Da jezik ne bi bio sputan, govori i činjenica da se ova odrednica može prenijeti i na čovjeka, pa se uobičajeno koristi u konstrukciji da se neko npr. “dere ili krivi poput popka”, ili da “se prokrivio ili raskrivio kao vo”
Dijalekatski markirana leksika sastavni je dio leksikona odnosno ukupnosti riječi svakog prirodnog jezika. Istina, taj leksikon može biti u zoni aktivne i pasivne upotrebe, pri čemu se i jedna i druga skupina javlja kao važan segment ukupnosti leksičkih pojavnosti, s tim da postoji i međuzonsko područje između aktivnih i pasivnih leksema, baš kao što takva zona postoji i u riječima općeupotrebnih i dijalekatski uvjetovanih leksema.
Jedna od leksema koja je dijalektalno, etnolingvistički i stilski markirana jeste glagol kriviti se. Mnogi će upitati kako ovaj glagol može biti na navedene načine markiran, kad je to općeupotrebna riječ i podrazumijeva gubljenje pravine nekog tijela, odnosno njegovo krivljenje, uglavnom u doslovnom, ali i u prenesenom smislu.
Ova markiranost ili bolje kazano semantička specificiranost javlja se u narodnim idiomima i odraz je nekih starih semantičkih pojavnosti naslijeđenih iz starih vremena, pri čemu mnogi južnoslavenski rječnici ne bilježe ovu značenjsku pojavu. Valja istaći da značenjsko pomjeranje neki bosanski rječnici evidentiraju, pokazujući i na taj način određene teritorijalno uspostavljene razlike u jezičkim tradicijima. Glagol kriviti se, pored niza značenja koja su obilježena općim razvojnim jezičkim tendencijama, znači i “oglašavanje, glasanje”, u slučaju životinja rikanje, odnosno bučno oglašavanje.
Da jezik ne bi bio sputan, govori i činjenica da se ova odrednica može prenijeti i na čovjeka, pa se uobičajeno koristi u konstrukciji da se neko npr. “dere ili krivi poput popka”, ili da “se prokrivio ili raskrivio kao vo”. Time se obično sugerira prenaglašeno značenje gromoglasnog i snažnog ispuštanja zvuka koje je uvjetovano nekom boli – fizičkom ili duševnom. Zato ne treba čuditi činjenica kako se u narodnom jeziku pojavljuju stilske i etnolingvističke osobine kojima se posebno naglašava poveznica između jezičke i vanjezičke stvarnosti.
Saberi se i ne krivi mi se tuda.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
