Ovaj zločin bio je i jedna od tačaka optužnice protiv komandanta Sarajevsko-romnanijskog korpusa VRS-a Stanislava Galića. On je na suđenju pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina, među kojima je i granatiranje pijace na Markalama, osuđen na doživotni zatvor.
Prije 32 godine, 5. februara 1994. godine granata kalibra 120 mm, ispaljena sa agresorskih položaja na području Mrkovića, pala je na sarajevsku pijacu Markale i ubila 68 osoba. Još 144 ljudi je teže ili lakše ranjeno. Bio je to prvi od dva stravična masakra na Markalama u opkoljenom Sarajevu.
Slike ubijenih i ranjenih Sarajlija tog dana obišle su cijeli svijet.
Zbog velikog broja žrtava 5. februar se obilježava kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina.
Ovaj zločin bio je i jedna od tačaka optužnice protiv komandanta Sarajevsko-romnanijskog korpusa VRS-a Stanislava Galića. On je na suđenju pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina, među kojima je i granatiranje pijace na Markalama, osuđen na doživotni zatvor.
U presudi Galiću stoji: “Dana 5. februara 1994. na tržnici Markale, u središtu Sarajeva, eksplodirala je minobacačka granata i ubila oko 60 ljudi, a više od stotine ih je ranjeno. Pretresno vijeće je čulo iscrpno svjedočenje o tom incidentu. Proučili smo istrage koje je nakon tog incidenta vodilo osoblje Ujedinjenih nacija i tamošnji istražitelji, kao i analize vještaka koje su pozvale strane u postupku. Iznijeto je niz novih podataka. Većina članova Vijeća je zaključila da je minobacačka granata koja je prouzrokovala eksploziju ispaljena s područja pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa. Bio je to razorni napad na civilni cilj”.
U arhivi Međunarodnog suda za ratne zločine ostalo je zapisano da je granata ispaljena sa položaja VRS-a.
U masakru na Markalama 5. februara 1994. godine ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Ćosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Opsada Sarajeva od 1992. do 1996. godine, koja je trajala 1.425 dana, bila je najokrutnije vojno djelovanje na jedan grad u novijoj historiji čovječanstva.
Tokom opsade, prema zvaničnim podacima Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među kojima i 1.601 dijete. Ranjeno je više od 61.136 civila, od čega čak 14.947 djece.
