Palmyra, koja datira još iz trećeg stoljeća prije nove ere, pretrpjela je teška oštećenja tokom okupacije takozvane Islamske države, kada su ekstremisti 2015. godine digli u zrak dijelove antičkog kompleksa smatrajući ih idolopoklonstvom

Dolaze noću. Naoružani krampama, lopatama i bušilicama, pljačkaši grobova uznemiruju mrtve. Ljudi iskapaju grobnice stare više od 2.000 godina u drevnom sirijskom gradu Palmiri – u potrazi za blagom.

Danju je razaranje jasno vidljivo. Rupa dubokih tri metra narušava krajolik, tamo gdje su se nekoć nalazile antičke grobnice koje sada mame profitom – artefakti se na crnom tržištu prodaju za hiljade dolara.

„Ti različiti slojevi su dragocjeni. Kada ih ljudi pomiješaju, arheolozima će biti nemoguće protumačiti ono što nalaze“, kaže Mohammed al-Fares, stanovnik Palmire i aktivist organizacije Heritage for Peace. Dok podiže razbijeni komad keramike, polaže ga pokraj zahrđalog repa minobacačke granate – simbolično spajajući kulturnu i ratnu devastaciju.

Palmyra, koja datira još iz trećeg stoljeća prije nove ere, pretrpjela je teška oštećenja tokom okupacije takozvane Islamske države, kada su ekstremisti 2015. godine digli u zrak dijelove antičkog kompleksa smatrajući ih idolopoklonstvom.

No, stručnjaci upozoravaju da se krađa i krijumčarenje sirijskih antikviteta popela na dosad neviđenu razinu otkako su pobunjenici svrgnuli Bashara al-Assada u decembru. Prema podacima Projekta za istraživanje krijumčarenja antikviteta i antropologije baštine (ATHAR), gotovo trećina od 1.500 slučajeva krađe sirijskih kulturnih dobara koje su zabilježili od 2012. dogodila se upravo u posljednjih nekoliko mjeseci.

Kolaps sigurnosnog sistema u Siriji, u kombinaciji s raširenim siromaštvom, potaknuo je pravu zlatnu groznicu. Sirija je preplavljena mozaicima, statuama i drugim artefaktima koji se na tržištima kolekcionara prodaju za velike iznose.

„Nikad nismo vidjeli ovako brz promet artefakata“, kaže Katir Paul, jedna od voditeljica ATHAR projekta i direktorica organizacije Tech Transparency Project. „Prije je, naprimjer, mozaiku iz Raqqe trebalo godinu dana da se pojavi u prodaji. Sada se prodaju u roku od dvije sedmice.“

Nova sirijska vlast pokušava stati na kraj pljački: nudi nagrade onima koji predaju artefakte umjesto da ih prodaju, uz prijetnje zatvorskim kaznama do 15 godina. No, Damask je zaokupljen obnovom zemlje i teško uspostavlja nadzor nad regijama koje su desetkovane ratom.

Velik dio pljačke obavljaju očajni pojedinci koji traže sredstva za preživljavanje. U Damasku je došlo do naglog porasta trgovina koje prodaju detektore metala. Neki djeluju samostalno, dok su drugi povezani s kriminalnim mrežama. Jedan lokalni arheološki promatrač iz grada Salamiye snimio je video u naselju iz brončanog doba – Tall Shaykh Ali – gdje su tlo nagrdile brojne jame duboke i do pet metara, iskopane teškom mehanizacijom.

Artefakti zatim pronalaze put na internet. Stručnjaci ističu da je Facebook postao jedno od glavnih središta za njihovu prodaju. Iako je ta platforma 2020. zabranila prodaju historijskih predmeta, praksa se nastavlja. Paul tvrdi da se zabrana gotovo i ne provodi, iako su brojni slučajevi prodaje dobro dokumentirani. Meta, vlasnik Facebooka, odbila je komentirati slučaj.

U zemlji gdje 90% stanovništva živi u siromaštvu, zaustavljanje očajnih ljudi u potrazi za zaradom gotovo je nemoguć zadatak. Zato stručnjaci sve više apeliraju na odgovornost Zapada – glavnog kupca tih dragocjenosti. (IZVOR: The Guardian)