Samo u 1992. godini, u Slavonskom Brodu je ubijeno 27 djece, a njih 65 ranjeno. Ukupno, tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 402 djece, a u brodskoj Posavini njih 28.
Današnji dan 1992. godine u Slavonskom Brodu ostao je upisan kao jedan od najmračnijih dana u novijoj historiji Hrvatske. Na taj krvavi dan, grad Slavonski Brod proživio je tragediju čije posljedice i danas odzvanjaju u bolu porodica koje su izgubile najmilije, naročito djecu. U samo jednom danu ubijeno je šesnaest civila, od kojih šestero djece, dok je ranjeno čak šezdeset osoba, među njima trideset teško. Najmlađa žrtva, dječak Marinko Marinković imao je svega godinu i po dana.
U ratu koji se proširio i s druge strane Save, iz ratom zahvaćene Bosanske Posavine, na hrvatsku stranu stizale su granate, bombe i smrt. Zračni i artiljerijski napadi koje je srpska vojska izvodila i iz Srbije i s okupiranih područja Bosne nisu birali mete – pogoci su padali na kuće, dvorišta, ulice. Toga dana, izbačeno je čak 12 avio-bombi poznatih pod imenom “krmače”, čija razorna moć nije ostavljala prostora za preživljavanje. Meta su bile vojne i infrastrukturne tačke, ali i civilna naselja – Jelas, Budainka, Pilareva i Krajiška ulica.
Jedna od najpotresnijih priča tog dana dogodila se u naselju Jelas, gdje je pogođena kuća u izgradnji u ulici Pavla Šubića. Eksplozija je odnijela živote petero djece i dvije žene, od kojih je jedna bila trudna. U tom masakru potpuno je uništena porodica Marinković. Josip Stanić izgubio je sve: troje djece – jednogodišnjeg Marinka, četverogodišnjeg Dalibora i osmogodišnju Andrijanu – suprugu Željku, koja je nosila novo dijete, te majku Katu Marinković.
Napadi nisu bili izolirani događaj. Samo u 1992. godini, u Slavonskom Brodu je ubijeno 27 djece, a njih 65 ranjeno. Ukupno, tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 402 djece, a u brodskoj Posavini njih 28. Prva dječija žrtva bio je 16-godišnji Dalibor Hometa, ubijen 25. marta minobacačkom granatom. Nekoliko dana kasnije, 29. aprila, u dvorištu vlastite kuće poginuo je Krešimir Katinić, također šesnaestogodišnjak. Već 30. aprila, u selu Šumeće kod Broda, poginula je 14-godišnja Ankica Andraković.
Prema službenom vojnom izvještaju, između 2. i 8. maja 1992. izvedeno je čak 65 zračnih napada s 200 naleta. U napadima je učestvovalo oko 100 borbenih aviona, a korišteno je najrazornije naoružanje – od aviobombi RAB i PRAB od 250 kg, preko vođenih raketa MAWERICK, do kasetnih bombi BELL 755 i raketnih zrna MUNJA, kakva se koriste u višecijevnim bacačima raketa tipa Oganj i Plamen.
Unatoč svim ovim činjenicama, do danas za ove zločine niko nije odgovarao. Nisu provedene istrage, nisu podignute optužnice, ni pred Haškim tribunalom ni pred domaćim sudovima. Žrtve, naročito najmlađe, ostale su bez pravde.
U znak sjećanja na ubijenu djecu, u Slavonskom Brodu podignut je spomenik „Djevojčica“ – tih i tužan podsjetnik na 29 malih života ugašenih tokom rata. No bol porodica, i sramna šutnja institucija koje su zakazale u kažnjavanju odgovornih, ne blijede.
Slavonski Brod 3. maja ne obilježava samo krvavi napad, već i krik protiv zaborava i nepravde. Taj dan ostaje simbol tuge, ali i podsjetnik na odgovornost koju svijet još uvijek nije preuzeo.
