Iz zvučnika je treštala Donna Summer, šampionka je klizala u zlatnoj haljini sa šljokicama… Ali iza blještavila olimpijske pozornice krije se priča o političkom disidentu i špijuniranju najbolje klizačice svijeta.

Amerikanka Alysa Liu, nova olimpijska prvakinja u umjetničkom klizanju, u četvrtak navečer na Igrama Milanu-Cortini priredila je spektakularan show. Publika je bila oduševljena – iz zvučnika je treštala Donna Summer, šampionka je klizala u zlatnoj haljini sa šljokicama.

No njenaporodična priča ima mračnu, političku pozadinu. Da otac, gospodin Liu nije sudjelovao u prosvjedima na Trgu Tiananmen u Pekingu 1989. godine, morajući pobjeći u egzil u Kaliforniju u dobi od 25 godina kako bi spasio život, Sjedinjene Države jučer ne bi osvojile zlato u ženskom umjetničkom klizanju, jedno od najprestižnijih, s američkom kćeri kineskog imigranta, 20-godišnjom Alysom Liu.

Ni u Americi ih duhovi iz Kine ne puštaju na miru, posebno nakon što je u tinejdžerskoj dobi postalo jasno da je njegova kći supertalent.

Arthur Liu je za Associated Press rekao da ga je FBI kontaktirao u listopadu i upozorio na shemu baš kada se njegova 16-godišnja kći pripremala za Zimske olimpijske igre u Pekingu. Liu je rekao da svojoj kćeri nije rekao o tome kako je ne bi uplašio ili odvratio od natjecanja.

“Vjerovali smo da Alysa ima vrlo dobre šanse ući u olimpijsku reprezentaciju i zaista smo bili jako uplašeni”, rekao je Liu.

Ministarstvo pravosuđa ranije u srijedu je objavilo optužnice protiv pet muškaraca optuženih da su djelovali u ime kineske vlade u nizu drskih i opsežnih planova praćenja i uznemiravanja kineskih disidenata u Sjedinjenim Državama.

Liu je rekao da su on i njegova kći u kaznenoj prijavi navedeni kao “Disident 3” i “član obitelji”.

Otac je tad rekao da je pristao dopustiti svojoj kćeri natjecanje Pekingu samo uz jasne garancije State Departmenta i Američkog olimpijskog odbora da će biti strogo zaštićena i sigurna tokom natjecanja u Kini. Tako je i bilo, cijelo vrijeme pratile su je najmanje dvije osobe.

Kao 25-godišnji politički izbjeglica, Arthur Liu stigao je u Kaliforniju. Radio je u kineskom restoranu kako bi platio studij prava, da bi na kraju postao uspješan advokat s vlastitim uredom u Oaklandu. Kao samohrani otac, uz pomoć svoje majke, podigao je petero djece, koje je dobio putem surogat majki i anonimnih donatorica jajnih stanica. Alysa, najstarija, postala je centar njegovog svijeta. Inspiriran legendarnom klizačicom Michelle Kwan, upisao ju je na klizanje kad joj je bilo pet godina. Uložio je, prema vlastitoj procjeni, između 500.000 i milion dolara u njezinu karijeru, vodeći je najboljim trenerima u Japanu i Kanadi.

Alysa je godinama saznavala djeliće očeve prošlosti, često od roditelja svojih prijatelja. Njegova hrabrost i upornost postali su joj inspiracija. Nakon što je sa samo 16 godina objavila povlačenje iz sporta, zasićena godinama izolacije i napornih treninga, vratila se – kao najbolja na svijetu.

Djevojka koja je u Americi samo zbog krvave pobune i kineskih tenkova na trgu Tiananmen klizala je čudesno, sa sedam majstorski izvedenih troskoka i slavila s 226,79 bodova što je znak čiste klase ispred dvije Japanke, veteranom Kaori Sakamoto i početnicom Ami Nakai. Čudesan uspon na olimpijski tron djevojke koja je već bila odlučila napustiti led u dobi od 16 godina, slomljena stresom i velikim očekivanjima, prenosi Express.  

Događaji koji su Arthura Liua natjerali u bijeg započeli su u aprilu 1989. nakon smrti Hu Yaobanga, reformistički nastrojenog lidera Komunističke partije. Njegova smrt bila je okidač za masovne prosvjede. Studenti su se okupili na golemom Trgu nebeskog mira u srcu Pekinga, tražeći slobodu govora, slobodu štampe, demokratske reforme i prestanak korupcije koja je nagrizala partijski vrh.

Prosvjedi su trajali sedam sedmica i proširili se na više od 400 gradova širom Kine, a na svom vrhuncu okupili su oko milion ljudi samo u Pekingu. Studenti su započeli štrajk glađu, a simbolom pokreta postao je kip “Boginja demokracije”, koji su izradili od stiropora i postavili nasuprot portretu Mao Ce-tunga. Suočeno s najvećim izazovom svojoj vlasti od osnutka Narodne Republike, kinesko vodstvo na čelu s Deng Xiaopingom odlučilo je prosvjede ugušiti silom. Proglasili su izvanredno stanje, no vojska je u prvom pokušaju zaustavljena od strane građana koji su tijelima blokirali ulice. No, u noći s trećeg na četvrti juna, tenkovi i teško naoružane trupe krenuli su u konačni obračun. Otvarali su vatru na nenaoružane prosvjednike i civile koji su im stajali na putu. Tačan broj žrtava nikada nije službeno potvrđen. Kineska vlada priznala je između 200 i 300 mrtvih, uključujući vojnike, no procjene stranih medija, Crvenog križa i studentskih organizacija govore o brojkama koje se kreću od nekoliko stotina do nekoliko hiljadaubijenih. Dan nakon masakra nastala je legendarna fotografija “Tank Mana”, nepoznatog čovjeka koji je sam stao ispred kolone tenkova. Masakr je rezultirao međunarodnim sankcijama, a svaka rasprava o tom događaju u Kini je i danas strogo cenzurirana. Čak i Deep Seek “zatiltat” će pitate li ga za Tiananmen.