Historija džamije nosi dozu misterije i ponosa. Izgrađena je 1495. godine, a njene graditeljice bile su sestre Huršide i Mensure. Njihova imena sačuvana su na mramornim nadgrobnim pločama u zasebnom paviljonu unutar kompleksa. Iako se o njima ne zna gotovo ništa, činjenica da su dvije žene bile pokroviteljice izgradnje džamije u to doba – i to svojim imenom, a ne imenom muškog člana obitelji – govori o njihovoj moći, uglednoj pozadini i mjestu u zajednici

U Sjevernoj Makedoniji, u gradiću Tetovu koji broji nešto više od 80.000 stanovnika i u kojem je većinski albansko – time i muslimansko – stanovništvo, nalazi se jedno od najneobičnijih i najšarenijih mjesta bogoslužja u Evropi. U samom središtu Tetova nalazi se sakralni dragulj iz 15. stoljeća.

Serena Džamija, poznatija kao Šarena džamija, smještena je uz rijeku Penu, u hladu umirujućeg parka i izdaleka privlači poglede. Za razliku od većine džamija koje krase olovne kupole i monumentalne forme, Šarena džamija izgleda poput kuće na Balkanu – četvrtastog tlocrta, s krovom prekrivenim crijepom. No, već na prvi pogled jasno je da se radi o nečem sasvim drugačijem.

Ono po čemu se ova džamija izdvaja – i to ne samo u Makedoniji, već i u čitavom islamskom svijetu – jest njezino izvanredno oslikano pročelje i unutrašnjost. Nema kvadratnog centimetra koji nije ukrašen slikama, bojama i geometrijskim uzorcima. Prvi dojam je da su zidovi oslikani šarama nalik na pojedinačne molitvene prostirke, no pažljivijim promatranjem otkriva se još neobičnija sličnost – džamija izgleda kao da je obavijena poleđinom igraćih karata.

Historija džamije nosi dozu misterije i ponosa. Izgrađena je 1495. godine, a njene graditeljice bile su sestre Huršide i Mensure. Njihova imena sačuvana su na mramornim nadgrobnim pločama u zasebnom paviljonu unutar kompleksa. Iako se o njima ne zna gotovo ništa, činjenica da su dvije žene bile pokroviteljice izgradnje džamije u to doba – i to svojim imenom, a ne imenom muškog člana obitelji – govori o njihovoj moći, uglednoj pozadini i mjestu u zajednici.

Vanjski dio džamije okružuje portik s bijelim stupovima, iznad kojih se proteže friz iz kojeg „niču“ oslikane biljke koje se vijugavo šire duž cijele širine pročelja. Džamiju se može obići sa svih strana, a iza nje se nalazi mali, intimni mezaristan u turskom stilu. I tu se, uz dužno poštovanje prema preminulima, može vidjeti kako šareni „kartasti“ uzorci prekrivaju svaki kutak – sve do crijepa na krovu.

Unutrašnjost Šarene džamije prava je eksplozija boja. Za razliku od mnogih drugih džamija koje se odlikuju asketskom jednostavnošću kako ne bi odvlačile pažnju vjernika, ovdje se nalazimo u prostoru bogato oslikanom motivima grožđa, ruža, vaza i bilja. Kaligrafski ispisani stihovi iz Kur’ana prisutni su, ali okruženi su šarenim pločama koje slave božansku ljepotu.

Kupola džamije dominira kobaltno-plavim i oker tonovima, dok se u medaljonima na njenoj osnovi nalaze prikazi važnih građevina iz islamskog svijeta. Uz kiblu i minber – s kojeg se drže hutbe – naslikan je prikaz Kabe u Meki. Tu su i prikazi luka s usidrenom flotom, te groblja, što dodatno pojačava osjećaj duhovnog putovanja kroz prostor i vrijeme.

Današnji izgled džamije datira iz obnove iz 1813. godine, koju je proveo Abdurahman-paša, osmanski upravitelj toga područja. On je očigledno bio inspiriran srednjoevropskim stilovima tog doba, što se može prepoznati u gotovo baroknoj raskoši detalja. Rezultat je zapanjujuće jedinstvena sinteza orijentalnog i evropskog esteticizma. Preko puta rijeke, nekadašnja javna kupališta danas su preuređena u savremenu galeriju, što dodatno potvrđuje da Tetovo istovremeno čuva tradiciju i korača naprijed.