Uprkos tome što je Bjelorusija bliski saveznik Rusije i pruža logističku podršku ratu protiv Ukrajine, stotine Bjelorusa odlučile su se boriti na ukrajinskoj strani, vjerujući da time ne brane samo Ukrajinu, već i mogućnost promjene vlastitog političkog sistema.
Bjeloruske vlasti posljednjih godina intenzivirale su represiju protiv građana optuženih za podršku Ukrajini u ratu protiv Rusije, koristeći zakone o zabrani učešća u stranim oružanim sukobima kao alat političkog obračuna. Među desetinama osuđenih nalaze se IT stručnjaci, studenti, bivši vojnici i dobrovoljci, čiji su postupci – od simboličnih donacija do stvarnog učešća u borbama – tretirani kao ozbiljna prijetnja državnoj sigurnosti.
Jedan od takvih slučajeva je IT stručnjak Ihar Karatkou, koji izdržava petogodišnju zatvorsku kaznu u kaznenoj koloniji u Babrujsku zbog donacije od oko deset dolara bjeloruskom dobrovoljačkom Kastus Kalinouski puku, koji se bori na strani Ukrajine. Sličnu kaznu dobio je i Vasil Hrachykha, bivši borac tog puka, čija sudbina nakon hapšenja ostaje nepoznata. Državni mediji prikazali su njegovo privođenje u operaciji bjeloruske sigurnosne službe, uz scene koje su dodatno pojačale atmosferu straha.
Prema procjenama aktivista za ljudska prava, oko 200 bjeloruskih državljana osuđeno je zbog navodnog učešća, pripreme ili finansiranja stranih vojnih aktivnosti. Mnogi od njih nalaze se na listi političkih zatvorenika koju vodi organizacija Vyasna, a ukupan broj političkih zatvorenika u zemlji premašio je 1.130, uprkos povremenim amnestijama i selektivnim puštanjima na slobodu.
Iako su u decembru vlasti oslobodile 123 zatvorenika u okviru dogovora uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, među oslobođenima gotovo da nije bilo onih koji su direktno učestvovali u borbama u Ukrajini. Izuzetak predstavlja mladi Alyaksey Kaplich, koji je uhapšen još kao tinejdžer zbog pokušaja odlaska na front, osuđen na dvije godine zatvora, a nakon izlaska iz zatvora i dalje namjerava otići u Ukrajinu kako bi se pridružio borbama.
Bjeloruski zakon formalno zabranjuje građanima učešće u stranim oružanim formacijama bez dozvole države, kao i regrutaciju, obuku i finansiranje takvih aktivnosti. Međutim, organizacije za ljudska prava upozoravaju da se zakon primjenjuje selektivno. Dok se Bjelorusi koji se bore na strani Rusije uglavnom ne procesuiraju, oni povezani s Ukrajinom izloženi su sistematskom pritisku, uključujući hapšenja, dugotrajne zatvorske kazne, pritisak na članove porodice i, u nekim slučajevima, zlostavljanje.
Primjeri takve represije uključuju i suđenja u odsustvu, takozvane „posebne postupke“, u kojima su pojedini dobrovoljci osuđeni dok su boravili u inostranstvu. Najteže kazne, u rasponu od pet do 13 godina zatvora, izricane su onima za koje vlasti tvrde da su aktivno učestvovali u borbama ili pokušali da se ponovo vrate u Ukrajinu. Među njima je i bivši zapovjednik u Kalinouski puku, koji je nakon hapšenja u Vijetnamu izručen Bjelorusiji i osuđen po više tačaka optužnice.
Analitičari smatraju da ovakva politika nije isključivo rezultat pritiska Moskve, već odraz straha režima Aleksandra Lukašenka od ideološki motiviranih, izrazito antiruskih i antirežimskih građana. Uprkos tome što je Bjelorusija bliski saveznik Rusije i pruža logističku podršku ratu protiv Ukrajine, stotine Bjelorusa odlučile su se boriti na ukrajinskoj strani, vjerujući da time ne brane samo Ukrajinu, već i mogućnost promjene vlastitog političkog sistema.
Organizacije za ljudska prava nastavljaju dokumentirati ove slučajeve i insistiraju da se radi o politički motiviranim presudama, budući da zakon predviđa i blaže, alternativne kazne. Umjesto toga, zatvor se koristi kao sredstvo zastrašivanja i gušenja svakog oblika solidarnosti s Ukrajinom, čime se represija u Bjelorusiji dodatno produbljuje.
(Izvor RFE)
