Lakonski se može reći da su Amerikanci dobili što su zaslužili, ali su potencijalne implikacije zabrinjavajuće za ostatak svijeta. Wannabe diktator rado bi sarađivao sa drugim diktatorima u podjeli sfera moći i uticaja u svijetu

„Pozivam Vas, gospodine Predsjedniče, da vidite svoje veliko, prekrasno lice na zgradi ministarstva.“ Ovo nije izjavila partijska dužnosnica u Sjevernoj Koreji izvjesnom pretilom liku koji se odaziva na drug Kim, već ministrica rada SAD-a, tamošnjem predsjedniku, povodom jedne runde ulizivanja na sjednici vlade prije koje je naredila vješanje ogromnog portreta republikanskog predsjednika Donalda Trumpa.

Portret je toliko velik da prekriva veći dio ionako velike zgrade ministarstva. Jako podsjeća na neke slične potrete iz 20. stoljeća koji su desetljećima visjeli na fasadama javnih i drugih, ali obavezno velikih zgrada, od Josifa Visarionoviča Džugašvilija do Mustafe Kemala Ataturka, od Josipa Broza do Ruhollaha Homeinija…. S time, da su neki Brozovi portreti, vremenom postajali čak i umjetnička djela. Ovi ostali nisu.

Za vrijeme Rimske republike, konzul kao šef izvršne vlasti imao je mogućnost, uz odobrenje Senata, zatražiti vremenski ograničene diktatorske ovlasti zbog potrebe izvanrednog upravljanja krizama. Taj je zakon prvi prekršio Gaj Julije Cezar koji je uveo neograničenu diktaturu koja ga je, na koncu, stajala glave. Nakon kaosa dvovlašća, Rim je, Oktavijanovom pobjedom nad Markom Antonijem i Kleopatrom egipatskom, postao car i Rim je postao imperija.

Donald Trump je dan poslije besprizornog (barem za američke donedavne standarde) ulizivačkog postupka svoje ministrice rekao da će njegova administracija tražiti smrtnu kaznu u slučajevima ubojstava u Washingtonu, nakon što je Nacionalnoj gardi, sa upitnim ustavnim ovlaštenjima naredio da zauzme glavni grad i „uvede red“.

„Ko god nekoga ubije u glavnom gradu, smrtna kazna. Glavni grad, smrtna kazna. Ako netko ubije nekoga u glavnom gradu, Washingtonu, tražit ćemo smrtnu kaznu”, doslovno je tim infantilnim rječnikom Trump de facto naredio postupanje članovima vlade, posebno ministru odbrane. Na takve su naredbe oduševljeno reagirali republikanski guverneri saveznih država, poslavši dijelove Nacionalne grade koja je pod njihovom neposrednom komandom kao teritorijalna odbrana.

Ipak, upozoren i nekim sudskim odlukama nakon sličnih intervencija u drugim, navodno kriminalom zasićenim gradovima i saveznim državama, Trump je dodao da će se ta mjera primjenjivati u Washingtonu, dok će “savezne države morati same odlučiti”. Stotine pripadnika Nacionalne garde patroliraju ulicama glavnog grada SAD‑a više od dvije sedmice, nakon što je Trump proglasio kriznu situaciju, tvrdeći da je Washington preplavio val kriminala.

Ministar odbrane Pete Hegseth prošle je sedmice odobrio tim vojnicima da na ulicama glavnog grada nose oružje. Lokalna jedinica Nacionalne garde u Washingtonu objavila je da će njeno osoblje primjenjivati silu samo “u krajnjoj nuždi i isključivo kao odgovor na neposrednu prijetnju smrti ili teške tjelesne ozljede”.

Dodatnu intrigantnost ovoj vijesti dala je Trumpova najava sličnih mjera u Chicagu, u saveznoj državi llinois te Baltimoreu, savezna država Maryland, u kojima su, kao i u Washingtonu koji je savezni distrikt, na vlasti demokrati. Demokratski zastupnici su izjavili da predsjednik nema ovlasti poslati Nacionalnu gardu koja je savezna vojna organizacija i za domaće potrebe (suzbijanja pobuna i omogućavanja provedbe zakona).

Dakle, u demokratskim SAD, vojska služi i za suzbijanje domaćih, unutrašnjih problema, tzv, unutrašnjih neprijatelja. A njihov predsjednik krši ustav kako bi, kako je izjavio demokratski zastupnik Hakeem Jeffries, fabricira krizu. Na odredbu 110 Američkog vojnog kodeksa američki se predsjednik pozvao i ranije ove godine poslavši jedinice Nacionalne garde u Kaliforniju radi suzbijanja manjih protesta, unatoč protivljenju guvernera Gavina Newsoma.

Na najavu slanja Nacionalne garde u Chicago reagirao je tamošnji guverner J.B. Pritzker, naravno negativno i vrlo oštro. Trump je uzvratio odgovorom na novinarsko pitanje u Bijeloj kući kako, doslovno prevodimo s Trumpovog lošeg engleskog,  „on ne voli, ali nije da nema, bi pravo učiniti šta god želi jer je predsjednik SAD“. Daleko od toga da je J.B. Pritzker uzorit muž i političar, dapače. Ne smije se zaboraviti ulogu familije Pritzker u promociji transgenderizma. No, u ovom trenutku jedan je od onih koji još, barem verbalno, odolijevaju Trumpovim pokušajima totalnog ovladavanja svim nivoima i granama vlasti.   

Trump tvrdi da je glavni grad SAD preplavljen valom zločina, dok službeni podaci pokazuju da je broj zločina u gradu pao. Prije par dana je izjavio da sada u Washingtonu više nema zločina, pripisujući to svojoj odluci o slanju vojnika i stotina pripadnika savezne policije u taj grad. Predsjednik svoje izjave nije potkrijepio nikakvim dokazima, piše Reuters.

Dio zaposlenika Američke savezne agencije za upravljanje u hitnim situacijama suspendirano je nakon što su potpisali otvoreno pismo o nekompetentnosti vodstva agencije, kako tvrdi neprofitna organizacija koja je na svojoj internetskoj stranici Stand Up for Science objavila pismo. Novinske agencije smatraju kako će ovo vjerovatno potaknuti zabrinutost da Trumpova administracija ne tolerira neslaganje. Čak 139 zaposlenika Agencije je suspendirano u julu nakon što su potpisali pismo. Stotinu devedeset sadašnjih i bivših zaposlenika upozorili su Kongres da bi neiskustvo visokih dužnosnika Trumpove administracije moglo dovesti do katastrofe na razini uragana Katrina iz 2005. čije je loše upravljanje pokazalo nesposobnost republikanskog predsjednika Georgea Busha mlađeg i njegove administracije.

Eufemistički rečeno, egzotičan američki predsjednik nije prvi puta demonstrirao svoje diktatorske sklonosti ili simpatije za diktatore, posebno njihove metode, od Putina i Xi Jinpinga čijem se dugotrajnom vladanju divio, do već spomenutog Dragog Vođe iz Pyong Yanga. Tako je, objavivši odluku o slanju Nacionalne garde u glavni grad, i kontrolu izvršne (njegove) vlasti nad gradskom policijom, Trump je izjavio da bi mnogi Amerikanci preferirali vodstvo „jakog čovjeka“ za uspostavu reda.

Doslovno rekavši, možda bismo voljeli diktatora, lakonski je dodao kako on nije diktator već samo želi uspostaviti red.

Međutim, Axios je nešto drukčije prenio tu izjavu, objavivši da je Trump rekao kako javnost ne bi imala ništa protiv da se lidera nazove diktatorom ukoliko će smanjiti stopu zločina, iako je porekao da je on diktator.  U decembru 2023. u vrijeme pripreme kampanje za partijsku nominaciju, u više je intervjua i u različitim prilikama izjavio kako će biti diktator samo na prvi dan svog drugog mandata koji je definirao kao dan zatvaranja granica (za migrante) i povećanja bušenja nafte i plina, a onda, shvativši kakvu je glupost izrekao, opet lakonski dodao kako ne bi nastavio takvo diktatorsko ponašanje.

Njegovi apologeti stalno uzvraćaju kako je on baš tim izjavama dao do znanja da ne želi biti diktatorom, no protivnički argument je da pristojan i dobronamjeran čovjek kojeg vode demokratska načela, o tome uopće ne priča. Više je njegovih objava na Truth Socialu, njegovoj društvenoj mreži, koje uključuju pozitivne aluzije na diktaturu, uz pojmove osveta i snaga. Na toj je mreži objavio i postere sa svojim likom u uniformi i sa krunom na glavi, uz natpis – Živio kralj!   

U martu 2025. Trump je potpisao tzv. izvršnu naredbu, ovlaštenje koje nema niti jedan drugi demokratski vođa u svijetu, koja je nazvana „otvorenim prigrabljivanjem vlasti“ koja mu, kako vide neki analitičari u SAD, daje moć da interpretira i provodi zakone prema svome nahođenju. Pravni i ustavni stručnjaci u SAD, poput Brucea Ackermana sa Yale univerziteta više su puta upozorili da Trumpovo raspuštanje ili redukcija od vlasti nezavisnih agencija i otpuštanje inspektora općenito potkopavaju američki hvaljen demokratski sistem „checks and balances“ između nivoa i grana vlasti. Izvršne naredbe na smiju kršiti zakone i Ustav. Čak i izvanrednim okolnostima, kakve trenutno nisu, administracija i njezin šef trebaju dobiti ili izmjene zakona u Kongresu ili neki drugi vid legitimizacije pojačanih ovlasti od zakonodavne vlasti, baš kako su to dobivali rimski konzuli.

Ako se prisjetimo upozorenja demokratskog zastupnika Jeffriesa kako Trump fabricira krizu, onda se ne možemo ne sjetiti i jednog Trumpovog sunarodnjaka iz Evrope i načina na koji je on, fabricirajući krize, prigrabljivao vlast tokom jedne i po godine, efikasno gaseći jednu po jednu demokratsku instituciju i dobivši ovlasti od parlamenta da uvede izvanredno stanje. Tim je, konačnim činom, efikasno prigrabio svu vlast u zemlji, prije toga uvevši strah i trepet na ulicama gradova i u političkim partijama terorom paravojnih snaga pod kontrolom njegove partije. 

Gaj Julije Cezar je, za svoje beskonačno produljenje diktatorskih ovlasti koristio legije kojima je zapovijedao i koje su, i brojnošću i lojalnošću svome generalu, ulijevale strah i trepet, čak i zastupnicima u Senatu. Prokrčivši time put uspostavi Imperije i smrti Republike, pretvorio je Rim u nezajažljivog gospodara Mediterana i Evrope koji je pokorio brojne narode i države. Ima li pouke u tome i mogu li se povući neke paralele sa, zasada smušenim, ali već dovoljno otvorenim koketiranjem američkog predsjednika sa diktaturom i diktatorima?

Lakonski se može reći da su Amerikanci dobili što su zaslužili, ali su potencijalne implikacije zabrinjavajuće za ostatak svijeta. Wannabe diktator rado bi sarađivao sa drugim diktatorima u podjeli sfera moći i uticaja u svijetu.