Maicao je već decenijama poznat kao središte arapske dijaspore u Kolumbiji, posebno potomaka doseljenika libanskog, sirijskog i palestinskog porijekla. Oni su u zemlju stizali početkom 20. stoljeća, prvenstveno iz trgovačkih razloga, a kasnije su postali nosioci kulturnog i vjerskog identiteta ovog grada. Njihov doprinos bio je presudan u izgradnji džamije i u njenom kasnijem održavanju
U gradu Maicao, u administrativnoj regiji La Guajira na sjeveroistoku Kolumbije, uzdiže se Omar ibn al-Hattab džamija – najveća džamija u zemlji i jedna od najvećih u Latinskoj Americi. Svečano je otvorena 17. septembra 1997. godine, a danas predstavlja ne samo prostor za molitvu, nego i simbolički centar muslimanske zajednice u Kolumbiji.
Maicao je već decenijama poznat kao središte arapske dijaspore u Kolumbiji, posebno potomaka doseljenika libanskog, sirijskog i palestinskog porijekla. Oni su u zemlju stizali početkom 20. stoljeća, prvenstveno iz trgovačkih razloga, a kasnije su postali nosioci kulturnog i vjerskog identiteta ovog grada. Njihov doprinos bio je presudan u izgradnji džamije i u njenom kasnijem održavanju.
Iako su današnji muslimani Latinske Amerike najvećim dijelom potomci arapskih imigranata iz Levanta, prisustvo islama na kontinentu ima i dublje, složenije korijene. Historijski izvori bilježe da su među prvim afričkim robovima dovedenim u Latinsku Ameriku u 16. i 17. stoljeću bili i muslimani, posebno porijeklom iz zapadne Afrike. Oni su, iako prisilno pokršteni, uspjeli zadržati pojedine elemente svoje vjere i kulturne prakse.
U 19. i 20. stoljeću, valovi arapske migracije iz Osmanskog carstva, naročito iz današnjeg Libana, Sirije i Palestine, donijeli su novi zamah islamu u Latinskoj Americi. Naseljenici su dolazili kao trgovci i zanatlije, a vremenom su se učvrstili u lokalnim zajednicama. Grad Maicao postao je jedno od njihovih ključnih uporišta.
Zbog geografske blizine venecuelanskoj granici i važnosti za regionalnu trgovinu, Maicao se pretvorio u trgovačko i kulturno središte u kojem je islam postepeno dobio svoje institucionalne temelje – škole, udruženja i konačno monumentalnu džamiju.
Džamija Omar ibn al-Hattab danas okuplja hiljade vjernika na džuma-namazima, bajramskim molitvama, zajedničkim iftarima i teravijama. Ona je mnogo više od bogomolje – to je mjesto susreta, razmjene i očuvanja vjerskog i kulturnog identiteta.
Projektovana od strane iranskog arhitekte Alija Namazija, a građena od italijanskog mermera, džamija se ubraja među najimpozantnije islamske građevine na kontinentu. Smatra se trećom najvećom džamijom u Latinskoj Americi.
Na površini od oko 1.000 kvadratnih metara može primiti do 1.000 vjernika. Posebnu pažnju privlače velika kupola i minaret visine 17 metara, koji dominira gradskim pejzažem i upotpunjuje vizuelni identitet Maicaa.
Unutrašnjost džamije krase elegantne dekoracije u klasičnom islamskom stilu. Mihrab, jednostavno uređen, jasno pokazuje pravac kible, dok je minber postavljen tako da ga cijela džematlija može vidjeti. Žene imaju posebnu galeriju na drugom spratu.
Pored bogomolje, džamija nudi i druge sadržaje: javnu biblioteku, konferencijsku salu, kao i vođene ture za turiste, akademike i istraživače. Upravo akustične i arhitektonske karakteristike najviše impresioniraju posjetitelje.
U sklopu kompleksa djeluje i koledž Dar El-Arkam, koji pruža islamsko obrazovanje i uvodi učenike u osnovne elemente muslimanske kulture. Nastava se izvodi na arapskom i španskom jeziku, od vrtića do srednje škole, a pored vjerskih predmeta obuhvata i nauku, matematiku i društvene nauke.
Prema riječima Suleymana Dabaje, Kolumbijca libanskog porijekla i člana Islamskog humanitarnog udruženja, džamija ima izuzetnu važnost za muslimane Maicaa:
“Ovo je veoma značajan centar za muslimansku zajednicu koja ovdje živi. Džamija se smatra mjestom okupljanja i dijeljenja. U Maicau živi prilično velika muslimanska populacija, a akšamski, jacija i džuma-namazi obično se klanjaju zajednički upravo ovdje.”
On je podsjetio da je na mjestu današnje džamije u početku postojala tek mala kuća – musalla, prostor za molitvu. Kako je zajednica rasla, javila se potreba za većom bogomoljom, pa je džamija sagrađena s kapacitetom od 1.000 vjernika.
“Ovo nije samo mjesto za ibadet, već i za obrazovanje. U džamiji se održavaju časovi Kur’ana za djecu i mlade, koji traju i po više od jednog sata. Trenutno školu pohađa oko 300 učenika, a ranije je taj broj prelazio 1.000.”
Džamija Omar ibn al-Hattab nije samo svjedočanstvo prisustva islama u Kolumbiji, već i most između kultura. Ona okuplja muslimane iz različitih etničkih i nacionalnih zajednica, te privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.
Zbog svoje arhitekture, duhovnog značaja i društvene uloge, postala je jedno od najprepoznatljivijih obilježja Maicaa – grada koji se često opisuje kao kolumbijski “mali Bejrut”.
IZVOR: GZT
