Vozač McLarena Lando Norris postao je novi svjetski prvak Formule 1. Britanac je sezonu završio trećim mjestom u posljednjoj trci za Veliku nagradu Abu Dhabija, iza timskog kolege Oskara Piastrija i četverostrukog prvaka Maxa Verstappena, ali mu je i taj plasman bio dovoljan da prvi put u karijeri osvoji titulu i postane 35. šampion u historiji ovog sporta.

Lando Norris je postao 11. Britanac prvak Formule 1, ispunivši sudbinu koja mu se činila unaprijed određenom još od malih nogu.

Dvadesetšestogodišnjak, čiji je otac Adam multimilioner, počeo je da se trka u kartingu sa osam godina i bio je na pole poziciji na svom prvom nacionalnom događaju.

Norris, koji ima dvojno belgijsko-britansko državljanstvo preko majke Cisce, rođen je u Bristolu, a odrastao u Glastonburyju. Obrazovao se u Millfieldu u Somersetu, a kako je njegova karijera cvjetala, postajalo je sve teže pronaći vremena za pohađanje škole, a bilo je i dosta podučavanja kod kuće.

Njegova juniorska karijera ga je obilježila kao potencijalnog budućeg svjetskog prvaka Formule 1. Resursi njegove porodice osigurali su mu sve što mu je potrebno da bi njegov talenat procvjetao. A kada je stigao do Formule 1, odmah je dokazao da ima ono što je potrebno.

Norris je osvojio titulu u svojoj sedmoj sezoni i cijelu svoju F1 karijeru proveo je s McLarenom, kojem je ostao vjeran dok su rasli do vodećeg tima F1.

Njegov šef tamo je Amerikanac Zak Brown, glavni izvršni direktor McLaren Racinga, koji je bio uključen u Norrisovu karijeru još prije nego što su obojica bili u timu.

Norrisovu karijeru je finansirao njegov otac sve dok nije stigao u F1, a kroz godine kartinga ga je vodio njegov menadžer Mark Berryman.

Ali kada je Norris napravio prve korake u automobilskim utrkama, nisu imali potrebne kontakte. Okrenuli su se Brownu – tadašnjem šefu agencije za sportski marketing pod nazivom JMI, dobro poznatom u F1 kao osoba koja sklapa poslove i pronalazi sponzore.

U početku je Brown smatrao da “ovo nije ono što radim”. Ali Norrisov tim je bio uporan. Brown kaže: “Pomislio sam: U redu, svi mi kažu da je on najbolja stvar, možda mogu pomoći.”

Kada je Brown počeo obraćati pažnju, shvatio je da je Norris prava stvar “gotovo odmah”.

Nije bio jedini. Stephanie Carlin je počela raditi s Norrisom kada je napravio svoje prve korake u juniorskim kategorijama sa 15 godina, nastavila je to činiti sve dok nije stigao do F1 četiri godine kasnije, a sada je direktorica poslovnih operacija u McLarenu za F1.

“Bio je jednostavno fenomenalno brz”, kaže ona, “i bio je u stanju to izvesti jako dobro. Postojao je temeljni talenat, brzina i tempo koji su postojali od prvog puta kada je sjeo u automobil.”

Dobrodošli u Formulu 1

Norris je gotovo sigurno bio previše dobar da ne bi stigao do F1, ali njegov put je znatno olakšan kada se Brown pridružio McLarenu 2016. godine, nekoliko godina nakon što je počeo raditi s Norrisom.

U januaru 2018. godine, Brown je upario 18-godišnjeg Norrisa s tadašnjim vozačem McLarena Fernandom Alonsom, legendom F1, u utrci sportskih automobila 24 sata Daytone u svom United Autosports timu.

Norris je sebi postavio cilj da postavi brži krug od Alonsa – i to je postigao. Zapanjio je ljude svojom brzinom po mokrom terenu noću prije nego što je automobil na kraju odustao.

„Fernando Alonso, jedan od najboljih vozača trka na svijetu, Lando mu je bio ravan“, kaže Brown.

„Hladne gume, usred noći u Daytoni, da ste pitali Richarda Deana, ko je vozio, ko je bio bolji, on ne bi znao.“

Kada je Alonso krajem 2018. godine objavio da napušta F1, Norris je bio očigledna zamjena, a McLaren je počeo da mu daje iskustvo na treninzima.

Nakon što se pokazao bržim od jednog vozača McLarena, Stoffela Vandoornea, u svom prvom nastupu, njegov sljedeći je bio u Monzi, s Alonsom u drugom automobilu.

Brown se prisjeća: „Razmjenjuju vremena. Fernando je upravo postavio svoje vrijeme, tako da je završio, i očigledno obraća pažnju na Landova vremena. Dolazimo na radio i kažemo: ‘Fernando, Lando je u krugu, skloni mu se s puta.’ Prvi sektor, isto vrijeme. Drugi sektor, Lando je pola desetinke ispred. Treći sektor, na radiju, Fernando: ‘Žao mi je, nisam ga vidio.’ Lando: ‘Fernando me je upravo blokirao!’ I svi smo se samo kikotali na zidu boksa, kao, ‘Dobrodošli u Formulu 1'”, priča Brown.

“Dakle, kada vidite te stvari, samo pomislite: ‘Ovaj momak je mega.'”

Nekoliko utrka kasnije, Norris je u šali poslužio Alonsa “šoljicom čaja” tokom mokrog treninga na Velikoj nagradi SAD-a u Austinu. Uskoro, više nije bio šegrt.

U svojoj debitantskoj sezoni 2019. godine, Norris je odmah bio ravan svom timskom kolegi Carlosu Sainzu, koji je imao četiri godine iskustva, a uništio je tadašnjeg sedmostrukog pobjednika utrke Daniela Ricciarda kada se Australijanac pridružio timu 2021. godine.

Do tada se Alonso vratio u F1 nakon dvije godine u drugim kategorijama. On i Norris su zamijenili kacige. Španac je na onoj koju je dao Norrisu napisao: “Ti si zvijezda – rok zvijezda.”

Norris je brzo postao miljenik navijača, sa svojom stidljivom, ali šaljivom osobnošću i spremnošću da pokaže svoje pravo ja na društvenim mrežama. Njegov javni profil se gradio tokom pandemije dok je uživo prenosio sebe kako igra videoigre, a to je iskoristio za izgradnju vlastitog brenda igara i životnog stila.

Brown kaže: „Nekada je bio jako stidljiv, a i dalje je nekako tih, stidljiv momak na svoj način. Iako djeluje ekstrovertno, zapravo nije. Ali kako je postajao zreliji, vidio sam da se osjeća ugodnije u svojoj koži.

„Nikada mu nije nedostajalo samopouzdanja. Bio je dijete kada sam ga prvi put upoznao, imao je 14 godina. Dakle, ono što sam vidio osim što je postao bolji vozač trka, jeste da je postao bolji vođa tima, precizniji u onome što želi. I njegove performanse na stazi su rasle s tim.”

Kako je Norris postao vodeći

Norris se smjestio u Wokingu, gdje se nalazi tvornica McLaren, kada je prvi put prešao u F1, kako bi se bolje integrirao s timom, ali nakon tri godine donio je tradicionalnu životnu odluku vozača F1 i preselio se u Monaco iz finansijskih razloga.

Do tada je već odavno bilo očito da Norris svojim talentom označen kao jedna od vodećih figura nove generacije vozača, zajedno sa svojim sunarodnjakom Georgeom Russellom i Charlesom Leclercom iz Ferrarija.

Ali Norrisu je trebalo vremena da se etablira kao vodeći u F1.

U prvih nekoliko godina zajedno, McLarenov bolid nije bio konkurentan, iako je Norris bio blizu pobjede sjajnim nastupom u Rusiji 2021. godine, samo da bi pogrešno procijenio nadolazeće vremenske prilike i nije se na vrijeme odlučio za gume za kišu.

Norris je održao vjeru, potpisavši dva produženja ugovora, uprkos interesu Red Bulla. To je, kaže Brown, bilo zahvaljujući “odnosima, transparentnosti, vidljivosti onoga što smo radili. Ovdje se osjeća ugodno. Ovo je bila njegova porodica od prvog dana.”

Putanja Norrisove karijere okrenula se sredinom 2023. godine, godine koja je započela restrukturiranjem McLarenove inženjerske grupe od strane Andree Stelle, koja je prethodnog decembra prihvatila Brownovu ponudu da postane šef tima.

„Sjedila sam u inženjerskom odjelu i čula ga kako daje povratne informacije“, kaže ona, „i bila sam oduševljena. Jednostavno nisam mogla vjerovati u napredak ovog tinejdžera kojeg sam poznavala, kao vrlo uspješnog vozača F2 i prvaka u F3 i F4. Bilo je nevjerovatno”, kaže Carlin.

Tih prvih pet godina u F1 pretvorilo je dječaka u muškarca, a obećavajućeg vozača punog potencijala u jednog od najboljih na svijetu. Ali još je bilo učenja.

Nakon sporog početka 2024. godine, razvoj McLarenovog bolida na Velikoj nagradi Miamija u maju učinio je tim apsolutno konkurentnim. Norris je tog vikenda ostvario svoju prvu pobjedu, a kasnije još tri pobjede, jer je počelo izgledati kao da bi mogao da se bori za titulu.

Na kraju, prednost koju je Max Verstappen iz Red Bulla uspostavio u prvih pet utrka godine bila je previše. Nekoliko malih Norrisovih grešaka usput nije pomoglo.

Godinu dana kasnije, Norrisov razvoj se nastavio ubrzano.

“Lando je oduvijek bio zaista otvoren o tome šta smatra svojim slabostima, koliko i o tome šta smatra svojim snagama”, kaže Carlin.

“To je jedna od stvari koja je privukla najviše negativnog publiciteta oko njega jer je bio toliko otvoren o tome.” I zato što je otvoren o tome, ljudi to vide kao slabost. Ali zapravo se ispostavilo da je to njegova apsolutna snaga.

“Koristio ga je kao alat za razvoj. Koristio ga je tokom cijele karijere, a onda ga je zaista iskoristio ove godine jer se na početku sezone mučio da se prilagodi karakteristikama automobila i ostatku svijeta je izgledalo kao da preispituje samog sebe. Ono što je zapravo radio bilo je razvijanje samog sebe. I to se zaista pokazalo ove sezone”, govori Carlin.

Prodor do titule

Norris je ovu godinu započeo pobjedom u Australiji, ali nakon toga prvi dio sezone je bio borba. Njegov timski kolega Oscar Piastri je značajno napredovao kroz marljiv rad s timom tokom zime, a Norris nije osjećao automobil na način koji mu je bio potreban da bi bio brz.

Razvoj događaja tokom zime učinio je novi automobil bržim, ali je uveo ono što su vozači nazvali “utrnulost” prednje osovine, što je sprečavalo Norrisa da iskoristi automobil.

Podešavanje prednjeg ovjesa razvijeno je kako bi se poboljšao Norrisov osjećaj, a predstavljeno je u Kanadi u junu. Nije to bilo rješenje preko noći i bilo je relativno male prirode, ali nesumnjivo je nakon toga Norrisova putanja bila pozitivna.

Uprkos zaostatku od 34 boda za Piastrijem krajem augusta, Norris je osigurao titulu samo devet utrka kasnije.

Norris pripisuje svoju otpornost „dobroj grupi ljudi oko mene, koji me podržavaju, usmjeravaju, pomažu mi, bez obzira da li je vikend bio dobar ili loš, ljudima koji uvijek imaju moj interes na umu i tu su da mi daju pravi mentalitet kada sam dole”.

„Dva razloga zašto sam dobro prošao su: prvo, uradio sam bolji posao, tako da češće postižem bolje rezultate; i drugo, nisam uvijek pozitivniji, ali sam pozitivniji i manje negativan kada imam loše dane i loše treninge. I malo više vjerujem u sebe da mogu to preokrenuti. Mnogo rada van staze s različitim ljudima. Mnogo rada na stazi. Ali sve počinje s mojim timom oko mene“, kazao je Norris.

Stella ima frazu za ovo. Ona to naziva „priznavanje jaza do savršenstva“ – opis koji je koristio za Alonsov pristup karijeri. To znači da koliko god vozač bio dobar, on gleda na svoje slabosti i radi na njihovom ublažavanju. To je proces koji se stalno razvija.

Vozači F1 uglavnom ne pričaju o ovim stvarima, a ako i pričaju, to je obično na aluzivan način pokušavajući sakriti bilo kakve slabosti.

Carlin kaže: “On to ne vidi kao slabost jer je tako autentična, iskrena osoba. Nije čak ni u njegovoj prirodi da skriva taj proces.

Do određene mjere, morate biti u okruženju koje vas izaziva. I iako je Lando sada imao nekoliko sezona u F1, nije imao mnogo sezona kojima je bio kandidat za titulu.

Dakle, on se nastavio razvijati kroz svoju F1 karijeru, ali do određene mjere stopa vašeg razvoja je ograničena obimom vašeg potencijala. A ako je vaš potencijal ograničen raznim faktorima, kao što su vaš automobil i relativna brzina u odnosu na druge timove, onda to utiče na to koliko se možete razviti kojim tempom.

Ali kada mu je isporučen automobil sposoban da se bori za prvenstvo, njegov vlastiti razvoj se ubrzao da bi to pratio.

“Dakle, upravo s tim velikim prilikama i tim najvećim izazovima, njegova stopa razvoja se zapravo ubrzala, kao neka vrsta odraza toga”, kaže Carlin.

Što bi trebalo značiti da će biti još toga.