Hezbollah je trenutno na svom vojnom minimumu u desetljećima. Smrt Nasrallaha i gotovo cijelog vodstva stranke dovela je do svojevrsnog zastoja, uz nemogućnost pokretanja novih napada na Izrael. Novi libanski vladajući krugovi, bliži Sjedinjenim Američkim Državama, predlažu razoružavanje Hezbollaha i integraciju njegovih boraca u libanske oružane snage (LAF)
Šest mjeseci nakon potpisivanja primirja u Libanu, život se polako vraća u južne dijelove zemlje, dolinu Bekaa i šiitska predgrađe Bejruta, gdje se zastave Hezbollaha vihore usred prometa i ruševina još neobnovljenih zgrada. Rat je izazvao politički preokret u zemlji: nakon dvije godine bez predsjednika, novi čelnik, bivši komandant libanskih oružanih snaga Joseph Aoun, iznio je nezamisliv prijedlog – normalizaciju odnosa s Izraelom.
U intervjuu za dnevnik Annahar tokom posjete Rijadu, Aoun je ponovio predanost Libana Arapskoj mirovnoj inicijativi iz 2002. godine, koja zahtijeva povlačenje Izraela s okupiranih područja – uključujući Zapadnu obalu, Gazu i Golansku visoravan – u zamjenu za normalizaciju odnosa s arapskim zemljama. Inicijativa također predviđa osnivanje palestinske države s glavnim gradom u Istočnom Jerusalemu i pravo na povratak izbjeglica. „Prioritet Libana nije odnos s Izraelom, već stabilizacija granica i rješavanje teritorijalnih sporova“, izjavio je Aoun.
S druge strane, Hezbollah i dalje uživa snažnu podršku na jugu i istoku zemlje, gdje mnogi smatraju da je sporazum s Izraelom nemoguć. „Moja majka, koja nije religiozna, radije bi pucala na izraelske vojnike na granici nego pristala na sporazum s Izraelom“, kaže Layal, mlada šiitkinja koja, iako nije potpuno saglasna s Hezbollahom, podržava „ideju otpora koju nas je naučio sayed Hassan (Nasrallah)“. Prema njoj, svaki oblik sporazuma doživljava se kao izdaja zbog svih patnji koje su pretrpjeli.
Hezbollah je trenutno na svom vojnom minimumu u desetljećima. Smrt Nasrallaha i gotovo cijelog vodstva stranke dovela je do svojevrsnog zastoja, uz nemogućnost pokretanja novih napada na Izrael. Novi libanski vladajući krugovi, bliži Sjedinjenim Američkim Državama, predlažu razoružavanje Hezbollaha i integraciju njegovih boraca u libanske oružane snage (LAF). „Baza Hezbollaha i šiitska zajednica neće pristati na predaju oružja“, tvrdi Ali, mladi šija koji ne želi otkriti pravo ime. „Otpor je srž postojanja Hezbollaha, koji je nastao kako bi zaštitio jug zemlje, napušten od vlade tokom izraelske okupacije od 1982. do 2000.“, dodaje.
Politički, Aoun mora uvjeriti složeni libanski parlament, gdje se neke frakcije, nepovezane s Hezbollahom, oštro protive dijalogu s Izraelom i sumnjičavo gledaju na prijedlog integracije boraca u vojsku. „Ako vlada to prisili, vjerojatno će doći do incidenata protiv državnih institucija“, upozorava Ali.
Sam Aoun svjestan je rizika u zemlji koja je prošla kroz razorni građanski rat od 1975. do 1990. „Postoje dva pristupa razoružavanju: sila, što bi značilo novi građanski rat koji neću dopustiti ili dijalog s Hezbollahom kako bi shvatili da ih država štiti i odgovara na njihove brige“, objasnio je predsjednik. „To će se dogoditi kroz dijalog i komunikaciju. Libanci više ne žele čuti ratoborni jezik, niti ga ja želim čuti jer ne možemo podnijeti još jedan rat“, dodao je.
Unatoč primirju, izraelski napadi na libansku teritoriju nisu prestali od novembra, iako su manje intenzivni. Liban nema protivzračne sirene ni skloništa, a napade se obično najavljuje putem platforme X od strane glasnogovornika izraelske vojske. Ni Hezbollah ni libanske snage nemaju borbene avione za odbranu. (IZVOR: La Vanguardia)
