Svih osam epizoda serije “House of Guinness” objavljeno 25. septembra, a serija “Tužni i lijepi svijet”, u kojoj glumi Mounia, bit će prikazana na Filmskom festivalu BFI u Londonu 2025. u subotu 11. i nedjelju 12. oktobra.

Od iračkih trilera do egipatskih drama, arapski filmski stvaraoci sve više dobijaju globalno priznanje, a arapska kinematografija dostiže nove visine na velikim festivalima i tokom sezone dodjele nagrada posljednjih godina.

U septembru, film “Glas Hind Rajab”, tuniskog filmskog stvaraoca Kaouthera Ben Hanije, imao je svjetsku premijeru na 82. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Film je ne samo osvojio nagradu žirija Srebrnog lava, već je dobio i ovacije publike koje su trajale više od 23 minute – najduže u historiji festivala.

Na istom festivalu, film “Palestina 36”, palestinske rediteljice Annemarie Jacir, premijerno je prikazan uz ovacije publike u trajanju od 10 minuta. Iako nije osvojio nagradu, njegov prijem odražavao je rastuće uvažavanje arapske kinematografije na svjetskoj sceni.

U međuvremenu, dugometražni igrani film libanskog reditelja Cyrila Arisa “Tužni i lijepi svijet” osvojio je Nagradu publike na Filmskom festivalu u Veneciji, što dodatno ističe utjecaj arapskih filmskih stvaralaca ove godine.

Gledajući izvan festivalskog kruga, arapski talenti također ostavljaju svoj trag na mainstream streaming platformama. Komično-dramska serija “Mo” palestinsko-američkog stand-up komičara i glumca Mohammeda Amera utrla je put – i sada se Netflixova serija “House of Guinness” pojavljuje kao najkomentiranije izdanje ove sedmice.

Pričajući priču o najvažnijem trenutku u Guinnessovom carstvu, serija od osam dijelova počinje smrću Sir Benjamina Guinnessa 1868. godine i haosom koji je uslijedio nakon čitanja njegovog testamenta – trenutka koji je izazvao žestoku porodičnu bitku oko budućnosti najpoznatijeg svjetskog piva – s prvih pet epizoda u režiji britanskog filmskog stvaraoca Toma Shanklanda, a posljednje tri libanonske rediteljice, glumice i scenaristice Mounie Akl.

The New Arab je razgovarao s Mouniom Akl kako o njenom iskustvu režiranja serije.

 „Ponosna sam. Moja ljubav prema pripovijedanju rođena je u Libanu, a mnoge moje snage dolaze iz odrastanja na mjestu poput Libana“, odgovara Mounia na pitaje šta za nju znači biti libanonska filmska redateljica u industriji koja je još uvijek uglavnom pod dominacijom Zapada.

„Jednostavno sam ponosna što pričam priče, što radim ono što volim i što naporno radim, te što sam upoznala ljude koji su bili zainteresirani za moj rad kroz ono što sam stvorila u Libanu. To mi je vrlo važno. Mislim da u industriji postoji toliko uzbudljivih arapskih glasova i vrlo sam ponosna što sam jedna od njih.“

Naravno, ova strast je utjecala na način na koji je Mounia pristupila režiranju serije “House of Guinness”, jer je nastojala unijeti svoja lična iskustva i perspektive u svaki dio kreativnog smjera.

„Kada prihvatim projekat koji nisam napisala, uvijek pokušavam pronaći način da ga učinim ličnim“, objašnjava ona.

„Za ‘House of Guinness’, crpila sam inspiraciju iz svoje ljubavi prema pričama o disfunkcionalnim porodicama i svog razumijevanja kako se političke tenzije često odvijaju unutar porodičnih odnosa. Kao žena, također me zanima pričanje subjektivnih priča koje odražavaju puno žensko iskustvo života u patrijarhalnom društvu. To se vidi u seriji. Također sam željela vizualno istražiti mentalno zdravlje – prikazujući unutrašnji svijet lika kroz kameru. Ovo su elementi koje volim unositi u svoje snimanje filmova: stvaranje iskustava koja se osjećaju lično i daju prostor da se priče likova odvijaju“, kaže Mounia.

Još jedan utjecaj koji je oblikovao njen smjer bio je njen identitet kao Libanonke – perspektiva za koju kaže da je prirodno uticala na razvoj likova u seriji.

„Za mene, kao Libanonku, mislim da snaga koju imam dolazi iz bola i ljubavi koju imam prema svojoj zemlji“, kaže ona. „Ta složenost mi pomaže da razumijem ljude koji imaju komplicirane odnose sa svojim domom i porodicama.“

Kreativna partnerstva su također bila ključna za oblikovanje vizualnog i emocionalnog tona ‘House of Guinness’, a Mounia je istakla svoju dugogodišnju saradnju s libanonskim snimateljem Joeom Saadeom kao ključni faktor uspjeha projekta.

„Naše kreativno partnerstvo je zaista važno. Imati ga sa mnom u ‘House of Guinness’ bilo je posebno jer smo mogli prenijeti našu viziju i stvoriti nešto novo. U konačnici, pokušali smo izgraditi intimnost u okruženjima velikih razmjera i stvoriti politiku u intimnim prostorima.“

Osvrćući se na produkciju, Mounia naglašava da je jedan od najsnažnijih aspekata projekta bila prilika da se istraži malo poznata, ali snažna veza između Irske i Libanona – posebno kroz njihove zajedničke historije antikolonijalnog otpora i borbe za slobodu suočene s ugnjetavanjem.

Kao i svaka produkcija, postoje izazovi, a za Mouniu, najveći s kojim se suočila u svojoj karijeri bio je snalaženje s posljedicama eksplozije u luci Bejrut 2020. godine.

Uprkos ovoj prepreci, ona napominje: „Sretna sam što radim s ljudima koji me tjeraju da se osjećam veoma snažno, daju mi puno kreativne slobode i koji poštuju moj glas kao filmskog stvaraoca.”

Dijeleći ovo, Mounia razmišlja o svojim nadama za svoj rad i naslijeđe – posebno nakon što je režirala “House of Guinness”, rekavši: „Moj san je da iskoristim svoj rad da svjedočim o jednom poglavlju u vremenu – da doprinesem arhivi filmskog stvaralaštva koja pomaže u pričanju priče o našoj planeti. Nadam se da sve što stvorim odražava osjećaj vremena, mjesta i generacije. Želim da postoji jasna linija kroz moje projekte – ona koja pokazuje da sam uvijek ostala vjerna sebi i da se nikada nisam prodala ili izgubila tu vezu sa svojim radom. Štaviše, nadam se da će film ostati način da postavljam važna pitanja, ostanem autentična i izgradim rastuću kreativnu porodicu. Sa svakim projektom želim da sa sobom ponesem stare prijatelje i steknem nove, ostajući lojalna ljudima koji su tu od početka.“

Svih osam epizoda serije “House of Guinness” objavljeno 25. septembra, a serija “Tužni i lijepi svijet”, u kojoj glumi Mounia, bit će prikazana na Filmskom festivalu BFI u Londonu 2025. u subotu 11. i nedjelju 12. oktobra.