U dvorani Kulturno-informativnog centra BiH u Zagrebu, u utorak 3. juna/lipnja 2025. godine, predstavljena je knjiga „Ubistvo Hakije Turajlića: Atentat u Sarajevu pod zaštitom UN-a“, autora Muniba Ušanovića. Događaj je izazvao veliko zanimanje kako akademske zajednice, tako i diplomatskog kora i pripadnika bošnjačke zajednice u Hrvatskoj.
Promociju su organizirali Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca Bosne i Hercegovine u saradnji s Kulturno-informativnim centrom BiH u Zagrebu, te uz podršku Koordinacije županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u RH.
Okupljenima su se pozdravnim riječima obratili dr. sc. Elma Kovačević-Bajtal, ambasadorica BiH u Zagrebu, saborski zastupnik Armin Hodžić, mr. sc. Emir Zlatar, generalni sekretar VKBI-ja i dr. Adis Keranović, predsjednik Koordinacije županijskih vijeća Bošnjaka. Naglašeno je da knjiga doprinosi istini koja se ne smije prepustiti zaboravu.
O knjizi su govorili prof. dr. Kasim Trnka, predsjednik VKBI-ja, prof. dr. Žarko Primorac, bivši ministar finansija u Vladi RBiH i autor Munib Ušanović.
U emotivnom govoru autor Munib Ušanović podsjetio je da je istraživanje započeo još 1997. godine, kao ličnu, ali i moralnu obavezu da razumije kako i zašto je ubijen čovjek koji, kako kaže, „nije bio ni stranački, ni vjerski orijentisan, već kosmopolit u pravom smislu te riječi.“
Posebno je naglasio da je do ključnih dokumenata i svjedočenja dolazio teško, ali uporno, razgovarajući s više od dvadeset savremenika, te analizirajući medijske izvještaje i presude, uključujući i neuspjelo suđenje G. Vasiću.
Ušanović ističe da su „najvažniji dio zločinačkog lanca činili oni koji su naređivali ubistvo, a koji su i danas na slobodi, dok Ujedinjene nacije i njihovi službenici nikada nisu proveli istragu, čime su ostali trajno saučesnici.“
„Po mom skromnom mišljenju, sadržaj ove knjige pruža ne samo mogućnost za adekvatan uvid u život i radni opus Hakije Turajlića, nego i u ukupnu predratnu i ratnu, pa i poratnu situaciju u Bosni i Hercegovini“, objašnjava autor.
Dr. sc. Žarko Primorac naglašava autorovu „posvećenost i žrtvu“, navodeći da se „samo istina mogla otkriti kroz ovakvu knjigu, pisanu decenijama nakon događaja.“
KO JE BIO HAKIJA TURAJLIĆ (1936–1993): INŽENJER, PRIVREDNIK, DRŽAVNIK
Hakija Turajlić, ubijeni potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, bio je jedna od najtragičnijih i najsvjetlijih ličnosti moderne bosanskohercegovačke historije – čovjek koji je spojio tehničku briljantnost, privrednu odlučnost i političku odgovornost s rijetkom ljudskom toplinom i skromnošću.
Rođen 1936. godine u Opličićima kod Stoca, Turajlić je obrazovanje stekao u Sarajevu i Beogradu. Kao najbolji student Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, diplomirao je 1960. godine, a potom se vratio u Sarajevo gdje je kratko predavao na Elektrotehničkom fakultetu. No, sudbina ga je odvela u privredu – u Energoinvest, tadašnji tehnološki gigant čije je globalne razmjere sam pomogao oblikovati.
U narednim decenijama, Turajlić je predvodio mnoge inženjerske i izvozne projekte – od iračke pustinje do afričkih i azijskih tržišta. Postao je simbol profesionalnosti, ozbiljnosti i pouzdanosti. Kao direktor Energokomerca od 1977. do smrti 1993, pretvorio je ovu firmu u motor izvozne moći Energoinvesta, plasirajući proizvode u više od 60 zemalja širom svijeta. Njegova blagost, autoritet i riječ koja se poštovala činili su ga jednako voljenim među kolegama kao i među poslovnim partnerima.
U najtežim danima rata, 1992. godine, Turajlić je imenovan za potpredsjednika Vlade Republike BiH s posebnim zadatkom da vodi ekonomsku politiku. Ostao je vjeran ideji da privreda, znanje i međunarodni ugled mogu pomoći u opstanku BiH. Radio je istovremeno i u Vladi i u Energokomercu – sve do kobnog 8. januara 1993.
Te noći, vraćajući se s aerodroma nakon dočeka turskog zvaničnika, ubijen je iz neposredne blizine u oklopnom transporteru UNPROFOR-a, na srpskoj barikadi nadomak Sarajeva. Francuski mirovnjaci nisu reagirali. Turajlić je pogođen s nekoliko metaka, a ubica nikada nije odgovarao. Njegova smrt je prekinula mirovne pregovore u Ženevi i dodatno razotkrila pasivnost i saučesništvo međunarodne zajednice.
Hakija Turajlić ostavio je iza sebe suprugu Jasminu i kćerke Selmu i Samru. Njegova porodica, kolege i saradnici ostali su bez voljenog čovjeka, a BiH bez svog možda najdostojanstvenijeg privrednika i državnika. Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
Posthumno je odlikovan Ordenom zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem (1996), Zlatnom statuom Energoinvesta (2001), Plaketom sa zlatnim ljiljanom (2010) i Nagradom za životno djelo (CIGRE BiH, 2019). Ime mu nose ulica na Dobrinji i memorijalni bokserski turnir. Na mjestu njegovog ubistva podignuto je spomen-obilježje, a ispred Energoinvesta u Sarajevu – hair česma.
Za prijatelje i poštovaoce, Hakija Turajlić ostaje oličenje onoga što je Bosna i Hercegovina mogla i trebala biti: stručna, otvorena, principijelna i ljudska. Njegov život, a još više njegova smrt, poziv su da se istina nikada ne smije zaboraviti niti zataškati.
