„Kao Palestinac, znam značaj masline za Palestinu kao izvora hrane, kao ekonomske snage i kao kulturnog temelja. Želio sam povezati poljoprivrednike s tržišnim prilikama pod uvjetima poštene trgovine na Zapadu, gradeći mostove koji su kulturno značajni i ekonomski osnažujući“, dodao je dr. Nasser.

Maslinovo ulje je u središtu palestinske kuhinje, a za Canaan Palestine, ono je jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda.

Osnovan od strane antropologa dr. Nassera Abufarhe, Canaan Palestine sarađuje s više od 2.000 poljoprivrednika u 52 sela kako bi, kako on kaže, “stvorio most između Palestine i ostatka svijeta”, a njihovo maslinovo ulje se sada prodaje putem više od 6.000 trgovaca, uključujući Whole Foods, brend Zaytoun u Velikoj Britaniji, Erewhon u Los Angelesu i trgovine u Švedskoj, Japanu, Koreji, Dubaiju i Njemačkoj.

Taj globalni doseg izgrađen je oko dvije primarne sorte maslinovog ulja pod nadzorom kompanije: Suri, nazvanog po gradu Sur u Libanu, i Nabali, nazvanog po Nablusu na okupiranoj Zapadnoj obali.

Prema riječima dr. Nassera, “okus može varirati od sezone do sezone, ovisno o uvjetima uzgoja, suncu i tlu” – varijabilnost koja, kako kaže, “tjera mi vodu na usta”.

Ove razlike se odražavaju u asortimanu Canaan Palestine. Sorta Rumi, čija stabla maslina datiraju još iz rimskog doba i obično su stara od 1.000 do 2.000 godina, proizvodi se od nekoliko berbi maslina Suri, koje dr. Nasser naziva “oštrim i robusnim”, a najbolje ide uz topli kruh.

Tu je i Nabali, koja čini 90% stabala maslina u proizvodnji u Palestini i nudi aromatičniji, nježniji okus od kasnije berbe, s notama opisanim kao “slatke, puteraste i voćne”.

Razgovarajući s dr. Nasserom, jasno je da on vrlo dobro poznaje svoje maslinovo ulje, znanje ukorijenjeno u njegovom djetinjstvu odrastajući u palestinskoj poljoprivrednoj zajednici u Jeninu.

„Bilo je krastavaca, patlidžana, paradajza i lubenica… Zatim, sa mamine strane, imali smo masline. Jedeli smo lokalno, tako da smo imali mlijeko, labneh i sir od naših ovaca i koza, jaja i piletina iz vlastitog uzgoja, a većina povrća dolazila je s naše farme ili farme naših susjeda. Čak i na pijaci, proizvodi su uzgajani u radijusu od pet ili deset kilometara“, kaže on.

Povratak u Palestinu

Opisuje lokalitet kao „prelijep, mijenja se sa sezonom tako da uvijek postoji nešto što vam neko vrijeme nedostaje i jedva čekate da se sezona vrati da biste to mogli jesti.“

Dr. Nasser Abufarha, palestinsko-američki antropolog i društveni poduzetnik, osnivač je Canaan Fair Trade i Palestinskog udruženja za fer trgovinu.

Studirao je biznis i antropologiju u Americi. Vrativši se u Palestinu i radeći istraživanja, otkrio je krizu u industriji.

„S ograničenjima koja je okupacija nametnula poljoprivrednicima i prirodnim prelaskom prehrambene industrije s tradicionalne poljoprivrede na agrobiznis, mogućnosti porodičnih poljoprivrednika za pristup tržištima su bile ograničene i bilo je srceparajuće gledati ih kako se bore da zarade za život“, kaže on, ističući ideju za Canaan Palestine kao dijelom ekonomsku, a dijelom kulturnu.

„Kao Palestinac, znam značaj masline za Palestinu kao izvora hrane, kao ekonomske snage i kao kulturnog temelja. Želio sam povezati poljoprivrednike s tržišnim prilikama pod uvjetima poštene trgovine na Zapadu, gradeći mostove koji su kulturno značajni i ekonomski osnažujući“, dodao je dr. Nasser.

Upravo je ova misija ono prema čemu je dr. Nasser najstrastveniji. Osjećaj povezanosti sa zemljom i povezivanje kroz dijeljenje hrane bili su dio njegovog odrastanja – ali i nešto što je sada pod opsadom.

„Ako izgubimo porodičnu poljoprivredu, gubimo zajednicu, kao i zdrave izvore hrane“, dijeli on. „To je ljepota Palestine koju poznajem. Ako je nema, nije je lako obnoviti“, objašnjava on.

Poljoprivrednici i uzgajivači suočavaju se sa stalnim izazovima, od birokratije i nepredvidivih vremenskih uslova do pritiska na troškove i uznemiravanja od strane izraelskih doseljenika.

Prilikom pokretanja posla, dr. Nasser je također znao da su palestinski poljoprivrednici bili ispred svih u smislu rastućeg fokusa na ekološku i društvenu svijest.

“Ljudi su bili zainteresirani za društvenu odgovornost, željeli su znati ljude koji stoje iza hrane koju jedu. Vidio sam ovu prirodnu solidarnost između poljoprivrednika i ovih pokreta širom svijeta, pa sam ih želio povezati”, objašnjava on.

Međutim, to nije značilo da je Canaan bio lak posao za kapitalizaciju. Kako on kaže, “bilo je teško imati međunarodne institucije poštene trgovine koje razvijaju standarde za maslinovo ulje, jer mi nemamo takvo tržište za maslinovo ulje. Bilo je teško natjerati poljoprivrednike da rade po vidljivim, transparentnim i revizijskim standardima.”

Ne odustajući pred preprekama, dr. Nasser je radio s timom na razvoju vlastitih standarda, zasnovanih na modelu Međunarodne poštene trgovine.

„Kada smo to objavili na internetu, počeli smo dobijati ugovore iz Kanade, SAD-a i Velike Britanije. Tada smo shvatili da imamo legitimnost. Naravno, proizvodi sami sebi garantuju, kvalitetom i ukusom. U roku od dvije godine, počeli smo dobijati značajne ugovore i mogli smo podići cijenu maslinovog ulja na tržištu poštene trgovine na održivi nivo“, nastavlja on.

Tradicija usred previranja

Osim rada sa poljoprivrednicima, dr. Nasser želi istaknuti ekološke inicijative kompanije Canaan. Pored podrške lokalnim zajednicama, kompanija svake godine sadi više od 60.000 stabala kroz donacije i blisko sarađuje sa Palestinskim udruženjem za poštenu trgovinu.

Uprkos ovim naporima, izazovi s kojima se suočavaju palestinski poljoprivrednici ostaju veliki.

„Vojska zabranjuje poljoprivrednicima ulazak na njihovu zemlju, doseljenici uznemiravaju poljoprivrednike“, napominje on, opisujući sliku svakodnevnih borbi na terenu.

Obim problema je značajan. U vrijeme razgovora sa dr. Nasserom, on je izvijestio da je samo te godine već bilo preko 100 napada i da je više od 4.000 stabala maslina iščupano iz korijena.

Podizanje svijesti na međunarodnom nivou dio je strategije Canaana, iako ima ograničenja. “Podižemo svijest o ovome kod međunarodnih zajednica, ali ne možemo se suočiti s političkim izazovima većim od naše platforme”, objašnjava on.

“Radimo na tome da poljoprivrednicima pružimo slamku spasa – tržište koje nije talac rata i okupacije”, kaže dr. Nasser.

Usred ovih izazova, poljoprivreda je preuzela simboličnu ulogu. U Palestini mnogi ljudi je vide kao oblik otpora, povezivanje zajednica sa zemljom i očuvanje kulture kroz poljoprivredu.

Izvor: The New Arab