Selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Sergej Barbarez i njen kapiten, Edin Džeko, stali su danas pred novinare na posljednjoj konferenciji uoči sutrašnjeg finala baraža za Svjetsko prvenstvo. Nasuprot Bosne i Hercegovine stoji Italija, četverostruki prvak svijeta, ranjeni div i ekipa koja u Zenicu ne dolazi samo po kartu za Mundijal, već i po iskupljenje

Atmosfera u bazi “Zmajeva” mješavina je vojničke discipline i gotovo opipljivog emotivnog naboja. Pobjeda u polufinalu protiv Velsa u Cardiffu iscrpila je ekipu, ali je istovremeno poslužila kao katalizator nove energije. Barbarez, iako vidno narušenog glasa, odavao je utisak trenera koji tačno zna gdje se nalaze ključevi istorijskog uspjeha.

Selektor se u svom obraćanju neminovno dotakao paralela sa svojom igračkom karijerom, evocirajući uspomene na čuvenu utakmicu protiv Danske na Koševu, kada je jedna pobjeda dijelila BiH od plasmana na Evropsko prvenstvo. Taj meč ostao je u pamćenju kao nauk o tome kako emocija, ako nije pravilno kanalisana, može postati teg oko vrata.

“Ne volim porediti igračku karijeru i ovu sad, ali što se emotivnog stanja tiče, slično je”, priznao je Barbarez. “Protiv Danske je bila greška ući preemotivno u utakmicu, a to nam je bio minus. To sigurno nećemo uraditi ovaj put. Kao što kažem, sutra je isto novi dan i sutra ćemo isto živjeti, kako god se utakmica završi.”

Ova filozofska distanca selektora ključna je za ekipu koja tradicionalno pati od oscilacija pod pritiskom. Barbarez svjesno spušta loptu, dok istovremeno naglašava značaj predstojećeg duela. Za razliku od Italijana, kojima je odlazak na prvenstvo pitanje prestiža i sportskog kontinuiteta, za Bosnu i Hercegovinu je to, prema selektorovim riječima, “pitanje državnog stanja”.

Italijanski analitičari i mediji proteklih dana nisu štedjeli bh. tim, etiketirajući “Zmajeve” kao ekipu kojoj nedostaje brzina i moderna trkačka moć. Barbarez je takve opaske dočekao mirno, fokusiran isključivo na unutrašnje procese unutar tima.

“To gdje nešto stoji, neko nešto rekao, stvarno me to ne dotiče. Nemam energije ni fokusa na to, interesuju me moji igrači i naš stil igre. Danas se ne može ništa sakriti. Kao što su oni nas analizirali i mi smo njih”, jasan je bio selektor.

Podaci iz meča protiv Velsa idu mu u prilog. BiH je u Cardiffu pretrčala više od protivnika, što je podatak koji raduje stručni štab. Intenzitet i “voljni moment” postali su zaštitni znak Barbarezove ere. Činjenica da su petorica igrača završila meč s grčevima, odbijajući izmjenu, govori o novom mentalitetu koji je uspostavljen u novembarskim duelima protiv Austrije i Rumunije.

Kada je riječ o samoj postavci igre, Barbarez ostaje vjeran svom principu tajnovitosti, ali uz dozu humora koja razbija napetost. Strategija je, barem u teoriji, vrlo jednostavna:

“Ako budemo vodili, parkirat ćemo autobus pred naš gol. Ako budemo gubili, parkirat ćemo autobus pred njihov gol. Meni je draga stvar i to što se ovdje dešava. Nije to više neka podrška, nego jednostavno ljubav koja se opet javlja i rađa prema reprezentaciji, igračima i državi. To smatram najvećim uspjehom.”

On je odbacio mogućnost radikalnih eksperimenata u formaciji, ističući da sistem koji se gradi godinu i po dana ne treba mijenjati pred najvažniji ispit. Umjesto taktičkih inovacija, selektor priziva “male stvari”, dobijen duel, klizeći start, pravovremen šut, elemente koji će zapaliti tribine Bilinog Polja i stvoriti sinergiju s publikom koja Italijane treba izbaciti iz zone komfora.

Edin Džeko, kapiten koji je kroz dvije decenije u dresu reprezentacije proživio sve uspone i padove, na konferenciji je djelovao poput smirenog generala. Njegovo poznavanje italijanskog fudbala, stečeno godinama igranja u Romi i Interu, bit će od neprocjenjive važnosti.

Džeko se osvrnuo na potcjenjivačke tonove iz italijanskog tabora, posebno na snimke slavlja Federica Dimarca nakon saznanja da će igrati protiv BiH. Za kapitena, to je samo dodatni motiv, ali i plod modernog doba društvenih mreža gdje se svaka preferencija pretvara u skandal.

“Priželjkujemo pobjedu. Svaka utakmica donosi nešto novo, Italija zna protiv koga igra i dobro će se pripremiti. Priželjkujem da budemo na našem najvećem nivou i to je ono što je najbitnije”, poručio je Džeko, dodajući kako vjeruje da Italijani ipak posjeduju dozu respekta prema kvalitetu koji “Zmajevi” posjeduju.

Poseban fokus italijanskih medija bio je usmjeren na infrastrukturu u Zenici. Kritike na račun svlačionica i travnjaka Bilinog Polja kapiten je sjekao u korijenu, podsjećajući goste da ni njihovi stadioni nisu uvijek hramovi luksuza.

“Ni stadion Empolija nije puno bolji od Bilinog Polja. Što se mene tiče lično, ja bih više volio da igram na boljim stadionima, nego na lošijim. Čovjek više uživa kada je stadion ljepši, kada je teren ljepši. Ako je iko naučio da igra na lošim stadionima, to su Italijani. Neće to biti ništa novo za njih”, hladnokrvno je odgovorio Džeko.

Ovaj odgovor oslikava atmosferu u timu, fokus je isključivo na devedeset (ili stodvadeset) minuta borbe. Za Džeku, ovo je vjerovatno posljednja prilika da povede naciju na najveću svjetsku smotru, a motivacija koju crpi iz činjenice da je pogađao mreže u svakoj od 20 godina svoje karijere, garancija je da će Italijani imati pune ruke posla.

Sutrašnja utakmica u Zenici, s početkom u 20:45, nije samo sportski događaj. To je kulminacija jednog ciklusa koji je počeo sa debelim sumnjama a završava u kolektivnoj vjeri. Barbarez i Džeko, svaki na svoj način, poslali su poruku zajedništva. Italija jeste favorit na papiru, ali Zenica, sa svojim uskim hodnicima, teškim terenom i fanatičnom publikom, nikada nije bila mjesto gdje favoriti lako prolaze.

Planovi su napravljeni, analize završene. Ostaje samo onaj “voljni moment” o kojem selektor govori s ponosom. Sutra će se na Bilinom Polju tražiti hrabrost, a historija će, kao i uvijek, pamtiti samo one koji se nisu uplašili.