Prva masovna grobnica, s 26 tijela, otkrivena je 16. juna u Sutini, a druga, s 88 tijela, dva mjeseca poslije na Uborku. Grad Mostar je 2022. proglasio 13. juni Danom civilnih žrtava rata. No, i dalje nema suđenja izvršiocima ni nalogodavcima – više od tri decenije je prošlo, a pravda izostaje.
Jedan od najstrašnijih, ali i najviše zanemarenih zločina u ratu u Bosni i Hercegovini dogodio se 13. juna 1992. godine, kada su pripadnici JNA, rezervisti i srpski paravojni sastavi oteli i strijeljali 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na dvije lokacije: pored groblja Sutina i na deponiji Uborak. Etničko čišćenje i masovna ubistva započeli su na samom početku Agresije, odmah i brutalno.
Civili iz prigradskih naselja Zalik, Vrapčići, Bijelo Polje i drugi bili su zatvoreni u svlačionicama na stadionu FK Lokomotiva. Noć kasnije izvedeni su na strijeljanje. Ubijeni u zločinima na Sutini i Uboraku bačeni su u dvije masovne grobnice, koje su otkrivene tokom rata. Prva masovna grobnica, s 26 tijela, otkrivena je 16. juna u Sutini, a druga, s 88 tijela, dva mjeseca poslije na Uborku.
Preživjeli svjedoče da su ljudi izvučeni iz kombija i strijeljani rafalima iz automatskih pušaka. Oni koji su nekim čudom ostali živi omogućili su identifikaciju i istraživanje masovnih grobnica. Ipak, tridesetak godina kasnije niko nije procesuiran za ove zločine. Prema nalazima Haškog tribunala, počinioci su bili paravojne jedinice povezane sa Vojislavom Šešeljem, ali ni jedno ime nije dovedeno pred sud.
Poznato je da je u to vrijeme Mostar granatiran stotinama projektila dnevno, a civilni život postao metom sistematskih napada. Članovi porodica stradalih traže hitno procesuiranje odgovornih, među njima i generala Momčila Perišića, koji je početkom rata bio glavnokomandujući JNA u ovom gradu. Optužnica protiv generala Momčila Perišića, bivšeg načelnika Glavnog štaba vojske Jugoslavije pred Haškim tribunalom, ne obuhvata Mostar.
Grad Mostar je 2022. proglasio 13. juni Danom civilnih žrtava rata. No, i dalje nema suđenja izvršiocima ni nalogodavcima – više od tri decenije je prošlo, a pravda izostaje.
Masakr u Sutini i Uboraku mora ostati u javnom sjećanju – ne samo kao brojka, već kao stratište živih bića, uništenih života i razorenih porodica. Porodice i dalje traže pravdu i sudski epilog, pozivajući nadležne institucije – domaće i međunarodne – da konačno podignu optužnice i osiguraju kaznu za one koji su ovaj stravični zločin počinili kao i za one koji su ga naredili.
Dok spomen-ploče podsjećaju na mjesto stradanja, pravo ni trideset i tri godine kasnije nije ispunjeno. Pravda zbog 114 ubijenih civila u Mostaru još čeka.
