Na 32. godišnjicu masakra na pijaci Markale, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu predstavio je interaktivnu mapu „Granatiranje Sarajeva u vrijeme opsade“. Autorica projekta, dr. sc. Merisa Karović-Babić, u prvoj fazi mapirala je 116 lokacija na kojima su tokom opsade Sarajeva ubijeni civili granatiranjem, u redovima za vodu i hljeb, na pijacama, igralištima, ulicama, u stanovima i podrumima. Mapa donosi imena i identitete žrtava, tačno vrijeme i mjesto zločina, fotografije i arhivsku dokumentaciju, te predstavlja rezultat više od decenije istraživanja. Projekat je zamišljen kao javno dostupni alat protiv historijskog revizionizma i negiranja zločina, ali i kao obrazovni resurs za buduće generacije, s planom da se u narednim fazama proširi na ukupno 230 lokacija masovnih zločina nad građanima Sarajeva

Povodom obilježavanja 32. godišnjice masakra na pijaci Markale i Dana sjećanja na ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom opsade 1992–1995. godine, Univerzitet u Sarajevu, odnosno, njegov Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava predstavio je interaktivnu mapu „Granatiranje Sarajeva u vrijeme opsade“, autorice dr. sc. Merise Karović-Babić, više naučne saradnice Instituta.

Mapa je rezultat višegodišnjih naučno-empirijskih istraživanja provedenih u okviru projekata Instituta i predstavlja prvu fazu digitalnog mapiranja masovnih zločina nad civilima Sarajeva tokom opsade. Javnosti je predstavljena na press-konferenciji na kojoj su govorili direktor Instituta, Muamer Džananović, i autorica projekta.

„Danas prezentiramo rezultate višegodišnjih naučno-empirijskih istraživanja kolegice dr. sc. Merise Karović-Babić, koja su realizirana u okviru njenih aktivnosti na Institutu“, kazao je Džananović, ističući da je interaktivna mapa predstavljena povodom godišnjice Markala i Dana sjećanja na ubijene i ranjene građane Sarajeva.

U prvoj fazi projekta mapirano je 116 lokacija na kojima je, u isto vrijeme i na istom mjestu, ubijeno troje ili više civila. „Ono što želim naglasiti jeste da je ovo prva faza projekta, u kojoj autorica prezentira 116 lokacija masovnih zločina nad građanima Sarajeva“, rekao je Džananović, dodajući da je mapa od trenutka predstavljanja dostupna u digitalnoj formi putem web-stranice Instituta.

Mapu možete pregledati OVDJE.

Prema njegovim riječima, mapa je osmišljena kao alat za najširu javnost, ali i za obrazovne svrhe. „Ova interaktivna mapa prilagođena je svima koji žele znati istinu, a posebno može biti korištena u edukativne svrhe. Autorica je vodila računa da sadržaj bude prilagođen svim uzrastima“, naglasio je.

Džananović je ukazao i na širi društveni značaj projekta. „Na ovaj način Institut doprinosi borbi protiv historijskog revizionizma, negiranja zločina i negiranja genocida. Svjesni smo da se od trenutka izvršenja masakra na Markalama, pa sve do danas, kontinuirano ulažu napori u institucionalni revizionizam i negiranje tog zločina“, kazao je.

Autorica projekta dr. sc. Merisa Karović-Babić podsjetila je da je 5. februar 1994. godine jedan od najtragičnijih datuma u savremenoj historiji Sarajeva. „Peti februar 1994. godine, kao i danas, ostaje najtužniji dan u historiji grada Sarajeva. Od samo jedne granate, u istom trenutku ubijeno je 68 naših sugrađana, dok je 138 osoba teže ili lakše ranjeno“, kazala je.

Prema njenim riječima, posljedice tog masakra nisu bile samo fizičke. „Mnogi od ranjenih ostali su bez dijelova tijela. Taj trenutak trajno je obilježio njihove živote, živote njihovih porodica, ali i živote svih nas. Opsada Sarajeva ostavila je dubok i trajan trag“, istakla je.

Karović-Babić naglasila je simboliku datuma predstavljanja projekta. „Za mene je izuzetna čast i lično vrlo važno da upravo danas, 32 godine nakon masakra na Markalama, Institut Univerziteta u Sarajevu prezentira ovu interaktivnu mapu granatiranja Sarajeva u vrijeme opsade“, kazala je.

Mapa je strukturirana prema općinama i redoslijedu zločina. „Rezultate istraživanja predstavljamo prema općinama u kojima su zločini počinjeni. Simbolično, prva općina na karti je Stari Grad, a prvi zločin koji predstavljamo jeste masakr na pijaci Markale“, pojasnila je autorica.

Za svaku lokaciju navedeni su identiteti žrtava, fotografije nastale neposredno nakon masakra, spomen-obilježja, te detaljan opis okolnosti zločina i historijskog konteksta. „Za svaku žrtvu koristili smo veliki broj primarnih izvora kako bismo utvrdili tačne podatke o svakom imenu koje navodimo“, naglasila je Karović-Babić.

Među korištenim izvorima su zapisnici o uviđaju Tužilaštva i CSB-a MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, dokumenti UNPROFOR-a, bolnički protokoli, izvodi iz Matične knjige umrlih, izjave svjedoka i evidencije pogrebnih društava. „U slučajevima gdje nismo imali potpunu dokumentaciju, proveli smo intervjue sa svjedocima i terenska istraživanja kako bismo rekonstruirali tačno mjesto pada projektila“, pojasnila je.

Autorica je posebno istakla da nijedno mjesto u opkoljenom gradu nije bilo sigurno. „Civili su ubijani u redovima za vodu, u redovima za humanitarnu pomoć, na improviziranim igralištima, u ulicama, ali i u vlastitim stanovima i podrumima. Među žrtvama su bile i cijele porodice“, kazala je.

Iako je mapa predstavljena kao „prva faza“ digitalnog projekta, njen sadržaj je utemeljen na dugom istraživačkom luku koji traje više od jedne decenije. Autorica je podsjetila da su terenska istraživanja i dokumentiranje pojedinih lokacija intenzivno provođeni još u periodu 2007–2010, kada je rađena studija „Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“.

„Ove fotografije su tada nastale nakon intervjua sa više svjedoka, na osnovu čega se rekonstruirala tačna lokacija pada projektila i mjesto gdje su se žrtve nalazile u trenutku zločina“, kazala je Karović-Babić.

U mapu su uvršteni i nalazi objavljeni u ranijim izdanjima Instituta, uključujući studiju „Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992–1995“ (2014), ali i materijali iz autoričine lične arhive koji do sada nisu bili javno dostupni. „Za svaku žrtvu koristili smo veliki broj primarnih izvora kako bismo utvrdili tačne podatke o svakom imenu koje navodimo“, naglasila je.

Mapa posebno dokumentira mjesta na kojima su civili ubijani dok su pokušavali preživjeti: u redovima za vodu, hljeb i humanitarnu pomoć. Kao jedan od primjera Karović-Babić je navela zločin u ulici Isevića sokak, ispred pivare, gdje je „ubijeno osam civila koji su se nalazili u redu za vodu“, među kojima i dva člana porodice Lačević.

Navela je i primjer iz naselja Dobrinja: kod Osnovne škole ‘Skender Kulenović’ 18. juna 1995. godine ubijeno je sedam civila, dok je u ulici Hakije Turajlića ubijeno 14 civila u redu za vodu. Dio fotografija i videosnimaka za mapu autorica je prikupljala iz različitih izvora: od domaćih medijskih kuća i arhiva do stranih reportera. „Koristila sam snimke i fotografije iz Dobrinske medijske kuće FIV-a, zatim materijale RTV Republike Bosne i Hercegovine, kao i fotografije koje su ustupili strani reporteri“, kazala je.

Mapa bilježi i masakre na improviziranim sportskim terenima. Kao posebno upečatljiv primjer, autorica je izdvojila slučaj u Dobrinji kada je na parkingu, na Trgu djece Dobrinje, tokom bajramskog malonogometnog turnira ubijeno 13 civila.

Jedan od najtežih slojeva mape odnosi se na činjenicu da su civili ubijani i u vlastitim domovima, u stanovima i podrumima, gdje su se pokušavali skloniti. „U dijelu grada pod opsadom nijedno mjesto nije bilo sigurno. Civili su ubijani i u svojim stanovima, kućama, pa čak i u podrumskim prostorijama, a među žrtvama su bile i cijele porodice“, rekla je Karović-Babić.

Navela je niz slučajeva u kojima su granate ubile više članova iste porodice: u Starom Gradu, na lokaciji Hadžiša Banovića, ubijena su tri člana porodice Zubčević, nana i njeni unuci; na Sedreniku tri člana porodice Bojadži; u Omladinskoj ulici šest članova porodice Tatarević-Draglić; na Šipu tri člana porodice Berša; u Jukićevoj ulici pet civila, od kojih četiri člana porodice Kujundžić. Spomenula je i slučaj u naselju Sokunar, u današnjoj ulici porodice Foht, gdje je ubijeno pet članova porodice Lučkin, uz napomenu da na toj lokaciji dugo nije bilo spomen-obilježja, što govori o potrebi sistemskog pristupa kulturi sjećanja.

Karović-Babić je istakla da je trenutni prikaz samo dio ukupnog istraženog fonda. „U budućnosti imamo namjeru da proširimo ovu mapu. U knjizi iz 2014. objavila sam da su na 230 lokacija počinjeni masovni zločini nad građanima Sarajeva, a od tog broja na 215 upravo granatiranjem“, kazala je.

Džananović je pojasnio i da će Institut uputiti dopise kantonalnoj vladi, Skupštini, resornom ministarstvu, načelnicima sarajevskih općina i turističkoj zajednici, s prijedlogom da se mapa dalje razvija i institucionalno podrži. „Smatramo da bi se ovo moralo prevesti na više jezika. I sadržajno i tehnički, ova mapa ima prostora za napredak“, rekao je Džananović.

Kako je poručeno na kraju press-konferencije, cilj projekta je da činjenice budu dostupne, provjerljive i trajne: kao dokument vremena, kao otpor negiranju i kao javni prostor sjećanja u kojem su imena, mjesta i okolnosti zločina vraćeni iz statistike u ljudsku mjeru.