Denis Undav, njemački napadač koji je sa 19 golova u Bundesligi stigao na Svjetsko prvenstvo kao jedno od najvećih iznenađenja, bio je najbolji igrač u kratkoj epizodi ove reprezentacije na Svjetskom prvenstvu; iza njegove zarazne radosti i uspjeha na terenu stoji nesvakidašnja životna priča obilježena radom u fabrici, rasizmom, uvredama i dugogodišnjim čekanjem na ulazak u nogometnu elitu

Denis Undav, napadač Stuttgarta sa brojem 26 na leđima i 19 golova u Bundesligi, stigao je na Svjetsko prvenstvo sa relativno niskim profilom, ali je brzo postao jedno od najvećih iznenađenja i najomiljenijih lica u njemačkoj reprezentaciji. Suigrači ga opisuju kao jednog od najduhovitijih i najdražih tipova u svlačionici, čiji je zarazni osmjeh osvojio javnost. Ipak, iza te vedrine krije se nesvakidašnja i teška životna priča koja uključuje rad u tvornicama, odbijanje u mladosti, rasizam i dugogodišnje mukotrpno čekanje na proboj u nogometnu elitu.

Sa svojih 179 centimetara visine, tamne puti, kose i brade, Undav izgledom potpuno odudara od klasičnog prototipa njemačkog napadača. Rođen je u Varelu, u Donjoj Saksoniji, a odrastao u Achimu blizu Bremena, što ga čini rođenim Nijemcem, ali on istovremeno s ponosom ističe da je Kurd i Jazid.

U njemačkom državnom timu, koji se tek navikava na kulturološku raznolikost, Undav predstavlja jedinstven slučaj kao prvi fudbaler jazidskog porijekla koji nastupa na velikom međunarodnom takmičenju. Ta činjenica je izazvala ogromne političke i društvene polemike, jer su Jazidi specifična religijska zajednica kurdskog porijekla koja je kroz historiju pretrpjela stoljeća progona.

Korijeni njegove porodice duboko su vezani za regije Bliskog istoka podijeljene državnim granicama. Porodica njegovog oca potiče iz mjesta Viransehir na jugoistoku Turske, dok porodica njegove majke dolazi iz Al-Hasake na sjeveroistoku Sirije. Oba ova područja, iako pripadaju različitim državama, naseljava većinski kurdski narod, koji sa 30 do 40 miliona pripadnika raspoređenih između Turske, Irana, Iraka i Sirije predstavlja najveću etničku zajednicu na svijetu bez vlastite države. Undavovi nana i dedo s očeve strane napustili su Tursku nakon vojnog udara 1980. godine, bježeći od represije nad Kurdima, i naselili se u Njemačkoj, gdje danas živi oko milion ljudi kurdskog porijekla.

Njegov nogometni uspon bio je sve samo ne lagan. Kao dječak je ušao u akademiju Werdera iz Bremena, ali je sa 14 godina otpisan uz obrazloženje da je prenizak i sitne građe. Nakon toga je godinama igrao za amaterske klubove, a punoljetstvo je dočekao nastupajući u četvrtoj njemačkoj ligi, što mu nije donosilo dovoljno sredstava za život.

Zbog toga je paralelno radio u jednoj tvornici kao operater na laserskoj mašini. Ustajao je u četiri sata ujutro, odrađivao tešku smjenu u pogonu, a zatim odlazio direktno na treninge i kasno se vraćao kući, odvojen od porodice i bez ikakve garancije da će uspjeti u nogometu.

Eksplozija njegovog talenta dogodila se kasno, jer nikada nije dobijao pozive za mlađe reprezentativne selekcije niti je prošao kroz elitne škole. Tek u 24. godini, nakon igranja u četvrtoj i trećoj ligi, primijetio ga je belgijski Union Saint-Gilloise, koji je tada nastupao u drugoj ligi Belgije. Tamo je eksplodirao, povezao titule najboljeg strijelca i plasman u prvu ligu, što mu je donijelo transfer u Brighton za sedam miliona eura, a potom i posudbu te prelazak u Stuttgart.

Golovi u Bundesligi konačno su mu otvorili vrata reprezentacije u 27. godini života. Uslijedio je nastup na Evropskom prvenstvu, a sada sa 29 godina igrao je i na Svjetskom prvenstvu, što je za njega do prije nekoliko godina bilo potpuno neočekivano.

Uprkos sportskim uspjesima, Undava konstantno prate politički pritisci zbog njegovog porijekla i odluke da odbije igranje za reprezentaciju Turske. Kada je njegovo ime postalo traženo na međunarodnoj sceni, on je tokom Evropskog prvenstva jasno poručio da nije Turčin nego Kurd, što je u Turskoj shvaćeno kao direktna politička uvrda.

Undav je takvu odluku ranije obrazložio sviješću da bi ga u Turskoj, nakon samo dvije ili tri loše utakmice, javnost žestoko vrijeđala. Zbog tih stavova mjesecima je bio meta cyber-nasilja na društvenim mrežama gdje su ga turski korisnici nazivali izdajnikom, teroristom i psom bez nacije, a tokom klupskog gostovanja Stuttgarta protiv Fenerbahčea u Istanbulu sa tribina je pretrpio brutalne ksenofobne uvrede.

Bez obzira na uvrede i osjetljivost kurdskog pitanja u turskoj politici, Undav ističe da kroz komunikaciju s roditeljima redovno prati kako ljudi u njihovom rodnom mjestu gledaju na njegove uspjehe, što ga čini izuzetno ponosnim. Naglašava da ne želi glumiti nekog drugog niti kriti ko je, te da mu je drago što služi kao pozitivan primjer mladima koji zbog njega počinju pokazivati interesovanje za nogomet.