Nova knjiga Jamesa Patricka Malloryja otvara debatu o porijeklu i širenju indoevropskih jezika

Pojam „indoevropsko“ odnosi se istovremeno na porodicu jezika i na pretpostavljeni narod koji je govorio rekonstruisani protoindoevropski. Njihovo postojanje nije potvrđeno nijednim pisanim izvorom niti arheološkim nalazom s vlastitim imenom. Radi se o konstrukciji zasnovanoj na poređenju jezika: od sanskrita, starogrčkog i latinskog, do gotičkog ili avestičkog.

Skoro 40% čovječanstva danas govori neki jezik iz velike indoevropske porodice. Od engleskog, španskog i ruskog, do persijskog i hindija, ovi jezici oblikuju svakodnevnu komunikaciju milijardi ljudi. Ali, ko su bili prvi govornici tog zajedničkog jezika, kada su živjeli i kako se njihova riječ proširila od Irske do Indije?

Na ta pitanja pokušava odgovoriti James Patrick Mallory, jedan od najuglednijih svjetskih stručnjaka za indoevropske studije, u knjizi “Indoevropljani. Naučna revolucija koja preispisuje njihovu historiju”. Nakon pedeset godina istraživanja, Mallory nudi možda najcjelovitiju sintezu do sada ali bez obećanja konačnih rješenja.

Pojam „indoevropsko“ odnosi se istovremeno na porodicu jezika i na pretpostavljeni narod koji je govorio rekonstruisani protoindoevropski. Njihovo postojanje nije potvrđeno nijednim pisanim izvorom niti arheološkim nalazom s vlastitim imenom. Radi se o konstrukciji zasnovanoj na poređenju jezika: od sanskrita, starogrčkog i latinskog, do gotičkog ili avestičkog.

Filolozi su uspjeli rekonstruirati zajednički jezik, ali pitanje koje ostaje jeste: gdje i kada je živio narod koji ga je govorio? Više od stoljeća naučnici nude razne hipoteze, od Anadolije i Balkana do Skandinavije i Sibira. U posljednjim decenijama rasprava se suzila na dva glavna modela:

Hipoteza anadolijska (Colin Renfrew): indoevropljani potekli iz današnje Turske prije 9.000 godina, šireći se zajedno s poljoprivredom.

Hipoteza stepska: sve više potvrđena genetikom, locira ih oko 4000. g. p.n.e. na pontsko-kaspijskim stepama (između Dnjepra i Volge), a njihovu ekspanziju objašnjava migracijama nomadskih pastira i ratnika.

Mallory, iako oprezan, naginje drugoj opciji: „Najbolji argument danas se može pronaći za prostor između Dnjepra i Volge“, piše, ali dodaje da „ne znamo jesu li ti ljudi govorili protoindoevropski, neki njegov dijalekt ili nešto sasvim drugo“.

Snaga Malloryjeve knjige je u integraciji različitih naučnih polja.

Prva je lingvistika: komparativne rekonstrukcije, posuđenice, toponimi, kulturne implikacije zajedničkog leksika.

Slijedi arheologija: kulture kurgana i keramike s urezanim konopcima, širenje u Evropu, Aziju i Indiju.

Onda genetika: analiza drevnog DNK otkriva migracije, miješanja populacija i zamjene stanovništva. Ali, kako upozorava autor, genetika ne govori kojim jezikom su ti ljudi govorili.

Konačno, antropologija i mitologija: pokušaji rekonstrukcije religije ili svjetonazora, koje Mallory smatra previše spekulativnim.

„Studija o indoevropljanima podsjeća na priču o petorici slijepih ljudi i slonu: svako dodiruje jedan dio, ali niko nema cijelu sliku“, ističe Mallory.

Mallory upozorava i na opasnost ideološke upotrebe pojma „indoevropski“. Tokom 20. stoljeća taj je koncept instrumentaliziran u službi rasizma, ekstremnog nacionalizma i totalitarnih režima. Danas, kaže, i dalje postoje pokušaji da se indoevropljani poistovjete s određenim etničkim ili rasnim grupama, što je „i historijski i etički duboka greška“.

Knjiga ne zanemaruje ni zapad Evrope. Mallory razmatra kako su indoevropski jezici stigli do Iberijskog poluotoka tokom bronzanog doba, kroz kulture poput one keramike s urezanim konopcima i kulture zvonastih pehara. Proces je bio kasniji i složeniji nego u drugim dijelovima Evrope, pa su neindoevropski jezici poput baskijskog, iberijskog i tartesijskog opstali duže i pružali otpor potpunoj indoevropskoj dominaciji.

“Indoevropljani. Naučna revolucija koja preispisuje njihovu historiju” nije senzacionalistički traktat, nego vodič kroz složenu raspravu. Pisano jasno i pristupačno, djelo nudi specijalistima dubinu, a široj publici razumljiv uvod u jednu od najvećih misterija ljudske historije: kako jezik jedne zajednice s euroazijskih stepa postao jezik gotovo polovine današnjeg svijeta.