Napušten Izrael, odbačen uz kraj puta bez američke podrške, suočit će se sa stvarnom egzistencijalnom prijetnjom. Ovo se alarmantnom brzinom pretvara u najizgledniji scenario; pozivi u Sjedinjenim Državama na distanciranje od Izraela eksponencijalno rastu širom cijelog političkog spektra. Izjave koje se čuju lede krv u žilama, a dolaze od ljudi koji se prije rata nikada ne bi usudili izražavati na taj način. Zapravo, sve što je Izraelu ostalo jeste Donald Trump, krhka, poljuljana, prevrtljiva i privremena podrška. Svijet samo čeka priliku da svede račune s odmetnutim Izraelom, koji ga nikada nije slušao, nakon što on izgubi svoj zaštitni američki kišobran
Svako ko se divi „ogromnim“ dostignućima u ratu, ko ga bezuslovno podržava i ko vjeruje da će Izrael iz njega izaći jači i sigurniji, mora podržati i njegovog tvorca, Benjamina Netanyahua. Nemoguće je vjerovati da je on najbezvrijedniji i najneuspješniji premijer kojeg je Izrael ikada imao, što je stav cijele opozicije, a istovremeno se diviti njegovom najvećem, historijskom projektu.
Ovaj rat pokrenut protiv Irana nije tek još jedan manevar. To je „onaj“ manevar, onaj po kojem će on zauvijek ostati upamćen, njegovo naslijeđe. Diviti se ratu znači diviti se Netanyahuu. Trebalo je mnogo hrabrosti ili gluposti da se u njega krene. Svi ti Ehudi Baraci, Gadi Eisenkoti, Yair Lapidi, Yair Golani i Naftali Bennetti, koji ne prestaju aplaudirati ratu i ulizivati se vojsci koja ga provodi, više ne mogu služiti kao opozicija Netanyahuu. Ako podržavaju rat, onda nam je bolji original. On ga, i prema njihovim riječima, vodi vješto. Ako oni podržavaju rat, Izrael nema opoziciju.
Problem je u tome što postaje sve jasnije da bi nas ovaj rat mogao dovesti do ruba neviđenog ponora. Ova luda avantura bila je osuđena na propast. Iranski režim možda neće pasti, nuklearna prijetnja možda neće biti neutralizirana, balističke rakete će i dalje predstavljati prijetnju, a Izrael će se ponovo zaglibiti u Libanu. S druge strane, Izrael bi se na kraju rata mogao naći bez Sjedinjenih Američkih Država, a to predstavlja mnogo veću opasnost od iranskog nuklearnog programa.
Napušten Izrael, odbačen uz kraj puta bez američke podrške, suočit će se sa stvarnom egzistencijalnom prijetnjom. Ovo se alarmantnom brzinom pretvara u najizgledniji scenario; pozivi u Sjedinjenim Državama na distanciranje od Izraela eksponencijalno rastu širom cijelog političkog spektra. Izjave koje se čuju lede krv u žilama, a dolaze od ljudi koji se prije rata nikada ne bi usudili izražavati na taj način. Zapravo, sve što je Izraelu ostalo jeste Donald Trump, krhka, poljuljana, prevrtljiva i privremena podrška. Svijet samo čeka priliku da svede račune s odmetnutim Izraelom, koji ga nikada nije slušao, nakon što on izgubi svoj zaštitni američki kišobran.
I to je ono što Izrael podržava, gotovo u cijelosti, slijepo jureći ka ambisu. Ogromnih 93 posto jevrejskih ispitanika (prema anketi Instituta za demokratiju Izraela), procenat dostojan Sjeverne Koreje, i 100 posto jevrejske opozicije (što priliči Bjelorusiji). Svi ljudi koji se gnušaju Netanyahua, koji ne prestaju upozoravati na potencijalnu opasnost koju on predstavlja, a takvih je zaista mnogo, odjednom se dive njegovom najvećem manevru. To nema niti logičkog niti moralnog smisla.
„Briljantna dostignuća Izraelskih odbrambenih snaga i impresivna otpornost civila“, kaže bivši premijer Ehud Barak s uvažavanjem, „ali Hamas je i dalje u Gazi, Hezbollah u Libanu, a ajatolasi u Iranu.“ Morate se odlučiti: ili su u pitanju briljantna dostignuća, za koja zasluge moraju pripasti i Netanyahuu, ili je riječ o opasnom i uzaludnom ratu obmane, a tada je vaša dužnost da nastavite borbu protiv njega do samog kraja. Čemu su koristila „briljantna dostignuća“ IDF-a, Baraku? Budućoj prodaji izraelskog oružja, američkoj vazduhoplovnoj industriji? Jesu li povećala prestiž naših pilota ratnog vazduhoplovstva i agenata Mossada i vojne obavještajne službe? To nisu razlozi za početak rata. Ako završi onako kako je počeo, s ajatolasima, Hamasom i Hezbollahom i dalje na vlasti, što se sada čini izvjesnim, onda briljantna dostignuća nisu ništa drugo do fatamorgana.
Civilna otpornost kojoj se Barak divi je kratkoročna. Kada projektili stanu, ekonomski, psihološki i socijalni ožiljci će se u potpunosti otkriti. Niko ih nije uzeo u obzir kada je Izrael krenuo u rat. Ni anksioznost djece u skloništima, ni ekonomsku stisku njihovih roditelja, ni posljedice života u konstantnom ratnom stanju godinama. Još uvijek smo usred ovog rata, ali je već jasno da mu je hitno potrebna opozicija. Ne ona koja se dodvorava ratu, a prezire samo onoga ko ga vodi.
