Na Badnje veče 2022. godine, u stanu u Rimu, Kureishi je osjećao da ima sve: ljubav, stabilnost i mir. Gledajući utakmicu Premier lige, iznenada je izgubio ravnotežu, pao i slomio vrat. Kada se probudio u lokvi krvi, nije osjećao ruke. Od tada, kretao se od bolnice do bolnice, između Italije i Ujedinjenog Kraljevstva, boreći se s bolom, depresijom i samim sobom.

Nekadašnji enfant terrible britanske književnosti, Hanif Kureishi (70), danas je vezan za električna kolica. Nakon teškog pada u Rimu krajem 2022. godine, ostao je tetraplegičar. Ipak, uprkos periodima depresije i gubitka volje za životom, Kureishi je pronašao snagu da nastavi, zahvaljujući porodici i boravku u pet bolnica. Svoja iskustva pretočio je u knjigu “U komadićima”, sirov, iskren i humoran prikaz vlastitog pada, oporavka i duhovne obnove.

Na Badnje veče 2022. godine, u stanu u Rimu, Kureishi je osjećao da ima sve: ljubav, stabilnost i mir. Gledajući utakmicu Premier lige, iznenada je izgubio ravnotežu, pao i slomio vrat. Kada se probudio u lokvi krvi, nije osjećao ruke. Od tada, kretao se od bolnice do bolnice, između Italije i Ujedinjenog Kraljevstva, boreći se s bolom, depresijom i samim sobom.

“Htio sam ponovo postati čovjek. Ne samo slomljeno tijelo. Htio sam ponovo biti pisac”, kaže. Uz pomoć partnerice Isabelle D’Amico i djece, vraća se pisanju. Isprva kroz blog, potom preko Twittera (danas X), a zatim i kroz knjigu.

Danas se, iako u invalidskim kolicima, osjeća živim. Svakodnevno vježba s fizioterapeutima, planira putovanje u Pariz i – kako je rekao s osmijehom – “hodanje do kraja ulice uz pomoć aparata i tri fizioterapeuta”. Prošlog 16. juna vjenčao se sa svojom partnericom. Iako je nekada volio pisati rukom, to više nije moguće. Ne može pomjerati prste. Njegov sin Carlo sada svakodnevno dolazi i bilježi ono što mu Kureishi diktira.

U knjizi brutalno iskreno piše o svakodnevnici u bolnici, medicinskim procedurama, neprijatnostima, ali i o dubokim razmišljanjima o ljubavi, prošlosti, ljudskoj dobroti i spisateljskom pozivu. “U bolnici, satima sam bio sam. Počeo sam se vraćati uspomenama: djetinjstvu, roditeljima, želji da postanem pisac. To je bio početak mog oporavka.”

Među mnogim posjetiocima, bilo je i starih prijatelja i kolega, poput glumca iz osamdesetih koji mu je svakodnevno dolazio. “Ponekad bi došli i ljudi koje nisam dobro poznavao. Samo da pročaskaju. Bio sam fasciniran njihovim pričama. Ljudi su donosili čokoladu, novine, čitali mu naglas. Sve su to bili trenuci bliskosti koji su nadilazili površnu komunikaciju.”

Karijera mu je započela s velikim uspjehom. Film “Moja lijepa praonica” i roman “Buda iz predgrađa” promijenili su britansku kulturnu scenu, stavivši u fokus djecu imigranata u multikulturalnom, ali rasističkom Ujedinjenom Kraljevstvu. Rođen kao sin indijskog muslimana i engleske majke radničke klase, Kureishi je rastao u okruženju prepunom rasizma i siromaštva, što je duboko oblikovalo njegov književni glas.

“Tada je postojala sloboda. Mogli ste pisati o svemu: seksu, rasi, različitostima. Danas živimo u puritanskom dobu. Mladi pisci stalno se pitaju: ‘Smijem li pisati o crncima? Smijem li kao muškarac pisati žensku perspektivu?’ To je depresivno.”

Govoreći o današnjem Londonu, Kureishi kaže: “London je postao igralište za bogate. U ovoj ulici kuće koštaju tri miliona funti. Nema više srednje klase. To je novi svijet.”

Komentarišući stanje britanskog javnog zdravstva, Kureishi navodi: “Bolnica Charing Cross izgleda kao objekat iz trećeg svijeta. Ali osoblje je izvanredno. Gotovo svi su imigranti. Tokom mnogih sedmica bio sam jedini ‘Englez’, i to samo napola.”

Politički je razočaran. “Keir Starmer se loše postavio prema Gazi, ukinuo je socijalna davanja, razočarao je ljevicu. Nema u njemu ničega progresivnog.”

Potpisao je pismo protiv genocida u Gazi. “Da se to događa nad Norvežanima ili Francuzima, svijet bi bio zgrožen. Ovo se dešava zato što su ti ljudi muslimani i tamnije puti. Izrael se više nikada neće oprati od ovoga.”

Kao pisac, Kureishi ostaje vjeran svom sirovom stilu i otvorenosti. “Ne zanima me površni seks. Zanima me kako ljudi pokušavaju da vole jedni druge. Ljubaznost, pažnja, bliskost – to je ono što me dotiče. U bolnici sam svjedočio istinskoj ljudskoj brizi.”

I pored svih tegoba, humor ga nije napustio. “Jedna medicinska sestra, nakon što me oprala, rekla mi je: ‘Bar niste u komi.’ Mislio sam: ‘Ma hajde, od..bi!'”, ispričao je Kureishi kroz smijeh. IZVOR: El Pais