Za Kremlj, ovakve deportacije predstavljaju diplomatsku pobjedu. Ruski mediji već naglašavaju da čak i SAD – koje često kritiziraju Moskvu zbog kršenja ljudskih prava – vraćaju ruske državljane pod jurisdikciju vlastite države.
U posljednjih nekoliko sedmica Sjedinjene Američke Države deportirale su desetine ruskih azilanata nazad u Moskvu, uključujući i vojnika optuženog za dezerterstvo, što je izazvalo šok u opozicionim krugovima i među organizacijama za ljudska prava. Ali iza individualnih sudbina krije se i mnogo šira priča – o odnosima Washingtona, Moskve i Kaira, te o redefiniciji američke politike azila u svjetlu rastućih globalnih tenzija.
Prema svjedočenjima deportiranih, letovi su poletjeli iz pritvorskog centra ICE-a u Louisiani, da bi sletjeli u Kairo, gdje su uz saradnju egipatskih i ruskih vlasti putnici prebačeni na letove za Moskvu. Takva koordinacija otvara pitanje da li Egipat postaje ključna tranzitna tačka u novom obliku američko-rusko-egipatske pragmatične saradnje, uprkos sankcijama i zaoštrenim odnosima Zapada s Moskvom.
Moskva je na ovaj način faktički dobila “besplatan transfer” svojih državljana koji su tražili utočište od represije. Za Kremlj, to je poruka da SAD više nisu pouzdano utočište za disidente – što Vladimir Putin može iskoristiti i za unutrašnju propagandu, prikazujući da Zapad “odbacuje one koji izdaju domovinu”.
Deportacije dolaze u trenutku kada administracija Donalda Trumpa najavljuje masovno pooštravanje imigracione politike. Za razliku od ranijeg perioda, kada su ruski disidenti tokom Bidenovog mandata uglavnom dobijali privremeni ulazak, sada se sve češće suočavaju s pritvorom i deportacijom.
Ovaj zaokret pokazuje da Washington stavlja težište na unutrašnju kontrolu migracija, čak i nauštrb geopolitičke borbe protiv Putinovog režima. To je u suprotnosti s tradicionalnim američkim imidžom kao utočišta za disidente i političke izbjeglice, što bi moglo narušiti moralni kredibilitet SAD-a u globalnoj areni.
Za Kremlj, ovakve deportacije predstavljaju diplomatsku pobjedu. Ruski mediji već naglašavaju da čak i SAD – koje često kritiziraju Moskvu zbog kršenja ljudskih prava – vraćaju ruske državljane pod jurisdikciju vlastite države. To Moskvi daje argument da je Zapad licemjeran kada se poziva na univerzalne vrijednosti.
U isto vrijeme, uključivanje Egipta kao posrednika pokazuje koliko se zemlje globalnog juga sve više pojavljuju kao faktori u procesima koji su nekada bili isključivo pod kontrolom Zapada. To dodatno oslikava promjenu svjetskog poretka, u kojem tradicionalne sile poput SAD-a gube monopol na određivanje standarda u ljudskim pravima i međunarodnoj zaštiti.
