„Rat protiv Irana bio je moralni fijasko za Evropu. Sjetimo se izjave njemačkog kancelara Merza: ‘Izrael za nas obavlja prljavi posao.’ Kakva je to civilizacija koja mora drugima prepustiti genocid u svoje ime?“

U posljednjoj sceni filma V for Vendetta, hiljade nenaoružanih Londončana koračaju prema britanskom Parlamentu s maskama Guya Fawkesa. Vojnici im bez naredbe dopuštaju prolaz, narod preuzima kontrolu. Slavoj Žižek, filozof, psihoanalitičar, sociolog i aktivista, uz osmijeh komentariše: „To je trenutak ekstaze. Ali ja bih prodao i rođenu majku u ropstvo samo da gledam V for Vendetta II. Šta se dešava dan nakon pobjede naroda, kada nestanu strast i uzbuđenje, a život se vrati u svoju sivu svakodnevicu?“

Taj cinizam, ironija i lucidnost prožimaju i njegovu novu knjigu “Nebo u neredu”, zbirku od 36 kratkih eseja nastalih između 2020. i 2021. godine. U njima se Žižek, sada već 76-godišnji direktor Instituta Birkbeck za humanističke nauke, osvrće na haotično stanje svijeta. Tu se isprepliću Trump i Rammstein, požari u Amazoniji i antisemitizam, finansijsko tržište i COVID-19.

Iako tada još nisu izbile neke ključne krize — poput invazije na Ukrajinu ili izraelske agresije u Gazi — Žižekova dijagnoza kapitalizma u zastoju, rana Bliskog istoka i klimatske katastrofe ostaje zastrašujuće aktuelna. Ako je u prethodnoj knjizi Protiv napretka (Paidós) sabrao eseje o distopijskoj budućnosti, u Nebo u neredu Žižek razmatra raspad društvenog poretka — inspirisan slavnom izjavom Mao Zedonga.

Na ekran nam izlazi u iznošenoj majici, raščupane kose i s jakim akcentom, umoran i zbunjen zbog toplotnog vala koji pogađa London. „Umoran sam i zbunjen“, priznaje.

Nebo se ne urušava — ono nestaje

„Mao je rekao: ‘Veliki je nered pod nebom. Situacija je odlična.’ Time je mislio da haos pruža revolucionarnim snagama priliku da djeluju. Ali on je vjerovao da postoji ‘nebo’ – neka historijska orijentacija, pravac. Danas, nažalost, nebo više ne postoji. Nemamo ni osnovnu kognitivnu mapu svijeta, kako bi rekao moj prijatelj Fredric Jameson. To je tragedija.“

Desnica preuzima Gramscija

„Ljevica je neprekidno ponavljala da moramo ostaviti neoliberalizam iza sebe. To se i desilo – zahvaljujući Trumpu. Danas, ideju revolucije, gdje masa zauzima mjesto vlasti, vidjeli smo samo jednom – kada su Trumpovi sljedbenici napali Kapitol.“

Žižek upozorava na opasnu ironiju: „Jedini politički aktivista koji se danas otvoreno izjašnjava kao lenjinista je Steve Bannon. Rekao je: ‘Ja sam lenjinista, želim uništiti državu.’ On ide još dalje – želi srušiti i Amazon, i Microsoft. U Americi je desnica pročitala Gramscija i odlučila da se bori za ideološku hegemoniju. Oduzeli su ljevici njen jezik, preuzeli kritiku neoliberalizma i velikih korporacija, glumeći da govore u ime običnog naroda.“

Trump, Putin, Xi i Bog koji plače

„Najbolja metafora za ‘veliki nered pod nebom’ je jedan stari vic koji sam obnovio. U njemu Trump, Putin i Xi postavljaju pitanja Bogu. Putin pita: ‘Šta će biti s Rusijom nakon što zauzmemo Ukrajinu?’ Bog odgovara: ‘Zauzećete Ukrajinu, ali postaće kineska kolonija.’ Putin plače. Xi pita: ‘Šta će biti kada zavladamo Evroazijom?’ Bog kaže: ‘Imaćete ekonomske probleme, nećete osvojiti Tajvan, nego ćete tražiti njegovu pomoć.’ Xi zaplače. Trump pita: ‘Šta će biti s mojom divnom Amerikom kad je ponovo učinim velikom?’ Bog se okreće — i počinje plakati.“

Evropski moralni sunovrat

„Rat protiv Irana bio je moralni fijasko za Evropu. Sjetimo se izjave njemačkog kancelara Merza: ‘Izrael za nas obavlja prljavi posao.’ Kakva je to civilizacija koja mora drugima prepustiti genocid u svoje ime?“

Žižek poziva Evropu da se ujedini: „Trump i Putin imaju zajedničkog neprijatelja – ujedinjenu Evropu. Ako se Evropa želi naoružati, neka to učini da se odbrani od SAD-a, a ne da im čini uslugu. Generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, kaže da Europa treba ojačati zbog ‘papa’ Trumpa. Sjećate se pjesme Boney M-a Daddy Cool? Pa, sada imamo političku verziju: Trump kao inkarnacija Daddy Cool-a.“

Trump: kapitalizam bez kapitalizma

„Trump je paradoks. Kao libertarijanac želi ukinuti državu, ali u praksi jača autoritarnu državu koja interveniše u ekonomiju, medije, odnose. Kapitalizam više nije onakav kakvim smo ga poznavali. Možda čak više i nije kapitalizam. Varoufakis to zove ‘tehnofeudalizmom’, ali ni taj termin nije dovoljan. U mojoj narednoj knjizi predlažem naziv: libertarijanski fašizam.“

Na koga bi se fokusirao kao 26-godišnji aktivista?

„Tri krize: klimatska, geopolitička i društvena. Problem je što svi o njima pričamo, a niko nije spreman platiti cijenu promjene. Ako Evropa postane nenaseljiva zbog zagrijavanja, moraćemo zajedno upravljati velikim migracijama. Ne vidim drugo rješenje osim hitnog komunizma.“

„Tokom COVID-a, vidjeli smo ‘komunizam u praksi’: Boris Johnson je dijelio pomoć, Amerikanci su dobijali po 2.000 dolara. To je bio korumpirani, ali funkcionalan komunizam. Ja sebe zovem umjereno konzervativnim komunistom. Umoran sam od ljevičara koji obožavaju proteste. Mene zanima šta se desi dan nakon promjene režima. Šta su danas Podemos? Jedna skromna socijaldemokratska stranka.“

Najveća opasnost: blagi fašizam

„Svjedočimo opasnom fenomenu: mekani fašizam. Autoritarna kontrola bez brutalnosti, potkrijepljena tradicijom. Xi to radi s konfucijanizmom, Modi s hinduizmom, Erdogan s islamom, Putin s pravoslavljem. To je možda najopasniji trend koji danas vidim.“

YOLO: nihilizam nove generacije

„Filosofija YOLO (You Only Live Once) širi se svijetom. Mnogi mladi ljudi, ne samo na Zapadu, već i u Kini i Koreji, biraju minimalistički, povučeni život. Kineska vlast je toliko očajna da im više ne nudi komunizam, već konfucijanizam. To je novo stanje: društvo u rasulu koje ne zna ni kakvu budućnost želi.“

O Sagrada Familiji i humoru

„Znate šta George Orwell piše u Hommage to Catalonia? Kritikuje anarhiste što prilikom povlačenja iz Barcelone nisu srušili Sagradu Familiju. Slažem se s njim. To je bilo gnijezdo kiča i licemjerja.“

„Volim crni humor. Najdraži su mi nenamjerni vicevi. Kao dijete, sjećam se gospođe koja je, misleći na pravljenje kolača, rekla: ‘Ne mora biti teško, ali mora biti duboko.’“

Zaključno: kraj epohe i šansa za preokret

„Nemamo više ‘nebo’ — orijentaciju, ideju budućnosti. To je katastrofa, ali i prilika. Ako nemamo izbora, možda ćemo napokon razmisliti kako drugačije da živimo. To je moj optimizam.“

IZVOR: El Mundo