Franjevačka teologija do sada je funkcionirala kao neovisna crkvena visokoškolska ustanova, pod neposrednom upravom Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Nije bila dio javnog univerzitetskog sistema u BiH, ali je uživala pravo javnosti u okviru Katoličke crkve, što znači da su diplome izdavane na toj instituciji bile priznate unutar katoličkog obrazovnog i crkvenog sistema širom svijeta

Nakon više od pola stoljeća djelovanja, Franjevačka teologija u Sarajevu, jedna od najvažnijih katoličkih obrazovnih i duhovnih institucija u Bosni i Hercegovini, od naredne akademske godine prestaje s radom kao samostalna visokoškolska ustanova.

Ipak, to ne znači njen potpuni nestanak: teološka nastava i dalje će se izvoditi, ali unutar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ova institucionalna integracija označava kraj jedne značajne etape u povijesti katoličkog školstva u BiH, ali istovremeno otvara vrata novom načinu očuvanja teološkog i franjevačkog naslijeđa.

Prema saopćenjima Franjevačke provincije Bosne Srebrene, odluka o ukidanju samostalnosti Franjevačke teologije donesena je zbog sve manjeg broja studenata, što je onemogućavalo održavanje nastavnog i administrativnog kapaciteta institucije. Uspostavljanjem formalne saradnje i uključenjem unutar Katoličkog bogoslovnog fakulteta, očekuje se bolja institucionalna održivost, racionalnije korištenje resursa, ali i očuvanje najvažnijih obrazovnih sadržaja koji su decenijama stvarani u franjevačkom duhu.

„Ovo nije kraj franjevačke prisutnosti u akademskom prostoru Sarajeva, nego transformacija u skladu s vremenom i potrebama“, istaknuto je u saopćenju provincijskog definitorija.

Franjevačka teologija do sada je funkcionirala kao neovisna crkvena visokoškolska ustanova, pod neposrednom upravom Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Nije bila dio javnog univerzitetskog sistema u BiH, ali je uživala pravo javnosti u okviru Katoličke crkve, što znači da su diplome izdavane na toj instituciji bile priznate unutar katoličkog obrazovnog i crkvenog sistema širom svijeta.

Nastavni kadar uglavnom su činili franjevci, svećenici i laici sa zavidnim akademskim titulama, od kojih su mnogi obrazovani na papinskim univerzitetima u Rimu, Zagrebu i Beču. Studenti su po završetku studija sticali akademske titule baccalaureatusa, licencijata ili magistra teologije, a teološki program je bio usklađen s normama Svete Stolice.

Iako je osnovna svrha Franjevačke teologije bila formacija kandidata za franjevačko svećeništvo, vrata ove ustanove bila su otvorena i za druge studente – časne sestre, laike, intelektualce i zainteresirane vjernike. Teologija u Sarajevu bila je rijedak primjer otvorenog katoličkog obrazovanja, gdje se nije samo učilo o vjeri, nego i o filozofiji, crkvenoj povijesti, društvu, etici, pa i međureligijskom dijalogu.

Upravo je Franjevačka teologija, kroz svoj program i nastavnike, godinama bila most između katoličke zajednice i šireg društva u BiH, posebno u osjetljivim tranzicijskim vremenima nakon rata. Teološki profesori su često sudjelovali u javnim debatama, međureligijskim projektima i naučnim skupovima, zagovarajući pomirenje, zajednički život i obrazovnu otvorenost.

Pored nastavnog programa, Franjevačka teologija imala je snažnu naučno-istraživačku i izdavačku aktivnost. Časopis Bosna Franciscana postao je jedno od ključnih mjesta za publikaciju radova iz oblasti teologije, filozofije, historije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine, posebno u kontekstu djelovanja franjevaca kroz stoljeća.

U saradnji s drugim teološkim i humanističkim centrima iz regiona i Evrope, Teologija je godinama organizirala simpozije, ljetne škole, okrugle stolove i seminare, te tako odgajala generacije svećenika i intelektualaca koji su oblikovali crkveni, ali i kulturni pejzaž BiH.

U posljednjim decenijama Franjevačka teologija suočavala se sa sve izraženijim problemima. Prije svega, pad broja zvanja unutar Franjevačke provincije značio je i sve manje studenata. Istovremeno, zainteresiranost laika za teološki studij opadala je, djelomično zbog promjena društvenih prioriteta, a djelomično i zbog ograničene formalne priznatosti diploma u državnom obrazovnom sistemu.

Uz to, Teologija se finansirala isključivo sredstvima Provincije i donacijama – bez podrške javnih budžeta, što je dugoročno dodatno opterećivalo njenu održivost.

Franjevačka teologija u Sarajevu osnovana je 1966. godine, nakon što je dotadašnje franjevačko školovanje bilo organizirano u različitim samostanima, uglavnom u Kraljevoj Sutjesci i Visokom. Sarajevo je tada izabrano kao prirodni centar zbog svog multikonfesionalnog karaktera, obrazovnih institucija i istorijskog značaja.

Za vrijeme Opsade Sarajeva 1992–1995. zgrada Teologije u sarajevskom naselju Nedžarići bila je okupirana I oštećena, a nastava je privremeno premještena. Obnovom zgrade i povratkom 1997. godine, Franjevačka teologija ponovo postaje jedan od najvažnijih simbola franjevačke prisutnosti u Sarajevu, uz Samostan sv. Ante na Bistriku i druge važne punktove Provincije.

Kroz više od pola stoljeća rada, iz Teologije su izašle stotine svećenika, vjeroučitelja, profesora, duhovnika i intelektualaca koji su oblikovali ne samo katoličku zajednicu u BiH, već i širu društvenu scenu.