Dok širom Evrope gradovi i države bojkotuju izraelske sportske i kulturne timove zbog genocida nad palestinskim narodom, Sarajevo, grad koji je preživio opsadu, glad i razaranja, dočekuje izraelski Hapoel. I to uz odobravanje kantonalnih vlasti

Krajem oktobra ove godine, ministar sporta Kantona Sarajevo, Kenan Magoda, objavio je euforičnu vijest na svom Facebooku: “Euroliga dolazi u Sarajevo”, vikao je Magoda dodajući: “Dobrodošla Evropo u Sarajevo”, ponosan na dogovor između KK Bosne i Dubai Basketballa o odigravanju utakmice s izraelskim Hapoelom.

Ali čim ga je javnost podsjetila da Hapoel dolazi iz zemlje koja svakodnevno ubija palestinsku djecu, ruši bolnice i briše čitave porodice, nije prošlo dugo a Magoda je počeo da se “ograđuje”. Sada poručuje da Vlada Kantona Sarajevo “nema veze s organizacijom” i da “nije finansijski niti tehnički uključena”.

Ovakva gimnastika zoran je simbol kukavičluka bosanskohercegovačke elite: slavodobitno najavljuju “evropske vrijednosti”, a kad osjete bijes građana, od svega peru ruke.

U trenutku kada su Španija, Italija, Belgija i mnoge druge zemlje otkazale nastupe izraelskih sportskih ekipa zbog genocida u Gazi, Sarajevo pokazuje suprotan refleks, refleks kakav nikada nije bo imanentan tom gradu. Sarajevo je danas voljno da se dodvori i sagne.

Ministar Magoda pokušava “racionalizirati” blamažu tvrdnjom da “Hapoel nije nacionalna selekcija” i da u ekipi “igraju sportisti iz više zemalja”. To je tragikomična relativizacija, jer kao da palestinsko dijete ubijeno u Gazi osjeća razliku između izraelske vojske i izraelskog sportskog marketinga. Hapoel nosi zastavu, ime i novac države koja sprovodi zločine protiv čovječnosti.

Premijer Nihad Uk danas hoda okružen policijom i izbjegava desetak građana koji su pokušali ući na sjednicu Vlade tražeći objašnjenje. Uk pokušava spasiti obraz tvrdnjom da “dozvola za evropski sportski događaj nije podrška genocidu”. Ali upravo u tome jeste tragedija, što političari više ne razumiju razliku između neutralnosti i saučesništva. Sarajevo, grad koji je 1990-ih proživio ono što danas trpi Gaza, koji je tada očekivao empatiju drugih gradova svijeta, ne može i ne smije biti neutralan kada je u pitanju zločin ovakvih razmjera.

Uprava policije Kantona Sarajevo je, uoči utakmice, objavila da publika neće biti puštena u dvoranu “iz sigurnosnih razloga”. Dakle, spektakl o kojem je Magoda sanjao i koji je euforično najavljivao postaje sablasni događaj bez gledalaca, prazna Zetra ostaće simbol beščašća sarajevske vlasti.

Ovo nije “test otvorenosti Sarajeva”, kako ministar tvrdi. Ovo je test morala i obraza, ispit na kojem je Sarajevo neslavno propalo. Grad koji je preživio granate, grad koji zna kako izgleda genocid, grad koji je sahranjivao svoju djecu ubijenu snajperskim mecima i granatama, sada gleda u pod i prima u goste klub iz zemlje koja je u Gazi ubila 67 hiljada muškaraca, žena i djece. Koja je pokuŠala zbrisati cijeli jedan narod onako kako su prije tri decenije slični fašisti pokušali zbrisati i jedan narod u Bosni. 

Sarajevo j danas grad čiji obraz bezuspješno pokušava spasiti dvadesetak demonstranata. Sarajevo, grad koji se diči antifašističkom tradicijom, danas šuti. Ne zato što mora, već zato što nema hrabrosti.

Sarajevo, koje se hvali humanitarnim donacijama Palestini, otvaranjem učionica fakulteta za palestinske studente a u isto vrijeme širom otvara vrata dvorane koju su ne tako davno spalili fašisti s okolnih brda.

To nije humanost, to je obični kukavičluk, jadno licemjerje.

FOTOGRAFIJA: Klix