Zlatna dolina Neretve suočena je s prijetnjom koja bi mogla trajno promijeniti njen ekološki i ekonomski identitet. Hidroenergetski megaprojekt Gornji horizonti, s već puštenom Hidroelektranom Ulog i gradnjom Hidroelektrane Dabar, prema upozorenjima stručnjaka smanjuje dotok slatke vode nizvodno, otvarajući put zaslanjenju tla, propadanju poljoprivrede i ugrožavanju Malostonskog zaljeva. Posljedice se već naziru, a bez transparentne i prekogranične procjene utjecaja na okoliš, dolina Neretve mogla bi platiti cijenu razvoja koji prijeti da ostavi pustinju tamo gdje je nekad bio život

Zlatna dolina Neretve, simbol plodnosti i života na jugu Bosne i Hercegovine i Hrvatske, sve je bliže scenariju koji lokalno stanovništvo opisuje jednom riječju – pustoš. Hidroenergetski megaprojekt Gornji horizonti, čiji su temelji postavljeni još 1956. godine u vrijeme Jugoslavije, danas se realizira u punom obimu, uz sve snažnije upozorenje da bi posljedice mogle biti nepovratne. Početkom godine u rad je puštena Hidroelektrana Ulog, dok su radovi na ključnom objektu, Hidroelektrani Dabar, u punom zamahu. Stručnjaci upozoravaju: smanjenje dotoka slatke vode nizvodno moglo bi pretvoriti dolinu Neretve u slanu i neplodnu zonu.

Prema ocjenama ekologa i hidrologa, projekt Gornji horizonti ozbiljno ugrožava jedan od ekološki najvrednijih riječnih sustava u jugoistočnoj Europi. Riječ je o složenom sustavu akumulacija, tunela i preusmjeravanja voda kojim se velike količine vode iz sliva Neretve planiraju prevesti u sliv Trebišnjice. Time se mijenja prirodni hidrološki režim rijeke, s izravnim posljedicama po nizvodna područja, uključujući deltu Neretve i Malostonski zaljev.

Marijana Miljas Đuračić, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, ističe da su hrvatske institucije, u skladu s međunarodnim konvencijama, od Bosne i Hercegovine zatražile jamstva da projekt neće izazvati štete. Ta jamstva, naglašava, do danas nisu dobivena. Iako se objekti nalaze uzvodno u BiH, njihov se utjecaj nizvodno prenosi kroz složen krški sustav podzemnih i površinskih voda koje izravno hrane Neretvu i Malostonski zaljev.

Smanjen dotok slatke vode narušava sezonske poplave i prirodne cikluse koji su ključni za očuvanje močvarnih staništa, mrijest riba i opstanak ribljeg fonda. Posebno zabrinjava prodor morske vode u donji tok rijeke i deltu, što dovodi do zaslanjenja tla i slatkovodnih ekosustava. U takvom scenariju, upozoravaju stručnjaci, neretvanske mandarine, lubenice, jabuke i druge kulture mogle bi postati prošlost.

Jednako ozbiljna prijetnja nadvila se nad Malostonski zaljev, jedno od najvažnijih područja uzgoja školjaka u Hrvatskoj i šire. Promjene saliniteta i kvalitete vode, uzrokovane smanjenim dotokom slatke vode i poremećajem rada vrulja, mogle bi imati razorne posljedice za uzgoj kamenica i dagnji. Time bi bila ugrožena egzistencija lokalnih uzgajivača, ali i širi lanac djelatnosti – od turizma do ugostiteljstva.

Akademik Muriz Spahić upozorava da su prvi negativni efekti već vidljivi nakon puštanja u rad HE Ulog. Prema njegovim istraživanjima, elektrana je, suprotno okolišnoj dozvoli, radila u vršnom, tzv. hidropeaking režimu. Posljedica je, tvrdi Spahić, bio masovni pomor ribe u gornjem toku Neretve, uzrokovan ispuštanjem dubinske vode siromašne kisikom. Iako su nadležne institucije negirale povezanost događaja s radom elektrane, terenska mjerenja domaćih i europskih stručnjaka upućuju na suprotne zaključke.

Situacija bi, prema procjenama, mogla postati još gora kada se u rad pusti HE Dabar, čiji se završetak planira do kraja 2027. godine. Ana Musa iz udruge Lijepa Naša, koja na opasnosti Gornjih horizonta upozorava već desetljećima, podsjeća da se radi o projektu koji bi mogao preusmjeriti i do dvije milijarde kubika vode iz sliva Neretve. Posljedice bi, kaže, bile katastrofalne za Neretvu, njezine pritoke Bunu, Bregavu i Bunicu, ali i za samo ušće rijeke.

Osim ekoloških i ekonomskih, projekt otvara i pitanje temeljnih ljudskih prava. Pravo na pitku vodu priznato je kao univerzalno ljudsko pravo, a Neretva je stoljećima omogućavala život, poljoprivredu i ribarstvo uz svoje obale. Zaštita njezinih vodnih resursa, poručuju stručnjaci, nije samo lokalno ili nacionalno pitanje, već odgovornost prema budućim generacijama. Bez cjelovite, transparentne i prekogranične procjene utjecaja na okoliš, upozoravaju, cijena Gornjih horizonta mogla bi biti – nepovratna.

Cijeli tekst pročitajte u današnjem izdanju 24 sata.