva Farrokha Bulsare, ali i skriveni porodični život čovjeka koji je iza scenske maske Freddieja Mercuryja do samog kraja pomno čuvao vlastitu intimu i očinsku ulogu od očiju javnosti

Lesley-Ann Jones, prekaljena muzička novinarka, već je objavila četiri biografije Freddieja Mercuryja između 1997. i 2021. godine. Međutim, kada je u jeku pandemije dobila e-mail od izvijesne „B.“, koja je tvrdila da posjeduje privatne dnevnike frontmena grupe Queen, nije joj preostalo ništa drugo nego da iznova napiše priču i doda dosad nepoznate elemente: seksualno zlostavljanje u dane internata, vjersku posvećenost održanu do samog kraja, neraskidivu vezu s Mary Austin i, prije svega, postojanje nepoznate kćerke B., žene koja joj je poslala poruku.

Knjiga „Love, Freddie. Tajni život i velika ljubav Freddieja Mercuryja“ rekonstruira dva života ovog muzičara, naj koji je pokazivao poput napadnog i šarenog paunovog repa, te onaj koji je živio kao Farrokh Bulsara, potomka indijskih Parsa, izbjeglice pred genocidom u Zanzibaru, oca na daljinu i čovjeka zaljubljenog u samo jednu osobu tokom čitavog života, što ga nije sprječavalo da istovremeno spava s stotinama drugih ljudi.

Najveća čuvana tajna ove priče nema drugo ime osim inicijala B. Tokom života radila je kao ljekarka, sve dok u januaru ove godine nije preminula od raka u 48. godini. Prije toga, ozlojeđena slikom koja se u javnosti stvarala o njenom ocu, odlučila je podijeliti njegove dnevnike s Jones. Dnevnici su čuvani tri decenije uz obećanje da nikada neće biti pokazani. Autorica ističe kako B. nije željela umrijeti a da istina ode s njom, dodajući da je tokom trogodišnjeg rada na knjizi razvila blisko prijateljstvo s kćerkom slavnog pjevača.

Sakriti kćerku velike zvijezde djeluje komplikovano, ali su okolnosti koje prate život B. od samog rođenja još nevjerovatnije. Godine 1976. Mercury je posjetio bogati bračni par bliskih prijatelja i spletom okolnosti završio u krevetu sa suprugom, koja je ostala u drugom stanju. Daleko od skrivanja, buduća majka je situaciju otkrila i Mercuryju i svom suprugu, kao i svoju odluku da zadrži trudnoću.

Od svih mogućih scenarija, sudbina je izabrala sporazum između Mercuryja i bračnog para, koji su se od tog trenutka starali o maloj B. kao o vlastitom djetetu. Štoviše, neobični trojac sačuvao je prijateljstvo, što je kćerki omogućilo da odmalena poznaje svog biološkog oca. Mercury ju je svakodnevno zvao i putovao kad god je mogao kako bi boravio s njom na porodičnim imanjima, naročito u Montreuxu.

Jones napominje da je očuh djevojčice bio izuzetno bogat čovjek, znatno bogatiji od samog Mercuryja, te da je posjedovao flotu privatnih aviona i vile u nekoliko zemalja. U svakoj od njih Mercury je imao poseban apartman u kojem je boravio. Razlog za skrivanje vanbračne kćerke bio je očuvanje porodičnog ugleda i zaštita djeteta od medijskog pritiska.

U knjizi „Love, Freddie“ B. ne štedi riječi hvale za biološkog oca s kojim je šetala livadama Montreuxa, koji ju je zatrpavao poklonima za Božić i grdio kada ne bi uradila zadaću ili poslušala očuha i majku. Ona opisuje Farrokha Bulsaru koji je sanjao o povlačenju sa scene i porodičnom životu, prije nego što je AIDS sve prekinuo. Upoznala je svijet zahvaljujući njemu i željela je da ga pamte kao složenu, inteligentnu, obrazovanu i odgojenu osobu.

Lesley-Ann Jones navodi da Freddie Mercury nikada nije postojao kao stvarna ličnost, već je bio maska koju je Bulsara izmislio kako bi se iza nje sakrio. U knjizi se, naravno, govori i o njegovom raskalašenom životu, posebno između 1983. i 1985. godine, kada se prepustio razvratu, seksu i drogama, što je britanska žuta štampa obilato koristila uz pomoć bliskih saradnika poput Paula Prentera.

Međutim, stvarni čovjek iza te medijske slike pomno je čuvao privatnost, do te mjere da je dobio kćerku a da niko na svijetu za to nije saznao. Između ličnog oduška i potrebe da pruži objašnjenja kćerki koju je povremeno viđao, Mercury je ispisao 17 bilježnica hemijskom olovkom. U njima opisuje nepoznate detalje iz svog djetinjstva i mladosti. Kao sin porodice Parsa, Farrokh Bulsara imao je idilično djetinjstvo u Zanzibaru, gdje mu je otac radio kao službenik za Britansku imperiju. No, sa osam godina poslan je u engleski internat u blizini Bombaja, gdje je otkrio zapadnu muziku, ali i surovost nastavnika i vršnjaka.

U tom periodu fizička kažnjavanja bila su svakodnevica, uz rigorozna pravila poput zabrane govora bez dozvole. Bulsara je trpio vršnjačko nasilje, a dug period zlostavljao ga je i jedan od profesora, što je izazvalo dodatne podsmijehe vršnjaka. Nesposoban da to prizna roditeljima zbog osjećaja sramote, naučio je da se skriva iza emotivne maske i potraži utočište u muzici i izmišljenom svijetu Rhye. Kao pripadnik Parsi zajednice, poznavao je te predaje, koje je zajedno sa zoroastrijskom vjerom zadržao do kraja života i prenio na kćerku.

Nakon lošeg uspjeha u školi, vratio se u Zanzibar, baš u vrijeme sticanja nezavisnosti i genocida nad arapskim i indijskim stanovništvom. Označeni kao dotadašnji vladari ostrva, pripadnici tih zajednica napadnuti su bez milosti, pa je porodica Bulsara izbjegla u Englesku. U novoj domovini Farrokh je počeo koristiti ime Freddie. Naziv kontrolne stanice koju je NASA postavila u Zanzibaru 1960. godine u okviru projekta Mercury kompletirao je njegovo umjetničko ime pod kojim se predstavio svijetu.

Kćerka pjevača iznijela je i brojne ispravke zvanične biografije, ističući da su netačnosti u filmu „Bohemian Rhapsody“ bile glavni razlog da objelodani dnevnike. Od boje očiju, koje nisu bile plave nego crne, do odnosa s roditeljima i ljubavi prema operi, koju je zavolio godinama prije saradnje s Montserrat Caballé, mnogi podaci sada dobijaju drugačije tumačenje.

Seksualni život također nosi niz ispravki, uz naglasak da je Mercury jasno razdvajao seks od emotivne veze. Ta podvojenost omogućila mu je da sačuva odnos s Mary Austin do samog kraja, dok su kroz njegovu postelju prolazili brojni ljubavnici. Prema riječima Jones, Mercury je znao da svijet sedamdesetih i osamdesetih godina nije bio spreman za njegov stvarni identitet.

Zdravstveni ekscesi doveli su do AIDS-a, čime je okončana karijera za koju ni autorica ni kćerka ne vjeruju da bi još dugo trajala na sceni. Mercury je smatrao da je rokerski nastup u četrdesetim godinama neumjesan i nije odobravao višedecenijske turneje kakve rade Rolling Stonesi ili Paul McCartney. Pored toga, glas mu je bio znatno iscrpljen.

Nakon smrti B., dnevnici su prešli u vlasništvo njenog supruga, koji će ih čuvati dok njihova djeca, odnosno Mercuryjevi unuci, ne postanu punoljetni. On čuva i zbirku od stotinu porodičnih fotografija koje će biti dio predstojeće knjige. Ove fotografije i dnevnici dodatno potvrđuju vezu između umjetnika i kćerke, a njihovu autentičnost potvrdila su dva pravna tima. Zbog striktnih britanskih zakona o autorskim pravima, sadržaj dnevnika u knjizi prenosi se posredno kroz kazivanje kćerke B., kako bi se izbjegli potencijalni sporovi s nosiocima prava na zaostavštinu grupe Queen.

IZVOR: Bosna.hr, La Vanguardia