Zlatko Ugljen projektirao je, između ostalih, hotel „Ruža“ u Mostaru, Narodno pozorište u Zenici, Župni ured Plehan i brojne druge objekte u BiH i svijetu. Njegove su i skulpture Drveni reljef “Vrijeme” – Muzej Jevreja u Sarajevu, Spomen obilježje “Topola smrti” u Gradini, Spomenik braniocima Tuzle u Tuzli. I naravno, najznačajnije djelo za koje je dobio Aga Khanovu nagradu za arhitekturu 1983. godine, najveću nagradu koju arhitekta može dobiti – Bijela džamija ili Šerefudinova džamija u Visokom

Knjiga “Zlatko Ugljen – Arhitektura / kritike / osvrti / intervjui” promovirana je sinoć u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Zlatko Ugljen jedan je od najznačajnijih predstavnika moderne bosanskohercegovačke arhitekture. Koliko je cijenjen i poštovan možda govori detalj sa sinoćnje promocije, kojoj akademik Ugljen zbog svojih godina i fizičkog stanja nije mogao prisustvovati. Naime, velika sala Umjetničke galerije bila je dupke puna. Više je bilo onih koji su stojali i pratili promociju nego što je bilo predviđenih mjesta za sjedenje.

Zlatko Ugljen projektirao je, između ostalih, hotel „Ruža“ u Mostaru, Narodno pozorište u Zenici, Župni ured Plehan i brojne druge objekte u BiH i svijetu. Njegove su i skulpture Drveni reljef “Vrijeme” – Muzej Jevreja u Sarajevu, Spomen obilježje “Topola smrti” u Gradini, Spomenik braniocima Tuzle u Tuzli. I naravno, najznačajnije djelo za koje je dobio Aga Khanovu nagradu za arhitekturu 1983. godine, najveću nagradu koju arhitekta može dobiti – Bijela džamija ili Šerefudinova džamija u Visokom.

Pedesetak je autora koji su u ovoj knjizi pisali o Ugljenu i njegovoj arhitekturi, a rad na knjizi, kako jekazala arhitektica Nina Ugljen, kćerka akademika Zlatka Ugljena, trajao je dvije godine.

Pod dojmom emocija, ličnih priča promotora o njenom ocu, istakla je da, iako većina arhitekata nastoji prikazati odraz konteksta, mjesta i vremena u arhitekturi, “moj dojam je da zapravo možemo jako puno doznati o arhitekti iz njegovog rukopisa, iz njegovih djela”. Upravo iz djela akademika Zlatka Ugljena možemo kreirati sliku o Zlatku Ugljenu kakav on zaista jeste.

Zagrepčanin po rođenju, Sarajlija po zaposlenju Juraj Najdhart uveliko je utjecao na svog učenika Zlatka Ugljena. Jedne je prilike Ugljen kazao da je Najdhart “mnogima od nas otvorio oči otkrivanjem analogije tradicionalne kuće sa principima modernih arhitektonskih postavki”.

“Bez obzira da li tu analogiju otkrivamo u uskim kaldrmisanim sokacima, obeharalim avlijama, strmim krovovima dinarskih kuća, snježno bijelo okrečenim zidovima sa doksatima ili molitvenim ritualima, akademik Ugljen nalazi poticajnu iskru, a potom plete graditeljsku priču. Njegova arhitektura nema geografsku pripadnost, ona nadilazi bilo kakve nacionalne, pa i duhovne međe, mjesto je sureta čovjeka i kosmosa. I taj božanski dodir se najbolje osjeti u prostorima duhovnosti gdje nebo proviruje kroz apstraktne stropne procjepe”, kazao je prof. dr Erdin Salihović, dekan Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.

Prof. dr. fra Marko Karamatić istaknuo je da se akademik Ugljen u svom stavralaštvu oslanja na graditeljsko naslijeđe, što se definira kao traženje korijena u tardiciji.  U svojim projektnim razradama ukazivao je na važnost poticajnih iskri iz graditeljske baštine i polazeći od toga oživotvorio je temeljnu zamisao da arhitektura ima puno značenje ako su joj korijeni u prošlosti. To je tako i tamo gdje se na prvi pogled čini da ga nema.

“Vjerujem, naravno, da i univerzalno može posjedovati duh tradicije. Ko je bar jednom posjetio Le Corbusierovu Notre Dame du Haut u Ronchampu sve iako vizualno nije mogao otkriti tragove tradicije mogao je osjetiti njenu auru. Oslanjati se na tradiciju za mene je osjetiti i duh mjesta i duh vremena”, rekao je jednom prilikom akademik Ugljen.

Osobitost njegove arhitekture je, smatra fra Karamatić, i u tome da uvažava posebnost urabnog i prirodnog okružja. Nigdje se svojim djelom ne nameće. To je akademik Ugljen izrazio riječima: “Pokušati ušuljati se prizemljeno, tiho, nenametljivo u zatečenu graditeljsku zaostavštinu”. Tako je učinio sa hotelom “Ruža” kroz koji je tekao potok Radobolje, kasnije brutalno devastiran, slično je s crkvom u Tuzli ili džamijom u Visokom.

U arhitekturi Ugljena bitan element je svjetlost. Tako razmišlja i Le Corbusier, arhitekta u čijem je ateljeu radio Ugljenov učitelj Najdhart, koji je za kapelu u Ronchampu napsiao: “Ključna je svjetlost, svjetslost obasjava formu, a forma pobuđuju snagu i moć igrom proporcija, igrom odnosa”.

Svjetlost u različito doba doba dana prostoru daje uvijek novi stil, u toj su funkciji svjetlarnici na krovnim konstrukcijama Ugljenovih sakralnih objekata. Svod koji natrkiva sakralni objekt svojim svjetlosnim otvorima “uvlači kosmos u prostor”.

“Sakralna arhitektitra je za Ugljena suzdržana, slobodna od iskušenja jeftine dojmljivosti, nametljive banalnosti, nošena vedrinom, oslobođena težine, usmjerena prema gore, kao metafori boljeg svjeta, otvorena prema svima koji imaju potrebu za ozračjem duhovnog mira i sabranosti kako bi se bolje posvetili onome što ih se kao ljudi bezuvjetno tiče. Ona ih svojom otvorenošću na to poziva”, kazao je fra Karamatić.

Objašnjavajući jedne prilike kako zamišlja sakralni prostor, akademik Ugljen je kazao: “Uvijek ga zamišljam kao kuću otvorenih vrata za svakakoga ko u čovjeku traži i vidi čovjeka. Moja temeljna ideja nalazi ostvarenje u takvoj građevini koja predstavlja žarište vjerskog i kulturnog života”.

Ugljenova je arhitektura tako po mjeri čovjeka i za čovjeka. Nažalost, bio je svjedok kako njegova arhitektura strada – od ruke čovjeka.

Prof. dr. Salihović ispričao je i da će, kada već nije bilo sluha da iznikne nova mostarska “Ruža” ili stolačka “Bregava”, Arhitektonski fakultet podržati inicijativu da Sarajevo, Ugljenov grad, dobije njegovo djelo kojim će se ponositi, a koje u Ugljenovim skicama već živi – kompleks Bijele tabije 2004.

“Mislim da se svi trebamo okupiti oko ideje ‘Vratničke etno-enklave’. Kroz savremenu interpretaciju raštrkanih tradicionalnih kuća sa djelimično otovrenim krovnim konstrukcijama Ugljen probija promenadu sa pijacetama vodeći posjetioca kroz pet povijesnih tokova grada, a potom i muzeja arhitekture na otvorenom. Iz ovoga isijava Ugljenov graditeljski otisak vremena opisan njegovim riječima: ‘Da iz dobrog starog proklija dobro novo’”, kazao je prof. dr. Salihović.

O knjizi i akademiku Zlatku Ugljenu na promociji knjige, koju je izdala Dobra knjiga, još su govorili Nikola Bašić, akademik Hrvatske akademije znanonosti i umjetnosti, te književnik Mile Stojić.