Ova riječ, s dugom i teškom historijom poniženja i diskriminacije, korištena je stoljećima kao pogrda za Bošnjake – najčešće iz usta velikosrpskog ideologa i nacionaliste i konvertita koji je pokušavao pokazati distancu prema vlastitom porijeklu. Izraz balija je tokom Agresije na BiH devedesetih postao par ekselans uvreda – sinonim za „primitivnog muslimana“, „seljačinu“, „turčina“, „zaostalog roba prošlosti“. To je termin koji u vokabularu fašiziranih struktura znači dehumanizaciju, ruganje, izopćenje.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider stranke Narod i pravda (NiP), danas je opet posegnuo za uvredljivim i krajnje neprimjerenim vokabularom, nazivajući neistomišljenike i kritičare ali I istražitelje lokalnog tužiteljstva pogrdnim izrazom „balije“.

Ova riječ, s dugom i teškom historijom poniženja i diskriminacije, korištena je stoljećima kao pogrda za Bošnjake – najčešće iz usta velikosrpskog ideologa I nacionaliste I konvertita koji je pokušavao pokazati distancu prema vlastitom porijeklu. Izraz balija je tokom Agresije na BiH devedesetih postao par ekselans uvreda – sinonim za „primitivnog muslimana“, „seljačinu“, „turčina“, „zaostalog roba prošlosti“. To je termin koji u vokabularu fašiziranih struktura znači dehumanizaciju, ruganje, izopćenje.

Kada tu riječ danas koristi visoki državni zvaničnik i lider stranke koja pretenduje na „centrističku“, „modernu“, pa i „proevropsku“ politiku, stvar postaje još problematičnija. Jer Konaković, kojem se inače teško suzdržati kafanskog tiktok vokabulara, nije je upotrijebio iz nehata. Niti se radilo o lapsusu. U njegovom rječniku balija ne označava arhaični identitet – već sredstvo izrugivanja svima koji ga kritikuju.

Konaković već mjesecima ne odgovara suštinski na rastuće optužbe koje prate njegov politički uspon. Umjesto toga, fokusira se na diskvalifikacije, insinuacije i govore koji više liče na govor uličnog lidera navijačke grupe nego na ministra diplomatije jedne zemlje koja aspirira ka EU.

Najnoviji skandal u vezi s njegovim političkim pokretom samo dolijeva ulje na vatru. Naime, iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine potvrđeno je da je izdata naredba za provjeru finansiranja Naroda i pravde zbog ozbiljnih sumnji da je ova stranka primala novac od narkokartela „Tito i Dino“, koji se povezuje s poznatim narko bosom Edinom Gačaninom Titom. Zatražena je i dokumentacija o NiP-u od Centralne izborne komisije BiH, što predstavlja jedan od najozbiljnijih institucionalnih poteza prema jednoj političkoj partiji u postdejtonskoj BiH.

Gačanin, kojeg evropske i međunarodne policijske agencije smatraju jednim od najopasnijih narko-bosova na svijetu, predvodi organizaciju koja operira na više kontinenata, a ime mu se posljednjih godina sve češće dovodi u vezu s pranjem novca preko balkanskih političkih i poslovnih mreža. Ako se ispostavi da je NiP – stranka koja se agresivno promovirala kao alternativa drugim političkim strukturama zaista finansirana prljavim kokainskim novcem, onda se ne radi više samo o političkom padu.

Po istraživanu Alena Kalajdžije, porijeklo riječi balija ima više mogućnosti. Po nekim, balija može značiti doslovno zapišanko. Po drugima je izveden od glagola baliti, što znači onaj koji bali, tj. slino, iako je sporno na čisto tvorbenom nivou da se od glagola formira imenica na -ja. Također, u izvorima se navodi da balija podrazumijeva bosanskog muslimana seljaka, koji je bio prepoznatljiv po “seljačkom odijelu”, za razliku od aga i begova, tako da je ovo značenje sinonimno turskoj riječi potur, kako je navodi i Hevaija u svom Rječniku.

Po mišljenju A. Škaljića, balija je nastao od arapske riječi bali, što znači starenik, zbog čega postoji mišljenje da je riječ o leksemi stočarske terminologije jer je to onaj koji ne ide za stokom kada se u planinama vodi na izdig i dodig, a podrazumijeva onda njegovo nekretanje, a metaforički podrazumijeva starenika, koji se ne kreće, koji je stalan, a što ima veze sa “seljakom”.

Ramiza Smajić, pak, tvrdi da u savremenom turskom jeziku danas riječ abalı znači, između ostalog, “siromašanˮ, “bijednikˮ, “nemoćanˮ, “nadničarˮ, “neko na dnu društvene ljestviceˮ. Na taj način, u pežorativnom značenju, ta riječ se koristila i koristi i danas u bosanskom jeziku i od strane viših muslimanskih slojeva, da označi društveni talog među pripadnicima iste religije. Na taj način, u pežorativnom značenju, ta riječ se koristila i koristi i danas u bosanskom jeziku i od strane viših muslimanskih slojeva, da označi društveni talog među pripadnicima iste religije.

U tom kontekstu, Konakovićeva retorička agresija, vrijeđanje Bošnjaka nazivom koji su generacije trpjele kao oblik poruge i nasilja, pokazuje njegovu nervozu i moralnu dezorijentaciju.

Vrijeme je da se javni prostor oslobodi nasilnog jezika. Vrijeme je da političari koji vrijeđaju vlastiti narod ne dobijaju alibi u „autentičnom izrazu“ ili „iskrenosti“. Balija nije identitet koji neko treba da prihvata pod prisilom uvrede. To je riječ kojom su Bošnjaci gurani u rovove, logore i masovne grobnice. Ako Elmedin Konaković toga nije svjestan – onda ne zaslužuje ni poziciju, ni mikrofon, ni legitimitet koji mu je još uvijek dat.